Švedski eksperiment daje dobre rezultate 1Foto: Enes Halilović/FoNet

Raditi 30, umesto 40, časova sedmično i to za istu platu, zvuči kao dobar predlog, koji bi mogao da doprinese povećanju zaposlenosti, ali i motivisanju radnika.

Ovo iskustvo primenjuje se na nekim mestima u Švedskoj i privlači veliku pažnju. Ipak, bar za sada se ne razmatra mogućnost propisivanja skraćene radne nedelje. U ovoj skandinavskoj zemlji probna smanjenja radnog vremena sve više se primenjuju, i u privatnom i u državnom sektoru, u različitim okolnostima i uz mere prilagođene svakoj od situacija. Stoga je teško svesti račune zbirno.

Dom za stare Svartedalen u Geteborgu na jugozapadu zemlje naručio je reviziju projekta, čiji su autori došli do zaključka da je smanjenje radnog vremena imalo merljiv pozitivni uticaj na zdravlje osoblja i njihovu posvećenost radu. Utvrđeno je da su negovatelji, koji su godinu dana radili skraćeno radno vreme, imali 20 odsto više izražen osećaj blagostanja, nego kolege iz druge ustanove u kojoj je radno vreme i dalje uobičajenih 40 časova. Takođe, posvećivali su 60 odsto više vremena fizičkoj aktivnosti, pritisak im se smanjio, a mišićna masa im se povećala. I lokalna zajednica, kao poslodavac, osetila je blagodeti – izostanci su dva puta niži nego u drugim javnim službama.

Ovim putem krenula je i stokholmska bolnica Karolinska-Hudinge, koja je medicinskim sestrama iz hitne službe, sredinom januara, odobrila da za istu platu rade 32, umesto 38 časova. „Razlika je ogromna. Mnogo sam srećnija na poslu, imam više energije, a isto je i kod kuće“, navodi medicinska sestra Kia Anderson. Prema rečima Karoline Kevin, još jedene radnice u zdravstvu, ranije je odeljenje hitne pomoći bilo „u veoma teškoj situaciji, zbog velikog opterećenja i stalnih promena osoblja jer je ritam bio neizdrživ“.

Nije samo javni sektor pribegao iskustvu skraćenog radnog vremena. O tome svedoči i Suzan Ahtila-Fahlberg, direktorka ljudskih resursa u preduzeću Kal koje je u februaru prešlo na šestočasovni radni dan. Kako navodi Suzan Ahtila-Fahlberg, na početku je trebalo uspostaviti striktniju kontrolu, ali „komercijalisti odavno nisu pokazivali tako dobre rezultate“. U Melndalu blizu Geteborga veliki servis Tojote se „preobratio“ još 2002. godine. U to vreme nedostajalo je stručnog osoblja, veoma se dugo čekalo, klijenti su bili nezadovoljni. Skraćenjem radnog vremena Tojota je mogla da uspostavi dve ekipe, koje ranije počinju da rade, a kasnije završavaju. Zahvaljujući tome, može da se opsluži više klijenata, kao i da se poveća prihod.

Imajući sve to u vidu, postavlja se pitanje da li radna nedelja od 30 časova ima budućnost na nacionalnom nivou u Švedskoj?

Ekonomista Klas Eklund navodi da se debatovalo o skraćivanju radnog vremena, ali da je ta diskusija ostala u senci nakon finansijske krize 2008. „Nema novca da se takva reforma finansira. Primer 35 radnih sati u Francuskoj najbolje svedoči o tome da je teško raditi manje, a ostati konkurentan na globalnom tržištu“, navodi on.

Švedska, inače, prema podacima evropske statističke službe Eurostat, spada u kategoriju onih država sa najmanjim brojem radnih sati, odmah iza Francuza i Finaca, dok je cena rada među najvišima. Zanimljivo je da ovakvu reformu ne podržavaju ni poslodavci, ali ni sindikati, koji su „sve i svja“ u kreiranju socijalnih uslova u Švedskoj još od 30-ih godina prošlog veka.

Benefiti kraćeg radnog vremena

U hitnoj službi stokholmske bolnice Karolinska-Hudinge radi se svakog drugog vikenda kako bi finansije ostale uravnotežene. Kada je reč o domu za stare Svartedalen, skraćenje radne nedelje nadomešteno je otvaranjem još 17 radnih mesta, što je koštalo 700.000 evra. Od te investicije potrebno je oduzeti najmanje polovinu, koja se nadomesti smanjenim izostancima, povećanom produktivnošću i nadoknadom za izostanke koja se više ne isplaćuju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari