Kako se preduzeća gase sa njima nestaje i institucija samačkih hotela. U gradu koji ih je nekada imao preko 20, sada jedva da ih ima nekoliko. Svi ti hoteli su u teškom položaju, firme odlaze pod stečaj, a novca za održavanje nema. Sve se na kraju svede na, trebalo bi barem tako da bude, redovno plaćanje njihovih stanara.

Prema rečima Dušana Radakovića, upravnika Samačkog hotela Voždovac, koji je pod upravom preduzeća Beostan, koji pored ovog upravlja sa još tri hotela, pravo korišćenja imala su nekadašnja velika preduzeća, kao što su bili Beko, Obuća Beograd, Železnica, i drugi. Hoteli su građeni iz fonda solidarnosti. To je bio poseban fond za koji su izdvajala sva velika preduzeća.

– Vlasnik hotela ne postoji. Trebalo bi da bude država, jer su izgrađeni na njenom zemljištu. Ležaje su dobijala nisko akumulativna preduzeća, koja nisu delila stanove svojim radnicima. Dobijala su na korišćenje određeni broj ležaja, tako da su njihovi radnici dobijali rešenja za korišćenje tih ležaja. Ideja je bila da te smeštaje dobiju mladi ljudi do 35 godina starosti, koji su dolazili u Beograd i radili u tim firmama, s tim što je bilo predviđeno da kada po nekom osnovu izgubi pravo, bilo da sklopi brak ili nađe neki drugi smeštaj, odlazi i umesto njega dolazi neko drugi. Međutim, problem je nastao kada su se korisnici počeli ženiti, a tadašnji direktori firmi su im izlazili u susret i dozvoljavali da tu i ostanu. Pa tako imamo porodice sa decom koje tu žive maltene od otvaranja hotela, a ovaj je otvoren 1979. godine – priča za Danas Dušan Radaković.

On ističe da je njihov problem što se te nekadašnje velike firme gase, a Beostan upravlja tim hotelima i održava ih. Računi dolaze, a prihoda nema, jer stanari ne plaćaju mesečnu nadoknadu. Ugovor sa komunalnim preduzećima je sa Beostanom, a ne sa stanarima, i kada dođu računi dolaze preduzeću.

– Situacija je ista u svim našim hotelima. Dugovanja su ogromna, jer stanari ne plaćaju mesečnu nadoknadu za smeštaj, koja po sobi u Samačkom hotelu Voždovac iznosi 9.000 mesečno. U tu cenu su uračunati svi komunalni troškovi. To su sobe od 20 kvadrata, sa dva ležaja i kupatilom. Ležajeva u hotelu ima 264. Stanari tvrde da plaćaju račune, samo nije jasno kome plaćaju, pošto do našeg preduzeća novac ne stiže. Vrlo mali broj je onih koji plaćaju pun iznos i izmiruju svoje obaveze.

Međutim, ima i onih koji plaćaju po 500 dinara za vodu, a naravno, ima i onih koji ne plaćaju ništa. To su ogromna dugovanja, jer na dug ide kamata. Ljudi iz elektrodistribucije imaju dosta razumevanja, ali svaka dva meseca dolaze da naplate dugovanja. Dešavalo se ranije i da isključe struju – rekao je Radaković.

Prema njegovim rečima neki stanari traže i pravo otkupa. Međutim, oni to ne mogu da dobiju, jer prvo mora da se utvrdi ko je vlasnik tih objekata. Problem otkupa ima i širi okvir, kako kaže, jer ako je dvoje cimera u sobi, ko od njih ima pravo na taj otkup, a dešava se i to.

– Ovo je hotel i ima sobe, a te sobe nisu stambene jedinice. Da bi bile stambene jedinice, moraju da imaju svoj strujomer i kuhinju i naravno da računi dolaze za svaki stan posebno, ali projektom to nikada nije bilo ni predviđeno. A da bi to postale i da bi mogle da se otkupe, morala bi da se uradi potpuna rekonstrukcija hotela. Mi kao firma nismo protiv otkupa, ali to sve mora da ide zakonskim putem. Pravo na korišćenje soba stanarima niko ne osporava, čak i kada su dolazile sudske presude za iseljenje, mi ih nismo sprovodili zbog socijalnog statusa tih ljudi. Međutim, ima zloupotreba. Neki od njih su i rešili stambeno pitanje. Ti ljudi su stanove i kuće ustupili deci, a oni i dalje žive ovde i odbijaju da plate ono što potroše – kaže naš sagovornik.

Privremene mere koje je Vlada Republike donela 1996. godine, prema rečima našeg sagovornika, zbog nesuglasica stanara i uprave hotela, traju već12 godina. Preduzeće nema stalnog direktora. Kada se reše problemi unutar samog preduzeća u nekom narednom periodu, tada se mogu rešavati i problemi stanara.

 

Odbijaju da se isele

Proteklih nedelja problem samačkih hotela poprimio je nove razmere. Više od 20 porodica koje stanuju u samačkom hotelu privatizovanog građevinskog preduzeća Trudbenik protestovali su zbog toga što ih, kako tvrde, novi vlasnik preduzeće Društvo Montera izbacuje iz jedinih domova. Društvo Montera u saopštenju navodi da je kupovinom društva GP Trudbenik gradnja u martu mesecu ove godine isplatilo državi punu kupoprodajnu cenu i prema kupoprodajnom ugovoru nije nasledilo obavezu rešavanja stambenih problema stanara. Kako kažu iz Montere ljudi koji žive u objektima samačkog smeštaja u ulici Luneta Milovanovića 6 i Samačkog hotela u Bloku 70, u ulici Jurija Gagarina 139. svojim istupima žele da iskoriste javnost plasirajući dezinformacije i nastojeći da putem medijskog pritiska dođu do onoga što im po zakonu ne pripada.

Zakupci, među kojima većina nije ni zaposlena u Trudbeniku, smatraju da mogu da nastave da žive u tuđoj imovini, i da ne plaćaju struju, vodu, grejanje, kao i troškove zakupa. Takođe, stanari su, kako navode, u potpunosti ruinirali Samački hotel u Bloku 70, pregrađujući zidove i protivpožarne puteve, bespravno gradeći stambene jedinice. Odbijajući da se isele, narušili su privatnu svojinu, kolektivni ugovor, oglušili se o rešenje MUP-a Srbije koji je naložio hitnu sanaciju hotela i ugrozili živote svojih porodica. Društvo Montera postupa i postupaće isključivo u skladu sa zakonom i najvišim moralnim normama – dodaje Đukanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari