„Ne možemo ignorisati ove ljude“: Porast broja ljudi koji beže iz grada Gaze 1Foto: EPA-EFE/MOHAMMED SABER

Na Salah al-Dinu, širokom glavnom autoputu koji prolazi duž pojasa Gaze, kolona onih koji beže peške od izraelskog rata protiv Hamasa postao je bujica, piše Gardijan.

Sa nekoliko stvari potrpanim u torbama, iscrpljeni roditelji su vodili svoju decu u sredu ili ih nosili pod prismotrom izraelskih tenkova dok su zvuci rata odjeknuli u blizini.

U nedelju je 2.000 ljudi iskoristilo priliku da pobegne na jug tokom dnevnog četvoročasovnog perioda koji su objavile Izraelske odbrambene snage. U ponedeljak je bilo 5.000.

Do utorka je dnevna kolona koja je išla prema jugu narasla na 15.000, prema podacima Ujedinjenih nacija, krećući se ka oblasti koja nudi utočište samo neznatno veće sigurnosti, jer su izraelski udari i dalje pogađali lokacije na jugu Gaze.

U sredu je obim pokreta podstakao IDF da produži period „bezbednog koridora“ za dodatni sat „kao reakciju na značajan odgovor Palestinaca“ na poziv Izraela da koriste koridor za bekstvo.

Među onima koji beže su deca, starije osobe i osobe sa invaliditetom, a većina je hodala sa minimalnim stvarima, saopštila je agencija UN.

Mnogi od onih na putu krenuli su ranije tokom dana u oblastima kao što je al-Rimal u Gazi, okupljajući se u porodičnim grupama ili sa komšijama kako bi započeli šetnju, a neki su rekli da moraju da pređu izraelske kontrolne punktove.

Držeći jedno od svojih mališana, Amira al-Sakani je rekla za AFP da je pobegla iz Gaze nakon što je naišla na izraelske letke.

„Naš život je tragičan“, rekla je. „Ne želimo rat. Želimo mir“.

Amir Galban, koji je gurao starijeg rođaka u invalidskim kolicima, rekao je da su njih dvoje u protekla tri dana živeli od jednog komada hleba dnevno. „Većina ljudi je napustila svoju zemlju jer je opsada u Gazi postala apsolutna. Nemamo ni vode, ni struje, ni brašna“.

„Ne znamo kuda idemo“, rekao je Nasem al-Dada, koji nosi jedno od svoje dece, za BBC, dok se zvuk drona čuo iznad glave. „Idemo na jug kako su nam rekli. Hodamo i ne znamo kuda ćemo. U škole UN? Spavati na ulici. Spavati u nečijoj kući? Samo Bog zna.“

Sa brojevima na putu u sredu za koje se procenjuje da su slični onima u utorak, izveštaji sugerišu da su neki od onih koji su pobegli na jug proterani iz izbegličkog kampa Al Šati na obali, na samoj liniji fronta izraelskog napredovanja.

Odatle su pokušali da pronađu sklonište prvo u prenaseljenoj bolnici Dar al-Šifa, pre nego što su odlučili da nastave da se kreću južnije, sa video snimkom koji prikazuje veliki broj ljudi kako hoda ulicama grada Gaze bez automobila.

Hamas je ukazao da se protivi aktuelnoj evakuaciji, optužujući UN da su u dosluhu sa izraelskom vojskom u „prisilnom raseljavanju“ stanovnika Gaze.

„UNRVA (Palestinska agencija UN za izbeglice) i njeni zvaničnici snose odgovornost za ovu humanitarnu katastrofu, posebno stanovnici područja grada Gaze i severno od njega“, rekao je Salama Maruf, šef medijskog biroa Hamasa.

Dok su mnogi Palestinci pobegli ranije tokom rata, oni koji su izašli na put sada predstavljaju oko 350.000 ljudi zarobljenih unutar izraelskog kotla, pretrpanih intenzivnim i neprekidnim svakodnevnim vazdušnim napadima i tenkovskom i drugom vatrom koja se približavala kako su izraelske snage napredovale.
Na video snimku koji je objavio ID, vidi se povorka onih koji beže kako se kreće kroz peščani pejzaž oivičen ratom oštećenim zgradama.

Na pozadini tutnjave motora iz oklopnih vozila koja posmatraju, čuju se pucnji i udarci.

Krećući se brzo na vidiku izraelskog oružja, neki su zabrinuto bacili pogled na drugu stranu, mnogi su imali ruke podignute u vazduh, ili su držali majice, čaršave i jastučnice kao improvizovane bele zastave, svesni da su drugi koji su pobegli ovim putem ubijeni u nejasnim okolnostima.

Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), koji je saopštio da je jedan od njegovih humanitarnih konvoja u Gazi u utorak pogođen pucnjavom, zahtevao je okončanje patnji civila.

Predsednica MKCK-a Mirjana Špoljarić rekla je: „Deca su otrgnuta iz porodica i držana kao taoci. U Gazi hirurzi MKCK leče mališane čija je koža ugljenisana od široko rasprostranjenih opekotina“.

Portparolka MKCK-a Aljona Sinenko kaže da su to ljudi koji nemaju hranu, pristup osnovnim potrepštinama i, što je najvažnije, ne mogu da nađu mesto gde bi bili bezbedni. Ne možemo samo ignorisati ove ljude.

„Oni su i dalje tu i hitno im je potrebna humanitarna pomoć. Obezbeđivanje humanitarnog prostora kako bi ljudi mogli da dobiju osnovne zalihe je takođe obaveza prema međunarodnom humanitarnom pravu“, rekao je Sinenko.

Glavna humanitarna kancelarija UN-a oslikala je jednako očajnu sliku – gotovo da nema pekare koja radi u severnoj Gazi.

Desetine hiljada drugih i dalje ostaju unutar opkoljenog područja, mnogi se nalaze u bolnicama ili školama UN-a, uključujući i glavnu bolnicu Al Šifa u gradu Gazi, gde se Um Haitham Hejela skrivala sa svojom malom decom u improvizovanom šatoru.

„Situacija se iz dana u dan pogoršava“, rekla je ona za Rojters. „Nema hrane, nema vode. Kada moj sin ode po vodu, čeka u redu tri-četiri sata. Izvesli su napade na pekare, nemamo hleba“.

Sever je nedeljama bez tekuće vode, a kancelarija UN za pomoć saopštila je da su se poslednje pekare koje su radile zatvorene u utorak zbog nedostatka goriva, vode i brašna.

Majed Harun, koji živi u gradu Gaza, kaže da žene i deca idu od vrata do vrata tražeći hranu, dok se oni u skloništima oslanjaju na lokalne donacije.

Situacija za one koji beže, međutim, samo je malo bolja na jugu, gde je stotine hiljada raseljenih ljudi spakovano u improvizovana skloništa, uključujući i jedno gde, prema UN, 600 ljudi mora da deli jedan toalet.

U sredu je izraelski vazdušni napad gađao istočnu stranu Kan Junisa u Al Zani, uništivši kuću i ubivši četiri osobe, jednu devojčicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari