Zvezdan Jovanović danas analizira dokaze

U nastavku suđenja optuženima za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića danas će u Specijalnom sudu završnu reč dati drugooptuženi Zvezdan Jovanović, bivši zamenik komandanta Jedinice za specijalne operacije (JSO) koji je optužen da je 12. marta 2003. ubio premijera Đinđića i ranio njegovog telohranitelja Milana Veruovića.
Kako za Danas kaže njegov advokat Nenad Vukasović, Jovanović će analizirati dokaze protiv njega, kao i manjkavosti izvedenih dokaza.
– Zvezdan Jovanović analiziraće dokaze i sve njihove manjkavosti, policijska podmetanja protiv njega i falsifikate. Govoriće i o kontradiktornostima u izjavama svedoka Dušana Mihajlovića, Čedomira Jovanovića, Vladimira Popovića, ali i o suprotnostima u izjavama policijskih inspektora Rodoljuba Milovića i Mileta Novakovića, jer se njihovi iskazi međusobno isključuju – rekao je Vukasović.

Prvobitno priznanje i detaljan opis zločina

Najveći problem Jovanović će imati upravo sa svojim iskazom u policiji u kojem je detaljno opisao svoje učešće u atentatu, jer je taj iskaz i pored žestokog protivljenja odbrane i višestrukim izdvajanjem iz dokaznog materijala sudećeg veća, odlukom Vrhovnog suda Srbije vraćen u predmet i može se koristiti kao dokaz prilikom donošenja presude.

U zapisniku sa saslušanja Zvezdana Jovanovića u Upravi za borbu protiv organizovanog kriminala (UBPOK) od 7. aprila 2003. navodi se da je „Zorana Đinđića likvidirao lično“ i da je ubistvo Đinđića političko, jer je smatrao da će JSO biti rasformirana i da će otići u Hag.

– Zorana Đinđića likvidirao sam lično. Ja sam deset dana ranije bio s Legijom koji je rekao da će biti velikih promena, da će jedinica biti rasformirana i da će mnogi od nas otići u Hag – navodi se u Jovanovićevoj izjavi.

Prema njegovim rečima Jovanović će u svojoj završnoj reči govoriti i o pronađenim opušcima u kancelariji odakle je prema optužnici ubijen Đinđić, pušci na kojoj se ne nalaze njegovi otisci prstiju, o pretresu njegovog stana i nepostojanju zapisnika o pretresu.
Bivši zamenik komandanta JSO Milorada Ulemeka Legije u istražnom postupku branio se ćutanjem, a na početku suđenja 24. decembra 2003. Jovanović je izjavio da „nema poverenja u sud i sudstvo ove države“ i da će „zbog toga ćutati“, da je na njega izvršen strahovit pritisak od izvršne vlasti i da je osuđen i pre nego što je ušao u sudnicu. Iznenada, 8. maja 2006, promenio je svoju odluku pa je na glavnom pretresu rekao da ta izjava iz policije nije njegova i da je bio primoran da je potpiše, jer su tadašnji specijalni tužilac Jovan Prijić i bivši upravnik zatvora Aca Jovanović na njega vršili pritisak, a da ga je bivši načelnik kriminalističke policije Mile Novaković ucenjivao.
Advokat Vukasović je u završnoj reči na suđenju predložio da bi trebalo ispitati doprinos samog Zorana Đinđića atentatu, naglašavajući da je nalog da se ubije premijer Srbije došao od njegovih mentora iz inostranstva kojima se zamerio i da nema dokaza protiv Zvezdana Jovanovića. On je istakao i da je atentat na Đinđića izvršen iz drugog snajperskog mesta, ali ne iz ulice Admirala Geprata i da su na premijera ispaljena tri hica, a ne dva, kako se tvrdi u optužnici.
Zamenik specijalnog tužioca Jovan Prijić tražio je u svojoj završnoj reči kaznu prema zakonu za optužene, dok su zastupnici porodice Đinđić tražili maksimalne kazne, što je 40 godina zatvora. Svi branioci optuženih tražili su oslobađajuće presude za svoje klijente, dok je prvooptuženi Ulemek odbacio bilo kakvu odgovornost i vezu s atentatom na premijera Đinđića.
Ukoliko i preostali optuženi – Aleksandar Simović, Branislav Bezarević, Saša Pejaković, Željko Tojaga i Dušan Krsmanović – danas okončaju svoje završne reči, presuda bi trebalo da bude doneta u zakonskom roku do tri dana, ali će taj rok, najverovatnije, biti probijen za nekoliko dana pa se presuda može očekivati već krajem iduće nedelje. U bekstvu se od optuženih nalaze Miloš Simović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić, Ninoslav Konstantinović i Milan Jurišić.