Sada su se dogodile krupne stvari zbog kojih se mora odgovarati, a Kadijeviću nije bilo jasno što je u tome krivica konfuznog Adžićevog naređivanja, kako je rekao, a što ponašanje Kolšeka, i da li se radi o greškama ili zloj namjeri.
Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (22)
Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.
Već je bio načisto s odgovornošću komandanta ljubljanskog i mariborskog korpusa, generala Popovića i Delića, jer su učinili ozbiljne previde i greške u okvirima njihove odgovornosti, bez obzira na slab rad komande Zagrebačke oblasti i Generalštaba. General Čad, također Slovenac, komandant riječkog korpusa, uspješno je izvršio svoj dio zadatka na južnim odsjecima jugoslavensko-italijanske granice. Radio je odlučno i nije čekao da mu Kolšek ili Adžić narede da se brani kad ga napadnu ili da izviđa ispred sebe i uklanja prepreke koje mu se namještaju. Potom je Kadijević počeo o svojoj i Adžićevoj odgovornosti. Smatrao je da je minimum što moraju uraditi – da podnesu ostavke, iako bi časno bilo ubiti se i spasiti dostojanstvo Armije, rekao je. Za Antu Markovića je meni spočitavao. „Kurvanjski se ponašao kao uvijek – pere ruke od svega, nije znao da će Armija upotrijebiti silu u izvršavanju zadataka (!), nije ga trebalo uključivati“, ljutio se Kadijević.
Predložio sam mu da ne gubi vrijeme na ono što se dogodilo, nego da se brzo razmotri s Generalštabom što treba učiniti da JNA izbije na državne granice u Sloveniji i očuva integritet SFRJ na njima. Nije bilo sporno da se kadrovske smijene moraju učiniti, da se cjelovita analiza neuspjeha u Sloveniji mora izvršiti, ali ipak ostaje glavni zadatak: izbijanje na granice i očuvanje integriteta zemlje. Vrijeme je protjecalo i neuspjeh JNA brzo se pretvarao u svršen čin. Nestajala je Jugoslavija, za što je neposrednu odgovornost sada snosila Armija, a ne više ni rukovodstvo Slovenije ni Federacije.
Kadijević se složio. Pozvao je na sastanak generala Adžića i odgovarajuće rukovodioce Generalštaba i Ministarstva. Čekajući na njihov dolazak, skicirali smo sadržaj sastanka: ocjena proteklih događaja u Sloveniji i zaključci za organiziranje sveobuhvatne operacije u Sloveniji – slamanje otpora TO, izbijanje na granice i onemogućavanje slovenačkog rukovodstva da izvrši nasilnu secesiju. Dogovorili smo se da generala Kolšeka zamijeni general Života Avramović, komandant vojne oblasti u Skopiju. General Kolšek nije više mogao ostati na dužnosti komandanta i naći se pred novim iskušenjima. Znali smo Avramovića kao sposobnog oficira koji je na dužnosti komandanta divizije u Varaždinu proveo nekoliko godina i bio uspješan, a početkom osamdesetih, poslije ispita kojemu sam i osobno prisustvovao, proizveden u čin generala. Poznavao je vojišni prostor, bio poštovan među vojnim starješinama i dobro viđen u hrvatskom društvu. Od njega smo mnogo očekivali u kritičnim trenucima kroz koje su prolazile vojne snage u Sloveniji i Hrvatskoj, pred očima domaće i svjetske javnosti.
Pokazat će se, nažalost, da je on bio ispod zahtjeva teške situacije u ljeto i jesen ‘91. na tom dijelu jugoslavenskog prostora.
Posebno je bilo riječi kako objasniti jugoslavenskim građanima što se dogodilo Armiji u Sloveniji, u čemu je njezina odgovornost, a u čemu odgovornost drugih, što namjerava poduzeti da povrati svoj ugled i samopouzdanje. Prvi čovjek Armije, general Kadijević, morao je preuzeti neprijatnu ulogu, pa sam mu tako i sugerirao. On se nije osjećao moralno i psihički sposobnim i bio je odlučan da se u medijima, pred javnošću pojavi general Adžić. Zadržali smo se u raspravi, jer bi njegovo odustajanje značilo isto što i prepuštanje Adžiću da preuzme svu odgovornost, a on – Kadijević da nestane s pozornice. Ostalo je da još jednom najozbiljnije razmisli, u krajnjem da istupe obojica: Kadijević, a potom Adžić, svaki u svojem domenu.
Nastavlja se
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


