Za unikatne proizvode u glavnom gradu, prema rečima mnogih koji ih prave, ne postoji razvijeno tržište. Oni smatraju da je to posledica sve većeg siromaštva i činjenice da je mnogima isplativije da prekrivač, na primer, kupe kod „Kineza“ za 500 dinara, nego ručni rad za 100 evra.

Ogrlice od ćilibara, minđuše od školjki i perlica, nameštaj od drveta banane, police za vino od kanua, samo su neki od unikata koji se mogu naći u prodavnici Wabi sabi.

Prema rečima Milice Ignjatović iz ove radnje, ručni radovi su lepi i kvalitetni i njihovi kupci uglavnom su stalne mušterije, ali i mnogi stranci koji stižu u prestonicu. Svi proizvodi uvezeni su iz Indonezije i pravljeni su ručno.

– Što se tiče nakita, kupci su uglavnom žene od 14 do 90 godina, ali uvek se tu nađe i poneki muškarac koji traži odgovarajući poklon – kaže za naš list Ignjatovićeva.

Osim narukvica po ceni od 150 do 200 dinara i ogrlica koje koštaju između 200 i 600 dinara, u ovoj prodavnici umetnina mogu se naći i proizvodi koji baš i nisu za svačiji džep. Tako se među umetninama iz Indonezije može naći stolica napravljena od drveta i lišća banane za koju treba izdvojiti od 40 do 100 evra, drenac za skupljanje vode i kišnice od 200.000 dinara, a takođe svoj stan možete ukrasiti drvenim avanom za pirinač iz 19. veka po ceni od 55.600 dinara. Drugi način da se kupe zanimljivi i lepi ručni radovi je putem Interneta. Mnogi sugrađani preko sajtova i blogova prodaju različite umetnine. Jedna od njih je Kristina Kecman iz virtuelnog ateljea Dugmence. Ova bivša glumica već više od tri godine prodaje takozvane „pačvork“ prekrivače i torbe za dame koje, kako nam kaže, znaju šta hoće.

– Pačvork prekrivači u Americi su mnogo skuplji od 100 evra, ali pošto se prave od malih komada materijala, samo za jedan mi je potrebno nedelju dana intenzivnog rada. S obzirom na to da sam niska žena, pravljenje prekrivača dimenzija 2,5 sa 2,5 metra za mene predstavlja pravljenje Ajfelovog tornja. Što se tiče torbi, znam da uglavnom najviše bakterija ima baš u ženskoj tašni, tako da svoje proizvode pravim od prirodnih materijala kako bi bili pogodni za održavanje i koštaju do 5.000 dinara – kaže Kristina Kecman.

U torbe koje ručno pravi uvek dodaje neku aplikaciju, dugmiće, čipku. Misli da se njen trud materijalno ne isplati, ali zadovoljna je što čini ljude srećnima, jer mnoge proizvode i poklanja.

Osim poslovnih ponuda galerija, umetnica u planu ima i prodaju u sopstvenoj radnji, u kojoj bi iza paravana pravila ono što će biti u izlogu. Inspiraciju pronalazi u stručnoj literaturi i časopisima, a materijal svuda gde se mogu pronaći kvalitetne tkanine i zanimljivi detalji. Glumica je rekla da će u oktobru učestvovati u manifestaciji „Moda za poneti“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari