Za starešine JNA nije bilo dileme

Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (4)

Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.

Bojao se o tome odmah obavijestiti generala Kadijevića budući da je ovaj bio uvjeren da je JUTEL u stranoj službi. Na Negovanovića je najubjedljivije djelovao argument da će uspostavljen sistem JUTEL-a biti od nezamjenljive koristi ukoliko bi se, u određenom času, JNA morala izravno obratiti građanima Jugoslavije. Preko republičkih TV centara to bi se moglo uraditi tek pošto bi ih JNA preuzela, a to bi možda bilo prekasno. Tako je JUTEL započeo, a poznato je što se sve s njim događalo tokom rušenja zemlje. JNA je dobila natrag svoja sredstva, ali više ni njoj nisu bila potrebna.

Drugi događaj je s kraja juna ’91. Slovenija je donijela sve odluke za otcjepljenje od Jugoslavije i na kraju je preuzela carinsku službu, napala pogranične jedinice JNA i uspostavila kontrolu jugoslavenske državne granice. Postavilo se pitanje da li će JNA intervenirati i braniti integritet zemlje kako joj Ustav SFRJ nalaže. Za većinu starješina JNA nije postojala nikakva dilema. Dileme nije bilo ni među vodećim generalima Ministarstva odbrane i Generalštaba. Znao sam raspoloženje i o tome sam razgovarao s Kadijevićem i njegovim prvim potčinjenim generalima. Kadijeviću, kao i uvijek, nedostajalo je pokriće – Predsjedništvo SFRJ nije funkcioniralo, čekao se izbor Mesića, a ustavne zamjene u komandovanju oružanim snagama nije bilo. Ostalo je na Kadijeviću da se kao načelnik Štaba Vrhovne komande odluči i on se našao na mukama.

Dana 24. juna izjutra iznenada me je posjetio Milan Pavić, bivši predsjednik Privredne komore SFRJ, Markovićev i moj zajednički znanac. Osjećao sam da u razgovoru okoliša, konačno sam ipak shvatio pitanje: Da li bi Armija bila spremna zajedno sa SIV-om nastupiti u Sloveniji? Poruka je mogla biti samo Markovićeva, što mi je Pavić i potvrdio. Bez oklijevanja prihvatio sam posredovanje i otišao Kadijeviću. Izložio sam mu poruku i predložio da akcije u Sloveniji usaglasi sa SIV-om, a on i Marković da se prethodno o svemu dogovore. Kadijević se nekoliko puta vraćao na pitanje pouzdanosti suradnje s Markovićem u teškom trenutku pred kojim se našla zemlja. Zanimalo ga je moje mišljenje čime se rukovodi Marković: odbranom granica i cjelovitosti SFRJ ili ličnim nametanjem zemlji radi sprovođenja tuđih – zapadnih interesa, a otcjepljenje Slovenije je dobar povod za to. Bilo mi je poznato nepovjerenje između Kadijevića i Markovića, ali tada još nisam znao da Kadijević ne postavlja samo vlastita pitanja i raščišćava jedino svoje dileme u vezi sa Slovenijom.

Razlozi za zajedničku akciju SIV-a i JNA bili su više nego jasni. SIV svojim ustavnim ovlašćenjima nije mogao razriješiti problem državne granice. JNA je to i mogla i morala. Ali Kadijević nije bio spreman preuzeti odgovornost. Samostalna i odlučna akcija u Sloveniji nalagala bi da se na isti način rješavaju u drugi otvoreni kapitalni problemi u cijeloj zemlji u jednako postupa prema svima. U junu 1991. on je bio daleko od toga. S druge strane, nije se skrštenih ruku moglo gledati kako se razbija zemlja i mijenjaju granice. Preostala je dakle jedina alternativa – zajednička akcija SIV-a i JNA. Imala je sve uslove za uspjeh i bila bi prihvaćena kao legalna. Kadijević je prihvatio moja uvjeravanja da je najmanji rizik ako u Sloveniji nastupe zajedno. Još u mom prisustvu nazvao je telefonom Markovića i dogovorili su sastanak. Činilo mi se da je Kadijeviću naš razgovor donio i lično olakšanje – nije više bio sam.

Slijedećeg dana, 25.06. 1991, Slovenija i Hrvatska su na svojim najvišim organima usvojile akta o proglašavanju samostalnosti i izdvajanju iz SRJ. Istoga dana sastaje se Skupština SFRJ i zauzima stav da se odbacuje legitimnost donijetih akata Skupštine Slovenije o otcjepljenju, a Vladi i svim službenim jugoslavenskim organima, uključivo i JNA i državnu bezbjednost, naloženo je „da neprekidno poduzimaju korake i mjere koje su nametnute jednostranim aktima radi sprečavanja izmjene jugoslavenskih granica“. SIV je 26. juna ocijenio da su odluke Slovenije i Hrvatske o osamostaljenju nelegalne. Izdata je naredba o zabrani uspostavljanja graničnih prijelaza unutar područja SFRJ, a SSUP i JNA su ovlašćeni da uklone ove prijelaze i uspostave kontrolu nad državnim granicama SFRJ koje su zaposjeli slovenački granični organi.

Nastavlja se