Putina bode tajna koju neće moći još dugo da krije: „Uskoro će ih tražiti u Moskvi“ 1Foto: EPA-EFE/VLADIMIR ASTAPKOVICH

Prema izveštajima sa Zapada, broj poginulih ili ranjenih ruskih vojnika tokom rata u Ukrajini uskoro će premašiti 200.000. Veruje se da je umrlo samo oko 40.000 ljudi. Ovi gubici su skoro deset puta veći od onih koje je pretrpela Moskva tokom sovjetsko-avganistanskog rata koji je trajao od 1979. do 1989. godine. I pored velikih gubitaka, ruska javnost uglavnom ćuti.

Podrška Vijetnamskom ratu počela je da opada kada su mediji počeli da pišu o žrtvama. S druge strane, ruski državni mediji retko govore o broju žrtava u „specijalnoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini, a nije poznato ni šta ruska javnost uopšte zna o tome. Forin Polisi navodi da gubici poput onih koje je pretrpela Rusija neće moći dugo da se skrivaju. Ranjeni ruski vojnici se već vraćaju kućama i pričaju svojim porodicama šta su doživeli na frontovima. A ima i onih koji se u kovčezi vraćaju u domovinu.

Što su gubici u ratu veći, to će ruskom predsedniku Vladimiru Putinu biti teže da to opravda.

Nema mnogo studija o reakciji naroda na stradanje u ratovima, ali ono malo što ima i istorija autoritarnih režima sugeriše da će se Kremlj uskoro naći u nevolji.

Putin je možda autokrata, ali takvim liderima je lakše vladati kada su popularni. Ruski predsednik, kao i mnoge druge autokrate, mora istovremeno da umiri svoje prijatelje i običan narod. Porast broja žrtava, bez obzira na to kako ih ruski mediji prikazuju, otežaće mu oba ova posla.

Mnogi ruski vojnici koji su poginuli u Ukrajini dolaze sa margine društva. Vagnerova plaćenička vojska je tokom rata pojačala svoje redove zarobljenicima, a zbog činjenice da su to bili uglavnom diletanti bez ikakve obuke, pretrpela je velike gubitke. Većina vojnika u ruskoj vojsci dolazi iz manjih gradova. Jedna procena je da je 118 građana Moskve, grada od oko 10 miliona stanovnika, poginulo u dosadašnjem ratu. Nasuprot tome, više od 590 stanovnika Republike Burjatije, republike u sastavu Ruske Federacije sa blizu milion stanovnika, poginulo je u dosadašnjem ratu. Kako se vojni gubici povećavaju, sve više Rusa će se pitati da li ove žrtve imaju smisla. Da bi ih umirio, Putin će možda osetiti potrebu da poveća koristi za ove delove društva. To znači da bi plate državnim službenicima mogle da budu povećane, ali i da će poslovi sa državom od kojih žive elite postati znatno unosniji. S obzirom na to da je Rusija pod sveobuhvatnim sankcijama, pitanje je koliko će dugo moći da izdrži takav finansijski pritisak.

Rusija sve teže ubeđuje pojedince iz marginalizovanih grupa da krenu u rat, a Kremlj je navodno zabranio dalje regrutovanje zatvorenika. To znači da će moguće buduće žrtve Putinovog rata biti članovi dobrostojećih porodica i politički moćnijih grupa. Seosko stanovništvo sada zna da je rat veoma ozbiljna stvar, a ne „šetnja“.

Pored kadrovskih problema, Kremlj bi se uskoro mogao suočiti i sa problemom percepcije rata. Naučnici su otkrili da su Amerikanci bili spremni da tolerišu žrtve sve dok su znali ili mislili da će Sjedinjene Države postići svoj cilj. Teško je reći šta bi ruska javnost mogla smatrati uspehom u ratu u Ukrajini, pogotovo što je u Rusiji trenutno gotovo nemoguće sprovesti validna istraživanja javnog mnjenja.

U maju 2022, skoro tri četvrtine Rusa je reklo da „specijalna vojna operacija“ dobro napreduje. Posle prinudne mobilizacije rezervista u septembru 2022. i povlačenja iz Hersona u oktobru, podrška ratu je pala na 54 odsto. Čim je Rusija stabilizovala svoje pozicije u istočnoj Ukrajini prošle zime, podrška je porasla na 63 odsto.

Podrška bi mogla ponovo da se sruši ako se produži poziciona faza koja je nastupila pre nekoliko meseci. Forin Polisi navodi da je sve više Rusa koji su, suprotno rezultatima ankete, ambivalentni prema ratu. Jedna nedavno objavljena analiza anketa o ratu u Rusiji pokazala je da je Putin uspeo da održi „nametnuti konsenzus“ o ratu, ali da je podrška ratu među biračima „kontradiktorna, nestabilna i nekonsolidovana“. Jedna anketa je pokazala da 37 odsto ispitanika ne može jasno da kaže zašto se uopšte rat vodi u Ukrajini.

Za razliku od javnosti, elite čvrsto stoje iza Putina. Nijedan visoki zvaničnik nije podneo ostavku u znak protesta, a kritika invazije nikada nije bila usmerena na gubitak ljudstva i mašinerije, već se uglavnom fokusirala na seciranje vojne strategije i nedostatak resursa. Kritičari rata ne žele da se on završi, ali žele da Ukrajina bude još jače napadnuta, čak i po cenu još većih gubitaka. Istovremeno, Kremlj je počeo da oduzima pasoše elitama, što znači da Putin i njegovi najbliži saradnici misle da bi neki od njih mogli da pokušaju da pobegnu i onda se izjasne protiv invazije iz inostranstva.

Ono što je najvažnije, u javnom prostoru nema protivnika rata jer je Kremlj takve demonstracije učinio nezakonitim, a oni koji su se usudili da mu se suprotstave već su strpali u zatvor. Novinarka Marija Ponomarenko, koja je pisala o raketnom napadu na pozorište u Marijupolju, mogla bi da bude osuđena na devet godina zatvora, a studentkinja koja je širila „lažne vesti” o ruskoj vojsci na osam. Organizacija za ljudska prava Memorijal, dobitnica Nobelove nagrade, optužena je za „rehabilitaciju nacizma“ i odmah je zatvorena. Takva stroga represija je veoma skupa i moderne autokrate se trude da joj ne pribegnu. To zahteva značajna ulaganja u bezbednosne resurse, što autokratu može učiniti zavisnim od njih. Osim toga, represija često ne rešava problem koji je doveo do izbijanja protesta, kako javnih tako i skrivenih.

Putin, izgleda, shvata koliko je politički rizična teritorija propatila. Jedva je pristao na prošlogodišnju mobilizaciju koja mu je donela 300.000 novih vojnika, a o novoj za sada ne razmišlja, iako Rusi ne idu dobro na ratištu. Ruski predsednik se s pravom plaši nove mobilizacije. Kada je poslednji put pokušao da reši probleme ljudstva u vojsci, Rusiju je napustilo više od 200 hiljada ljudi. Tada je 65 odsto Rusa izrazilo zabrinutost zbog opšte mobilizacije.

Na kraju krajeva, Rusija je autokratija. Da li je zaista važno da li javnost podržava rat u Ukrajini? Autokrate je teško ukloniti, posebno tokom rata, a autokrate poput Putina ne napuštaju tron ni posle poraza u ratu. Sadam Husein je preživeo vojne neuspehe u ratovima protiv Irana i Kuvajta, Josif Staljin je preživeo poraz u sovjetsko-finskom ratu, a sirijski predsednik Hafez al-Asad rat Jom Kipura. Pošto su autokrate i ranije učestvovale u dugim ratovima sa mnogo mrtvih, nije za očekivati da će veliki gubici dovesti do pada Vladimira Putina. Međutim, to će mu svakako znatno otežati posao da ostane na vlasti, prenosi Jutarnji list.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari