U rezervatu Zasavica, gotovo u prirodnom okruženju, postavljena je izložba najpoznatijih vrsta dinosaurusa, koja je trenutno na „turneji“ po Srbiji. Replike su verne i u prirodnoj veličini. Okruženi zelenilom, drvećem, močvarom i lokvanjima, praistorijske životinje izgledaju kao da su žive. Stoga i ne čudi pitanje koje je novinar iz lokalnog bosanskog medija pre neki dan postavio upravniku rezervata Slobodanu Simiću:


– Čuli smo da imate i dinosauruse. A čime ih hranite? – pitao je kolega.

– Znate kako, biljojede i nekako, ali mesožderi boga pojedoše! – odgovorio mu je Simić. Tvrdi da nije u pitanju vic.

Šetajući kroz „park iz doba Jure“, vidimo diplodokusa, kentrosaurusa, torosaurusa, mamute, praistorijsku mačku… ali i prave životinje koje nam ljubazni domaćin sa ponosom predstavlja.

– Držaoci smo najstarijih životinjskih rasa Srbije, od kojih neke možete videti samo u Zasavici. Tu je domaći bivo, balkanski magarac, podolsko goveče, balkanska koza, mangulica… – nabraja Simić. Ipak, najponosniji je na farmu magaraca, (ili magarica, kako ume da kaže, jer je čine uglavnom ženke). Magareće mleko je izuzetno lekovito, a po sastavu je najsličnije ljudskom. Od njega u Zasavici prave gotovo sve – od hrane, likera i drugih alkoholnih pića, do kozmetike.

– Pravimo kreme „što od babe prave devojke“. Skupo je, jer za godinu dana jedna magarica može da proizvede svega desetak litara. Od davnina je magareće mleko korišćeno za ulepšavanje i podmlađivanje, ali su mogli da ga priušte samo imućniji. Nedavno smo jednu mladu pred venčanje kupali u tom mleku. To zadovoljstvo košta 5.000 evra. Naravno, to je platio neki drugi čovek, ne mladoženja. Inače bi ga proglasili magarcem – priča nam Simić.

Čak i da nema dinosaurusa, priroda u Zasavici ostavlja utisak da ljudska noga tamo nije kročila. Kao u praistoriji, dok čovek nije umešao svoje prste. Istoimena reka u bespreglednoj ravnici nije imala protok poput planinskih, te se na mnogim mestima izlivala i stvarala močvaru. Probijajući se kroz rastinje i vodena polja, Pokret gorana iz Sremske Mitrovice pre 20-tak godina otkrio je bogatstvo biljnog i životinjskog sveta, od kojih su mnoge vrste retke i zaštićene. Zalaganjem Gorana, Zasavica je sa priobaljem stavljena pod zaštitu države 1997, kao Specijalni rezervat prirode. Pokret gorana postao je staralac ovog prirodnog dobra, a izgradnjom vizitorskog centra i kampova, ono je postalo i turistička destinacija. Naravno, veliki deo Zasavice nije dostupan za razgledanje, kako se flora i fauna ne bi narušili. Ipak, labudovi, patke, čaplje, čak i dabrovi koji su nakon 100 godina ponovo vraćeni u Srbiju, mogu se videti jer slobodno kruže rezervatom.

Dok sedimo na drvenim klupama u bašti restorana izgrađenog u starinskom stilu, ispijajući prvu jutarnju kafu, gledamo u neobičan meni – paprikaš od podolca, magarećeg mesa i mangulice, pečena riba na talandri, puževi, žablji bataci…

Iznoseći rakiju, jer „kakvi smo mi to novinari, ako ne pijemo“, naš domaćin sa ponosom kaže da se specijaliteti ovog restorana mogu probati samo u Zasavici.

– Prodavali smo magareće i meso od mangulice nekim beogradskim restoranima, ali kada smo videli sa čime ga sve mešaju, a predstavljaju kao „čistu mangulicu“, prestali smo to da radimo – naglašava.

Ispred nas je močvara prekrivena lokvanjima u cvatu. U daljini magarci šetaju pašnjacima. Iza je reka po kojoj pliva patka, a za njom dva labuda. Tu je i brana koju su napravili dabrovi. Ne zna se u kom pravcu je pogled lepši. A sve deluje harmonično. Čak ni dinosaurusi ne štrče iz okruženja.

Upravnik Zasavice kaže da je upravo čovek narušio odnose sa prirodom, ali i sa samim sobom. Ravnoteža može ponovo da se uspostavi, a objašnjava i kako. Teorijom, koja zvuči pomalo Frojdovski.

– Društvo i socijalizacija nas uče pogrešno. Da guramo napred. Da stalno tražimo još, a koliko god imali – nikad zadovoljni. To je zato što se čovek udaljio od prirode. Danas je srećan samo onaj koji živi u skladu sa njenim zakonima. Pogledajte životinje. Zadatak ženki je da produže vrstu sa najboljim genetskim materijalom. Tako je hiljadama godina bilo i među ljudima. A danas, umesto da traže seksualno kompatabilne partnere, ljudima su parametri nešto drugo. Žene traže da je lep, obrazovan, bogat, uspešan… A muškarac hoće zgodnu, lepu, pametnu… i da bude dobra domaćica i majka. Pa i da nađu takve, opet će im pronaći manu. Zato je toliko neudatih i neoženjenih. Svi hoće dobra kola, jure za novcem…. Brinu šta će ko da kaže, šta drugi misle. I vazda nezadovoljni – obrazlaže Simić.

Kaže da je prosečna domaćica u Srbiji srećnija od neke „belosvetske manekenke koja ima brdo novca i živi na zelenoj salati“.

– Srećnija je, samo što to ne zna – naglašava. Ispraća nas, uz poziv da se vratimo ponovo. U Zasavicu. I prirodi.

Stižu i morske nemani

Postavka dinosaurusa biće izložena u Vizitorskom centru Zasavice do 26. juna, nakon čega kreće na turneju po regionu. Agencija Sevent, koja ih je dovela u Srbiju najavljuje nova iznenađenja. Naime, na Adi Ciganliji u Beogradu krajem juna biće postavljene izložbe „Džinovski insekti“ i „Praistorijske morske nemani“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari