Želimo organizaciju EuroPride 2022. 1Foto: Medija centar

Četvrtak, 12. septembar: Kao i svake godine, četvrtak pred Prajd je početak završne faze priprema.

Većina gostiju iz regiona i Evrope stigli su u Beograd. Jutros smo se sastali sa policijom po poslednji put pred Prajd i ponovo prošli sve detalje koji se tiču šetnje. Za razliku od pre deset godina kad je bilo gotovo nemoguće dobiti sastanak sa MUP-om, sad su to regularni i normalni sastanci na nivou Grada Beograda. Pošto politička volja odavno postoji, na stolu su mape, prolazimo svaki detalj šetnje i sve ono što će se dešavati. Svi se znamo već godinama i uprkos svemu izgradili smo dobre lične odnose.

Međutim, ni sada nam ne govore koliko će policajaca biti na ulicama, već to ostaje informacija koju ćemo saznati kada se Prajd završi. Ulazi na Prajd ostaju i ove godine i to je nešto što nam se ne sviđa.

Završavamo koordinaciju sa gradskim službama, a uveče imamo sastanak Organizacionog odbora u proširenom sastavu. Prolazimo ponovo svaki minut od subote uveče, svaki tim i zaduženje. Kao i svake godine, pronalazimo ponešto što nam je promaklo, ali je sve daleko opuštenije nego prethodnih godina jer smo sve radili već nekoliko puta. Ubrzavamo sastanak jer moramo na dodelu nagrada Prajda koje smo ustanovili ove godine. Najemotivnije su svakako one dodeljene prajdovima u regionu (Sarajevo i Skoplje) i Borki Pavićević i CZKD-u. Dok držim govor, prisećam se svake situacije kada nam je pomogla, onda kad to niko nije hteo.

Petak, 13. septembar

Dan je počeo radnim sastankom u Ministarstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja. Razgovaramo o izmenama Zakona o zabrani diskriminacije koje bi uskoro trebalo da budu usvojene. Gotovo da kasnim za konferenciju o LGBT pravima u novoj dekadi. Na otvaranju su članovi diplomatskog kora iz Belgije, Nemačke i Holandije, dok je tokom dana diskusija odlična. Slede sastanci, ali ovog puta smo više fokusirani na program koji će se desiti u parku Manjež. Iako smo prošle godine imali nešto slično u Studentskom parku, ideja da imamo program i sve ostale sadržaje od 17 do 23 sata je izazov za sve nas.

Pored ostalog, danas imamo dva performansa i odličnu predstavu Gypsy Queen, a veče završava Drag Queen Show u Domu omladine. Svraćam u Prajd info centar i pričam sa volonterima. Ponosan sam na broj i njihovu posvećenost i srećan jer smo uspeli da dođemo do tačke kad mladi ljudi žele da se bore za bolji položaj u društvu.

Subota, 14. septembar

Nervoza je na maksimumu i nemamo ni minut slobodnog vremena. Prajd forum u Medija centru protiče po planu, a poslednji gosti stigli su u Beograd. Vremenska prognoza je odlična, a policija kaže da je bezbednosna procena dobra. Mediji su ove godine dosta fokusirani na zahteve Prajda. Razgovaram sa bivšim kumama Prajda. Biljana i Mira sigurno dolaze. Sa kabinetom premijerke razmatra se vreme dolaska.

Potpuno očekivano od stotine detalja dešavaju se i propusti. Tačno vreme postavljanja zastavica u Kralja Milana nije dogovoreno, kao ni tačno mesto gde dolazi cisterna. Razmišljam kako ljudima van Prajda svi ovi detalji verovatno deluju smešno.

Izvršni direktor organizacije Civil Rights Defenders stigao je i zajedno sa njim i kolegama imamo interni sastanak o našem radu u Srbiji i regionu, kao i o strategiji za naredni period. Iako se trudim da doprinesem, non-stop razmišljam o svemu što još treba uraditi tokom večeri i ujutru. Postavljanje bine počinje uveče, a program Pride Week-a završava se američkom predstavom Baby monitor koja je izvedena u Narodnom pozorištu. Teramo jedni druge u Organizacionom odboru da idemo na spavanje na vreme. Svi smo odavno kao porodica i već smo ponosni na sve što je urađeno.

Nedelja, 15. septembar

Od ranog jutra smo na pozicijama i svako radi svoj deo posla u precizno određenom trenutku. Gotovo sve što je na listi završava se ranije nego planirano. Volonteri su već oko podneva spremni, a gotovo sve je spremno već oko 14 sati. Prisećam se kako su nas nekada krivili za zatvaranje celog centra grada, a sada dobijamo informaciju da policija neće nijednu ulicu zatvarati sve do početka okupljanja. Dajem veliki broj izjava medijima, završavamo pripremu svih sadržaja u parku i kod hotela Hilton.

Volonteri i gosti iz inostranstva uveliko su na ulici, a građani počinju da dolaze oko 16 sati. Masovnije je nego prošle godine i atmosfera je i više nego odlična. Ova godina nam je veoma važna jer smo kandidat za EuroPride 2022 i slike i vesti sa ovogodišnjeg Prajda mnogo će uticati na odluku. Pola sata kasnije stižu ambasadori i ostale diplomate. Svi su odlično raspoloženi, a dolazak premijerke znači i enormnu pažnju medija. Budući da je došla sa partnerkom svi su još više zainteresovani.

Kreće program, a vrlo brzo i šetnja koja je mnogo ambicioznija. Prvi deo (do Igumanove palate) isti je kao i prethodnih godina. Na šetalici su pored nas iz Organizacionog odbora i ovogodišnja Kuma Prajda Sara Jo, kao i bivše kume Mirjana Karanović i Biljana Srbljanović. Atmosfera je odlična i skrećemo ka Trgu Nikole Pašića. Ispred Skupštine Srbije sam na kamionu iako to nije moja specijalnost. U govoru se fokusiram na zahtev da se usvoji Zakon o registrovanom partnerstvu. Skrećemo u Kneza Miloša i tu nas čeka nekoliko desetina protivnika Prajda ispred kojih stoji policijski kordon. Nastavljamo i posle Londona, sa terase nas pozdravlja stariji gospodin koji igra.

Definitivno ostaje jedan od momenata za pamćenje. Stižemo do Vlade Srbije i ubrzo završavamo šetnju u Manježu. Program teče kako je i planiramo i svi su i više nego zadovoljni. Nas nekoliko već priča šta treba unaprediti naredne godine.

Pojavljuju se prvi problemi jer policija odstupa od dogovora oko ulaska na koncert i mnogi građani ne mogu da nam se pridruže. Celo veče traju pokušaji da se ih ubedimo da promene pristup, ali je situacija u nekim trenucima prilično zategnuta i neprihvatljiva. U parku je dosta ljudi do samog kraja i program se završava u 23 sata, kako je i planirano. Zadovoljni smo i preumorni.

Ponedeljak, 16. septembar

Već tokom pre podneva putujem u Skoplje gde se održava Donatorski forum za Zapadni Balkan. Učestvuju gotovo svi donatori koji podržavaju civilno društvo u regionu i ideja je da pokažemo posvećenost i razgovaramo o onome što su nam problemi u radu. Većina nas se zna već mnogo godina, što dosta olakšava koordinaciju. Preumoran sam, ali sa učesnicima dogovaram sastanke koje ćemo imati na marginama skupa.

Utorak, 17. septembar

Tokom dana na Forumu moderiram panel o ulozi i odgovornosti donatora u radu. Na panelu je mnogo otvorenih pitanja i svi imaju svoje viđenje onoga šta i kako donatori treba da rade. Dobivam pohvale za panel i nekoliko poziva za gostovanje u vezi Prajda. Odbijam ih jer sam na putu.

Sreda, 18. septembar

Popodne se vraćam u Beograd, gde zajedno sa kolegom vežbam 20 minuta prezentacije koja treba da ubedi 74 prajda da glasaju za našu kandidaturu za EuroPride 2022. Zadovoljni smo i posle ponoći pakujemo promo materijale (uključujući i 50 šolja) koje ćemo poneti u Bilbao. Let je šest ujutro i shvatam da ću spavati samo par sati.

Autor je član Organizacionog odbora Beograd Prajda i direktor za Evropu Civil Rights Defendersa

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari