Srpskoj javnosti bih poručio da smo stvoreni da razumemo jedni druge, ali da treba da prihvate demokratske principe Evropske unije i samoopredeljenje nacija.

Ako to prihvate, oni mogu da budu Evropa – kaže Oto fon Habzburg, sin nadvojvode Karla, poslednjeg imperatora Austrougarske, u razgovoru sa saradnikom Danasa koji je nastao pre šest godina. U poslednjem nastavku on govori o Kosovu i Rusiji.

Mislite li da su Srbi istorijski gubitnici?

Srbi imaju tragični interes da gube istorijske argumente za zadovoljenje sadašnjih potreba. Čak i kad su bili spremni da prihvate, i gospodin Tadić je rekao „Ne možete da uzmete Kosovo, Srbija je toliko dugo vlasnik Kosova“. Ali, to nije istina. Ti ljudi su Albanci, nisu Srbi. Razumem da ste zabrinuti za nekolicinu Srba koji su tamo.

Ipak, imao sam veliko zadovoljstvo da upoznam jednog od vladika iz velike srpske crkve na Kosovu i on je jedan od onih koji je veoma otvoren, otvoren je prema Albancima i shvata da 90 odsto populacije Kosova jesu Albanci. Ali on hoće da gradi mostove i naravno hoće garancije za Srbe koji tamo žive. To je i moje mišljenje.

Za Srbe je Kosovo srce istorije?

– Da, ali to je istorijska laž. Izvinite što vam to govorim veoma iskreno. To je istorijska laž i to je veoma daleko od nas. Da, bila je ta Kosovska bitka, ali znate kada uporedite sve ono što smo govorili i govorili sa Irakom i sa Jugoslavijom, postoji činjenica da su otrov u Iraku šiiti, koji su kičma jedne grupe u Iraku. Oni takođe imaju istorijska sećanja na bitke koje su izgubili.

Koju ulogu igra Rusija?

– Isto važi za Kavkaz i slične teritorije. Vidite, postoji taj veliki deo Rusije koji se prostire čak do Kurila i veoma je verovatno da će se to jednog dana eksplodirati jer u Sibiru imate svu tu populaciju – islamsku i druge – koji ne žele da budu deo Rusije. Kada odete, na primer, na Hokaido u Japan, na severu Hokaida videćete ostrva Kurila, koja imaju originalno japansku populaciju. Oni nisu ugovorom iz Jalte bili dati Rusiji, ali ih je Rusija ipak preuzela. Sve će ovo da proključa.

Ja ne verujem da postoje pravi kineski komunisti. Kinezi su drugačiji. Na primer, kada sam bio u Kini u vreme građanskog rata kada je Čang Kaj Šek još bio na kontinentu a još nisu bili začeti Tajvan i nova Kina, ja sam bio u Pekingu koji je tada bio komunistički. Otišao sam tamo, i u tom trenutku sve evropske ambasade su još bile tamo. Sever Pekinga leži na planinama, a iza njih je bio Kineski zid, koji ne vidite iz Pekinga. Bili smo s Kinezom kog su koristili Belgijanci u ambasadi kao neku vrstu vodiča, nekog ko može da pokaže sve u okolini. I uveče smo bili na brdu severno od Pekinga. Bio je prelep pogled na sever. Stajali smo tamo, bila je tu i mala palata. Pričali smo i Kinez nam je rekao: „Znate, ovaj zid koji ne vidimo i koji je iza planine će nas progutati. Nestaćemo.“

Ali, ja sam bio svedok. Ispričao nam je priču. Bio je mali čovek, mladi čovek, jedan od govornika na carskom dvoru dok je još bilo cara. To je bilo na kraju Bokserskog rata. I kad se rat završio, sklopljen je mir između različitih evropskih država i Kine. Poseban ugovor napravljen je između Nemačke i Kine, jer je nemački ambasador ubijen u ratu i u to vreme bili zadovoljni time, ali sada su opredeljeni za neke drugačije operacije u svim državama. Tada, napravljen je mir i car Vilijam II u Nemačkoj, koji je uvek bio netaktičan, odmah je neke stvari stavio u ugovor, što se apsolutno ne radi s Kinezima. On je tražio da princ dođe u Berlin i da se pokloni nemačkom caru. A znate da je u to vreme u Kini takvo poklanjanje bili isključivo za cara Kine i to što su Nemci tražili da se to njima uradi, a to je za Kineze bilo gubljenje obraza. I meni je taj Kinez rekao tada da je taj čovek bio poslat da prati Kineze u Berlin i kada se princ naklonio ispred nemačkog cara – to je bio dan kada je stvoren komunizam u Kini. Jer njihov komunizam nije komunizam, već je samo sve plemstvo Kine shvatilo koliko je važno sačuvati obraz. To objašnjava i Ču Enlai. On je bio veliki mislilac i bio je veoma uticajan među velikim porodicama. Bio je jedan od dinosaurusa komunizma. Takve stvari su stvorile komunizam u Kini. U Rusiji komunizam je bio rezultat socijalnih tenzija, a u Kini bio je rezultat nacionalnih tenzija. Zato ćete u kineskom komunizmu naći mnogo ljudi koji slede veliku tradiciju kineskog plemstva. Oni su svuda. U Rusiji je velika većina likvidirana. Kina je, ako hoćete, nacionalsocijalistička zemlja, ali nema tu užasnu stranu nemačkog nacionalsocijalizma koji je bio rasizam, ali postoji kineski nacionalni pokret. Deng Hsijaoping je u svom velikom govoru o tome šta je kineski socijalizam rekao da je to ljubav za profitom. Nijedan socijalista to ne bi rekao. Ali on je rekao. To je vrsta posebnog mentaliteta koji ćete naći u Kini. Mi uvek gledamo Kinu kroz ruske naočare, ali to nije isto – potpuno je drugačije.

KRAJ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari