Danak sopstvenim lošim odlukama

Iako je hrvatska država mađarskom MOL-u prodala manjinski paket akcija INA ta mađarska kompanija ipak ima upravljačka prava u svojim rukama. Zbog toga vlada nezadovoljstvo u hrvatskoj javnosti a stvar je dodatno pogoršala optužba protiv bivšeg premijera Hrvatske Ive Sanadera da je primio mito od 10 miliona evra da bi svojim autoritetom izdejstvovao da upravljačka prava u kompaniji INA-a budu prepuštena MOL-u. INA je privatizovana 2003. godine kada je mađarska kompanija kupila 25 odsto plus jednu akciju kompanije. Upravljačka prava nad kompanijom INA prelaze u vlasništvo MOL-a početkom 2009. godine nakon pregovora sa hrvatskom vladom kojima je to omogućeno. Reč je upravo o slučaju u kojem se Ivo Sanader tereti za primanje mita.

Suočena sa negativnim reakcijama javnosti i pisanjem hrvatskih medija da MOL-u nije u interesu jaka INA, sve dok ne postane njen većinski vlasnik, vlada Hrvatske se našla pred dilemom da li da u slučaju dokazivanja mita raskida kupoprodajni ugovor ili da pregovara sa mađarskim strateškim partnerom kako bi obezbedila povoljniju poziciju za državu kao većinskog vlasnika kompanije. Ipak, bez obzira da li će se optužbe da je Sanader primao mito pokazati kao tačne ili ne, malo je verovatno da će se hrvatska vlada opredeliti za raskidanje ugovora sa Mađarima jer bi se u tom slučaju našla u rizičnoj situaciji da bude prodana nekoj moćnoj naftnoj kompaniji, jer država ne bi bila u stanju da otkupi akcije u vlasništvu MOL-a. Stoga je izglednije da će hrvatska vlada insistirati na pregovorima sa MOL-om i nastavak partnerskih odnosa na novim odnosima.

Sagovornik Danasa koji je želeo da ostane anoniman ističe da problem nije u modelu privatizacije već u volji države da zaštiti svoje interese u kompaniji u kojoj deli vlasništvo sa strateškim partnerom. – Model manjinske privatizacije kompanije sa davanjem upravljačkih prava manjinskom vlasniku je sasvim legitiman i često se primenjuje. Ne može se reći da je taj model na bilo koji način lošiji od drugih. Da li će se primeniti ovaj ili onaj način privatizacije zavisi od konkretne situacije. U slučaju Hrvatske poenta je u tome da li se država dovoljno zalagala da zaštiti svoja prava u kompaniji INA. Država ima mehanizme kojima može da štiti sebe kao akcionara. To je ono što je suština u slučaju INA. Takođe, kada analiziramo situaciju, možemo sa pravom postaviti pitanje da li je i država Srbija bila dovoljno agilna i zainteresovana da zaštiti svoja prava u odnosima sa strateškim partnerom koji je kupio Naftnu industriju Srbije – zaključuje naš sagovornik.