Skupo plaćena hrabrost zbog Tuđmanovih tajnih računa 1

Kada se pomene ime Ankice Lepej (74) u Srbiji, ljudi nemaju pojma ko je ona, niti zašto je značajna. Međutim, kada se kaže da je javnosti otkrila bankovne račune porodice Tuđman, interesovanje naglo skače.

I zaista, kada je oktobra 1998. godine novinarima zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ otkrila da je Ankica Tuđman imala tajni račun u Zagrebačkoj banci i da je na njemu oročila 210.000 tadašnjih nemačkih maraka, skandal je jako dugo tresao Hrvatsku i tadašnji vrh vladajućeg HDZ-a.

Problem je nastao jer je tadašnji predsednik Hrvatske u imovinskoj kartici prethodno naveo da poseduje porodičnu kuću, kolekciju umetničkih slika i stari lični automobil iz 1990. godine.

Za njegovu suprugu Ankicu bilo je navedeno da poseduje lični automobil i da „nema druge pokretnine znatnije vrijednosti, kao ni dionice i udjele u poduzećima“.

U imovinskoj kartici Tuđman nije naveo račune njegove supruge sa 210.000 nemačkih maraka i 15.740 američkih dolara.

Nakon teksta u „Jutarnjem listu“ Tuđman je tvrdio da njegova supruga „nema nikakve pokretnine znatnije vrednosti, nije vlasnica niti jedne dionice, niti je vlasnica ikakvih nekretnina“, banka je raspisala nagradu od milion kuna, odnosno današnjih 100.000 evra.

Lepej je u „Jutarnjem listu“ obznanila da je upravo izvor ona informacija o računu Ankice Tuđman, iste je večeri privedena u policiju i satima saslušavala, zatim i podnela krivičnu prijavu.

Dobila je otkaz u banci, bez otpremnine i 11 meseci pre odlaska u penziju.

Protiv nje je podignuta optužnica zbog odavanja službene tajne, ali je tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja nakon smrti predsednika Tuđmana decembra 1999. godine.

Saša Leković, novinar koji je pomogao Ankici Lepej da svoj intimni dnevnik koji je vodila o svim dešavanjima od momenta objavljivanja skandala sa Tuđmanovima uobliči u knjigu „Istina – Savjest iznad bankarske tajne“, kaže za Danas da je Ankica Lepej bila izuzetno hrabra i moralna osoba.

Skupo plaćena hrabrost zbog Tuđmanovih tajnih računa 2
foto Medija centar

– Javnost je upoznala s činjenicom da je predsjednik Tuđman lagao izostavivši iz imovinske kartice novac koji je bio na računu njegove supruge. Pritom je bila svjesna da će ostati bez egzistencije jer je osam godina ranije bez posla je ostao njezin suprug Slavko razotkrivši kriminal u tiskari u kojoj je radio. Iako su supružnici Lepej na kraju morali prodati stan da prežive Ankica je odbila milijun kuna nagrade koju je ponudila Privredna banka onome tko otkrije izvor informacije koju je objavio Jutarnji list. Ona je prijavila samu sebe kako ne bi stradao netko od njezinih radnih kolega, ističe Leković.

Dodaje da je Ankica Lepej bila prvi „zviždač“ u samostalnoj Hrvatskoj čiji je postupak snažno „uzburkao“ društvo.

– Naravno, nakon početne euforije ubrzo je „ugašena“ energija za koju se činilo da će hrvatsko društvo učiniti poštenijim i boljim. Ali Ankica Lepej nikada nije požalila zbog onoga što je učinila iako je zbog svog „zviždanja“ proživjela policijsko-političku torturu. Do posljednjeg daha, čak i godinama teško bolesna, borila se za pravdu i istinu ponavljajući da bi uvijek ponovno učinila isto. Ali hrvatsko društvo se nije promijenilo na bolje. Visok stupanj korupcije, neodgovorni političari i nepovjerenje u pravosuđe svakako ne idu u prilog „zviždačima“ koji uvijek stradavaju. Neće ih potaknuti da otkrivaju neetično i nezakonito ponašanje niti novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti koji je u pripremi, kaže Leković.

Prema njegovim rečima, iako će zakon biti poboljšan u odnosu na sadašnji zbog obaveze prilagođavanja Direktivi EU, i dalje neće biti zaštićeni „zviždači“ koji se oglase u medijima da prije toga nisu prijavili nepravilnost u radnoj sredini u kojoj je počinjena, „ali ne anonimno nego odajući svoj identitet“.

Smrt Ankice Lepej izazvala je brojne reakcije u Hrvatskoj, ljudi joj odaju počast, a društvene mreže su pune objava o njoj.

Kako kaže Gordan Duhaček, novinar portala Index.hr, Ankica Lepej je u narodu definitivno ostala zapamćena i poštovana.

– Ipak, čini mi se više kao netko čijoj se hrabrosti divimo jer je većinski sami u sebi nemamo. Iako je do kraja života živjela teško, Ankica Lepej je imala mirnu savjest. Zato je danas i toliko slavimo, zbog vlastite nemirne savjesti. Ankica Lepej se u svakom slučaju pokazala kao izuzetak koji potvrđuje pravilo o tome da se građani država nastalih raspadom Jugoslavije rijetko usuđuju javno suprotstaviti nepravdi u režiji vladajućih. Izuzetak je bila kada je kao prva hrvatska zviždačica otkrila da je Franjo Tuđman na svom računu u Zagrebačkoj banci imao novac koji je skrivao u javnosti, izuzetak je bila i u havariji koju je to izazvalo u njenom životu. Izgubila je posao, razboljela se, na kraju su ona i suprug Slavko morali prodati svoj stan da bi otplatili dugove, te su morali živjeti kao podstanari dok od Grada Zagreba 2006. nisu dobili socijalni stan, navodi Duhaček.

Dodaje da je izuzetak bila ne zbog te životne havarije, „jer zviždači često skupo plate svoju hrabrost“, već zato što u njoj nije bilo gorčine.

– Ankica Lepej je do kraja ostala dostojanstvena i dobronamjerna, što mnogima u takvim situacijama ne bi uspjelo. Je li njena djelovanje imalo efekta? S jedne strane jest: u Hrvatskoj danas svi političari moraju ispunjavati detaljne imovinske kartice i neke su ministarske karijere završene baš zbog toga što su skrivali svoju imovinu, čije porijeklo ne mogu uvjerljivo objasniti. Toga ne bi bilo bez odluke Ankice Lepej da razotkrije Tuđmanove muljaže o vlastitoj imovini. Inače, tu moram podsjetiti da su tada HDZ-u bliski ustavni stručnjaci uvjeravali javnost da „novac nije imovina“. S druge strane, Ankica Lepej je, kako sam već rekao, ostala izuzetak. Ne može se reći da je inspirirala druge zviždače niti da su Hrvati vođeni njenim primjerom postali hrabriji u prozivanju vlasti. I dalje je ovdje prevladavajući mentalitet „ne bih se štel mešat“, kako se to kaže u Zagrebu, zaključuje Duhaček.

Skupo plaćena hrabrost zbog Tuđmanovih tajnih računa 3
foto Medija centar

Porodica Lepej je nakon skandala morala prodati stan zbog dugova, pa su se preselili u gradski stan koji im je bio dodijeljen na korišćenje. Nakon svega Ankica Lepej se teško razbolela.

Žarko Puhovski, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu u penziji, kaže za Danas da u osnovi, „zviždači ne mijenjaju društvo, jer uvijek predstavljaju izuzetak“.

– Tako se je i s Ankicom Lepej dogodilo to da se ništa nije dogodilo. Ona je „samo“ dala dodatne argumente protiv Tuđmana koji je već bio u silasku. NJezina je hrabrost ostala zapamćena, a posebice to što, razliku od nekih kasnijih zviždača (poput Vesne Balenović), nije pokušala politički iskoristiti svoj autoritet, navodi Puhovski.

Dodaje da činjenica da gospođa Lepej „nije više nikada pronašla zaposlenje pokazuje žalostan paradoks zviždačke pozicije“.

– Njihovo je djelovanje u pravilu jednokratno, ali društvena je stigmatizacija „izdajica“ nerijetko trajna, zaključuje Puhovski.

„Ničeg se ne bojim. Samo se nadam da će mi pošteno suditi. Cijelo vreme sam priželjkivala Hrvatsku u kojoj ćemo moći zaraditi za kruh sa svojih deset prstiju, ali primjer malog čovjeka dokazuje da to ovde nije moguće. Svjesna sam onoga što gubim, ali sam isto tako svjesna onoga što Hrvatska ovime dobija“, rekla je Ankica Lepej davne 1998. za Jutarnji list.

Velika Ankica Lepej preminula je u utorak u Zagrebu.

Dežulović: Narodna heroina Ankica

„Od danas, svaki put kad svoj izbor sebi i drugima budete opravdavali životnom ucjenom čija ste žrtva – jer ste samo obični mali čovjek i pružite li otpor nemate gdje ni kako, jer nemate rezervni plan, jer imate djecu i kredite, jer vam je ostalo manje od godinu dana do penzije i samo godinu i pol da otplatite mobitel – sjetite se da je prije trideset godina, u purpurnu zoru hrvatskoga blagostanja, jedan radnik Tiskare Zagreb ostao bez posla jer je prijavio kriminal u firmi, a njegova supruga, službenica Zagrebačke banke, koju godinu kasnije dobila otkaz i krivičnu prijavu zato što je javnosti otkrila da je predsjednik države Franjo Tuđman u imovinskoj kartici zatajio više od dvjesto hiljada maraka i petnaest hiljada dolara na tajnom računu u njenoj banci“, objavio je povodom smrti Ankice Lepej na svom Fejsbuk profilu Boris Dežulović, novinar i pisac.

„Hrabri supružnici nisu pri tom imali plan B, nisu imali ušteđevinu ni imućnu djecu. Učinili su to jer nisu mogli podnositi nepravdu, i učinili su to bez kalkulacije. Ona je otkaz dobila niti godinu dana do penzije, nakon čega su uništenih života, pritisnuti dugovima, morali prodati stan i otići u podstanare. U jesen života, u vrijeme kad njihovi vršnjaci podučavaju unuke da ne talasaju i ne bodu se s rogatima, ti su se hrabri, obični mali ljudi sami suprotstavili cijelom režimu i samom njegovom Vrhovniku. Slavko je umro prošlog proljeća, a danas je za njim otišla i Ankica. Narodna heroina Ankica Lepej, hrabra žena koja nije pristala na ucjenu. I koja pravedniju i bolju državu nije zamišljala ubijajući ljude i paleći kuće, pa da i njoj jednog dana neki predsjednik na rever zakači kakav orden“, zaključio je Dežulović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.