Povratak Stanislava Krakova 1

Objavljivanjem osam od deset knjiga prvog kola edicije Dela Stanislava Krakova (1895-1968), ratnika, književnika, publiciste, novinara, kolekcionara, filmskog reditelja… srpska kultura na pragu treće decenije 21. veka konačno može da stavi tačku na rascep u svojoj istoriji, tvrde saizdavači ovog projekta – Službeni glasnik i Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković.

Krakov je bio neophodan da bi Srbija konačno ušla u „doba sinhronog praćenja književne produkcije i potpunijeg sagledavanja društvene istorije 20. veka, posebno međuratnog perioda“.

Ipak, sadržaj drugog kola njegovih dela, kako je najavljeno, „rešavaće se na akademski način“, jer će biti predmet najvećih kontroverzi koje su Krakova iz ideoloških i političkih razloga izbrisale iz svakog vida javnog postojanja u posleratnoj komunističkoj Jugoslaviji.

Na ovoj ediciji radi uređivački odbor u kome su Jelena Trivan, Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović, Mladen Vesković, Zorana Opačić, Petar V. Arbutina i Aleksandar Gatalica.

Pokrovitelji ovog izdavačkog poduhvata su Ministarstvo kulture i informisanja Srbije i Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama AP Vojvodine.

„Glasnik je zajedno sa Ministarstvom kulture, Pokrajinskim sekretarijatom za kulturu i Univerzitetskom bibliotekom u Beogradu, u kontinuitetu objavio antologijsku ediciju Prvi svetski rat u srpskoj književnosti (15 knjiga) i odmah sledeće godine Prozna dela srpskih naučnika u deset knjiga. Obe edicije su u značajnoj meri bile otkrivalačke i stvarale su jednu sasvim drugačiju sliku, ili kontekst slike, Prvog svetskog rata ili književnog rada srpskih naučnika kojima pisanje nije bilo zanimanje ili neposredna profesija. Bila je bitna celina slike o stvarima događajima i ljudima transponovana u originalan antologijski izbor. Na sličan način je i Krakov postao ideja i tema za članove uređivačkog odbora, zaboravljen romanopisac, jedan od najodlikovanijih ratnika u Velikom ratu, filmski reditelj, pripovedač, modernista, putopisac, hroničar, novinar… Jedna od najznačajnijih figura Beograda između dva svetska rata. Trebalo je nekim novim i starim čitaocima pružiti kompletniji i širi uvid u delo ovog pisca“, objašnjava Petar V. Arbutina za Danas kako je nastala ideja o ovoj ediciji.

Prema njegovim rečima, „Krakova je otkrio i ozbiljno se pozabavio njegovim delom profesor Gojko Tešić“.

„Prve knjige, priređene proze i romani izašli su ispod njegovog uredničkog čekića kao rezultati dugih istraživanja i traženja tragova zaboravljenog pisca. To je bilo pre skoro tri decenije i posle toga je nekoliko izdavača objavilo neke Krakiovljeve knjige ili izbore iz proznog, publicističkog ili putopisnog opusa, uglavnom loše priređene ili fototipske. Cilj ove edicije je da se, pre svega, stekne bolji i istinitiji uvid u veliko književno delo koje je olako iz ideoloških razloga odbacivano. Jer bez Krakova nemamo celovitu sliku o književnosti ne samo između dva rata već i uopšte. Malo smo imali pisaca takve erudicije i znanja, stila i lepote iskaza. Ove knjige bi današnjim čitaocima i nekim budućim piscima trebalo da stvore jednu sasvim drugačiju sliku nacionalne književnosti i da otvore perspektive novih čitanja i razumevanja jednog veoma istorijski kompleksnog i književno i književno-istorijski veoma inspirativnog perioda“, napominje Arbitina.

Na pitanje koliko je veliki izdavački izazov u 21. veku predstaviti fenomen Krakov posle toliko decenija ćutanja iz ideoloških i političkih razloga, Arbutina odgovora da je „sve što pokuša da nadiđe jednosmerne podele i aktuelnu pojednostavljenu sliku o književnosti istovremeno izazov i poduhvat“.

„Piscu ne prolazi vreme u prećutkivanju, ali prolazi i nepovratno se troši čitaočevo vreme. Ako je pisac dobar, vremenom će biti sve bolji, na gubitku je samo čitalac koji biva uskraćen za delo velikog pisca ili mu ga nadomeštavaju prikriveni ili otvoreni epigoni. Zato piscu, ne treba rehabilitacija u klasičnom smislu. Niti mu se može suditi izvan književnosti i njegovog dela. Oni koji to žele i misle da mogu sude samo sebi stvarajući jednosmerne osude i pojednostavljene formulacije optužnice. Možda bi mu i danas sudili oni koji su rođeni iz rđave savesti svojih predaka. Neki verovatno i hoće. Važno je vratiti pisca čitaocima a vreme je jedini pravedno presuditelj“, kaže Arbutina.

Stanislav Krakov, sin lekara poljskog porekla i sestre generala Milana Nedića, rođen je u Kragujevcu. Školovao se u Knjaževcu, Zaječaru i Beogradu.

Kao đak sedmog razreda gimnazije prijavio se kao dobrovoljac u četnički odred Vojvode Vuka u Prvom balkanskom ratu.

Učestvovao je u oba Balkanska i Prvom svetskom ratu u kojima je ranjavan 17 puta i za vojničke zasluge dobio devet odlikovanja.

Posle rata završio je studije prava, bio novinar, urednik i direktor lista Vreme, urednik časopisa Naša krila i Telegram, politički urednik Politike, pomoćnik urednika u časopisu Ratnik, direktor Radio Beograda.

Pokretu Zbor Dimitrija Ljotića pristupio je 1937, a tokom Drugog svetskog rata podržao je generala Milana Nedića i bio urednik Novog vremena, Obnove i Zapisa.

Otadžbinu je napustio septembra 1944. i do kraja života živeo u Francuskoj.

U Jugoslaviji je osuđen zbog saradnje sa okupatorima tokom rata. Osim pisanjem bavio se i filmom. Snimio je dokumentarac Kroz zemlju naših careva i kraljeva, režirao Za čast otadžbine…

Naslovi

U ediciji Dela Stanislava Krakova objavljeni su romani Krila i Reportaže iz avijacije, kratka proza Stvaralaštvo u Velikom ratu, memoarsko-dokumentaristička proza Život čoveka na Balkanu i Plamen četništva, putopisi Kroz zemlju naših careva i kraljeva i Čar Sintre i drugi putopisi, kao i Naši savremenici o Krakovu grupe autora. Očekuju se roman Bura i zbirka Crveni Pjero i druge novele.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari