Panić ugrozio Miloševića, ali nedovoljno 1Za predsednika vlade izabran Milan Panić, nekadašnji emigrant iz Jugoslavije Foto: FoNet TV FoNet

Samouverenost Ante Markovića u moć vlasti kojom raspolaže, izvesne razumne reforme, distanca prema gospodarima rata i očekivanje da će dobiti podršku u svetu, podstakli su izvestan polet.

                       P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; } Međutim, osnivanje ove stranke sledilo je posle etabliranja populističkih režima u Srbiji, Sloveniji i Hrvatskoj. Propušteno je učešće na „prvim demokratskim izborima“. A kada su se pojavili na izborima (1990) odazvalo se malo birača. Zajednički kandidat za predsednika Srbije, profesor Ivan Đurić, pobedio je samo u jednoj izbornoj jedinici, na severu Bačke. Nada je splašnjavala s neuspesima da se obuzdaju već formirani ratnički tabori, pa se premijer sa svojom političkom formacijom povukao s javne scene. U novim uslovima, kao pripadnik političkog dela UJDI-ja, zajedno s Konstantinom Obradovićem i Milanom Šahovićem, poznatim stručnjacima za međunarodno pravo i politiku, osnovali smo Republikanski klub. Znajući da možemo računati ne veoma mali uticaj, a da ni čitava demokratska opozicija nije dovoljno snažna, vazda smo se zalagali da se opozicione stranke povezuju i zajedno deluju, umesto što se cepkaju i uzajamno glože i sudaraju. Opet je zaiskrila neka nada kada je, uz pristanak režima, za predsednika Vlade izabran Milan Panić, nekadašnji emigrant iz Jugoslavije koji je u SAD postao moćan biznismen, a za predsednika SRJ književnik Dobrica Ćosić, koji je u širim krugovima slovio i kao pripadnik opozicije i kao „otac nacije“. Poverovalo se da ovaj tandem može biti alternativa Miloševićevom režimu, jer su na međunarodnim skupovima dobijali podršku protiv agresivne politike režima. Tandem, međutim, nije bio složan, pa je na izborima za predsednika Srbije 1992. Panić, doduše, ozbiljno ugrozio Miloševića, ali nedovoljno da bi ga uklonio. Nisu pomogle ni neformalne ponude da se, uz zamašnu apanažu, Milošević skloni iz zemlje. (I meni su predlagali da ubeđujem Miloševića da prihvati pomenutu ideju.) Pokrenuti su svi raspoloživi mehanizmi da se ranije pomenuti tandem ukloni, pa je to i postignuto, najviše halabukom Šešeljevih radikala.

Tada, u junu 1993, Drašković je organizovao protest na ulicama Beograda, ali mu se od stranačkih prvaka pridružila samo Vesna Pešić. Usledio je brutalan napad policije na Vuka i njegovu suprugu Danicu; završili su u zatvoru i bolnici. Tim povodom osnovali smo Odbor za odbranu Vuka i Danice, koji je predvodio Vladan Vasilijević. Organizovali smo mitinge i medijsku kampanju. (Kada sam Vuka, čitavog u zavojima, iznurenog i skrušenog, posetio u bolnici, možda pomalo neumesno, podsetio sam ga da je još 1968. i posle okršaja s policijom kod Podvožnjaka nosio zavoj na glavi, pa kada se uzmu u obzir sve godine revolucionarnog staža, ukupno pedeset, može spokojno da ode u mirovinu.) Izbavljeni su, ipak, intervencijom francuskog predsednika Miterana, odnosno njegove supruge.

Izvestan nagoveštaj da ipak ima nekih realnih izgleda da se u Srbiji uspostavi respublica iznenada se pojavio u jesen 1996. godine. Izgledalo je da je mukom stvorena opoziciona koalicija „Zajedno“ pokrenula snažan talas demokratskih promena. Na vest da su falsifikovani izbori, izbili su dugi i snažni protesti. Naime, aktivisti DS u Nišu našli su dokumente-dokaze da su falsifikovani rezultati lokalnih izbora. Sličnih dokumenata nađeno je i u drugim gradovima. Dokumentacija je stavljena na raspolaganje profesorki Vesni Rakić Vodinelić, koja je s grupom stručnjaka ustanovila da je opozicija pobedila u oko 40 gradova Srbije, i to mahom najvećih gradova: Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac, Čačak, Zrenjanin, Pančevo, Vršac, Sombor, Kikinda. Gotovo sva nerežimska Srbija je bila na nogama od novembra 1996. do marta 1997. godine. Ulicama Beograda svakodnevno je „šetala“ sve brojnija skupina građana. Iz svojih razloga pobunili su se i studenti BU. Pridružili su se i članovi sindikata Nezavisnost. Defilovala su i razna udruženja građana. Urednici Republike su delili vanredna izdanja lista a ja sam pristavio i kazan za „opasuljivanje“. Brujao je, u karnevalskoj atmosferi, čitav grad. Ima procena da se na proslavi nove godine u centru grada tiskalo oko milion ljudi, što izgleda prosto neverovatno. Zamašne su bile i demonstracije u svim većim mestima u Srbiji.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari