Zavod za intelektualnu svojinu Srbije obeležava ove godine 95 godina postojanja. Osim toga, Srbija se može pohvaliti i činjenicom da je jedna od prvih evropskih zemalja koje su 1883. u Parizu potpisale konvenciju za zaštitu industrijske svojine (prvi patent registrovan je 1921), da ne govorimo o velikanima u pronalazaštvu, poput Tesle, Pupina, Milutina Milankovića…, koji su srpskog porekla, a poznati su u svetskim razmerama.

O tome kako je Srbija danas pozicionirana na svetskoj mapi pronalazaštva i sa kojim se problemima pronalazači suočavaju za Danas govori Nevenka Novaković, v. d. direktora Zavoda za intelektualnu svojinu Republike Srbije.


– Prema indikatoru Svetske organizacije za intelektualnu svojinu Srbija sa 29,5 patentnih prijava na milion stanovnika gleda u leđa većini zemalja u okruženju (sa izuzetkom Albanije i Bosne i Hercegovine). Ispred nas su Slovačka sa 39,4, Bugarska sa 41,8, Rumunija sa 51,2 i Hrvatska sa 56,5 patentnih prijava na milion stanovnika. Poslednji izveštaj o globalnom indeksu inovativnosti svrstao je Srbiju na 63. mesto od ukupno 141 zemlje. Ocenjeno je da tu poziciju u svetu prati i nivo istraživačko-razvojnih napora, po čemu je Srbija pozicionirana na 58. mesto. Znatno bolju, 34. poziciju, zauzimamo kad je reč o izradi kreativnih roba i usluga, dok smo po indikatoru izvoza kulturalnih i kreativnih usluga, posmatrano u odnosu na procenat ukupne prodaje, u samom vrhu, odnosno na 1. mestu. Srbija je dobro pozicionirana i u pogledu onlajn kreativnosti, kao i prema indikatoru stvaranja znanja, a posebno po broju objavljenih naučnih i tehničkih članaka. S druge strane, loše je pozicionirana prema indikatoru inovacione veze, što naročito dolazi do izražaja u saradnji univerziteta i privrede.

* Pod pojmom intelektualna svojina podrazumevaju se patenti, žigovi, industrijski dizajn, oznake geografskog porekla, topografije poluprovodničkih proizvoda, autorska i srodna prava, ali i poslovne tajne. Zašto je važno obezbediti visok nivo zaštite intelektualne svojine?

– Visok nivo zaštite intelektualne svojine svojevrsni je signal potencijalnim investitorima da na tržištu vlada sigurnost kad je reč o zaštiti brendova, rezultatima naučnoistraživačkog rada i drugim elemenata intelektualnog kapitala u koje se dugoročno ulagalo. Izvesno je, takođe, da efikasan mehanizam za sprovođenje prava intelektualne svojine pozitivno utiče na strane direktne investicije, baš kao što je nesporno da adekvatan odnos prema zaštiti kreativnosti i inovativnosti ubrzava proces izlaska iz ekonomske krize, odnosno iz začaranog kruga recesije. Treba naglasiti i to da Zavod za intelektualnu svojinu Srbije spada u red onih malobrojnih nacionalnih zavoda u svetu koji objedinjuju industrijsku svojinu i autorska i srodna prava. Na značaj kreativnosti za privredni razvoj ukazuje i nedavno objavljena studija o ulozi kreativnih industrija u privredi Srbije u kojoj je iznet podatak da te industrije učestvuju u ukupnom bruto domaćem proizvodu sa više od četiri odsto. Pritom treba znati da su kreativnost i inovativnost suočene sa stalnom pretnjom piraterije i krivotvorenja, zbog čega je potrebno konstantno jačanje saradnje organa za sprovođenje prava intelektualne svojine. Podsetiću na rezultate jedne analize prema kojima bi snižavanje stope piraterije za 10 odsto moglo da rezultira otvaranjem 15.000 radnih mesta.

* Srbija, reklo bi se, ne oskudeva u patentima bez kojih nema tehnološkog i ekonomskog napretka. Kakva je uloga patentnog sistema i koliko su patenti zaštićeni od zloupotreba?

– Uloga patentnog sistema ogleda se u kreiranju razvijenog, modernog društva koje će uz korišćenje dostupnih resursa stvarati nove proizvode i omogućiti njihovu primenu. Patent je pravo koje se priznaje pronalascima iz bilo koje oblasti tehnike. Uslov je da je pronalazak nov, da ima inventivni nivo i da je industrijski primenjiv. Predmet zaštite patentom može biti proizvod, postupak, kao i primena proizvoda ili postupka, dok se malim patentom štiti samo proizvod kada je u pitanju konstrukcija proizvoda ili raspored njegovih sastavnih delova. Zakonom je precizirano da nosilac patenta ima isključivo pravo da koristi u proizvodnji zaštićeni pronalazak, zatim da stavlja u promet predmete izrađene prema zaštićenom pronalasku i da raspolaže patentom. Osim toga, nosilac patenta ima pravo da spreči treće lice da proizvodi, nudi, primenjuje i na drugi način komercijalno iskorišćava zaštićeni pronalazak bez njegove saglasnosti. Ukoliko se na bilo koji način povredi pravo na patent, kao i druga prava intelektualne svojine, vlasnik patenta može da pokrene postupak pred sudskim i upravnim organima nadležnim za zaštitu prava intelektualne svojine.

* Kad se kaže Brazil, jedna od prvih asocijacija je kafa, baš kao što su to pica ili sportski automobili za Italiju, ili čokolada za Belgiju. Za koje se proizvode iz Srbije može reći da su deo tradicije i nacionalnog identiteta, odnosno po kojima smo prepoznatljivi u svetu?

– Turisti koji dođu u Srbiju žele da probaju leskovački ajvar i kajmak, ali i šljivovicu, koju nismo zaštitili pod tim nazivom, a kao meze odlično idu valjevski duvan čvarci, užička goveđa pršuta, sremski kulen, svrljiški belmuž ili staroplaninski kačkavalj. Ljubitelji specijaliteta od mesa oduševljeni su „leskovačkim vozom“, koji se pravi od leskovačkog roštilj mesa, ali i sjeničkom jagnjetinom. Ovaj svojevrsni meni ne bi bio kompletan bez palačinki sa homoljskim, ili fruškogorskim medom od lipe, a ništa manje atraktivne nisu ni ariljske maline, sa ili bez šlaga, uz koje se služi aromatizovano vino „bermet“ i sve to servirano na stolnjacima od bezdanskog damasta. Svi ovi proizvodi imaju oznaku geografskog porekla, koju u ovom trenutku nosi ukupno 52 registrovana proizvoda, ne računajući vina, rakije i druga jaka alkoholna pića. Reč je o proizvodima koji ostvaruju dodatu vrednost jer su skuplji od proizvoda iste vrste koji nemaju geografsku odrednicu. Osim što obogaćuju turističku ponudu, proizvodi sa oznakom geografskog porekla pozitivno utiču na razvoj nedovoljno razvijenih područja, potpomažu očuvanje autohtonih biljnih sorti i životinjskih vrsta, ali i nacionalnu ekonomiju „kupovinom domaćeg“.

* Od 1920. godine, kada je ustanovljen nacionalni registar, u Zavodu za intelektualnu svojinu registrovano je više od 69.000 žigova od kojih je još uvek aktuelno oko 30.000. Da li je to dobar bilans?

– Ako se ima u vidu broj važećih žigova, moglo bi se reći da u Srbiji postoji kultura zaštite intelektualne svojine, naročito u određenim oblastima, odnosno kategorijama proizvoda široke potrošnje, poput prehrambenih i farmaceutskih proizvoda, kao i poslovnih usluga, s jedne, i velikih kompanija s druge strane. Kako neka kompanija raste, tako se uvećava i njen portfolio jer je menadžment svestan činjenice da je to jedan od najvrednijih resursa za ulaganja u podizanje konkurentnosti. Broj žigova pojedinih domaćih kompanija, kroz koje možemo pratiti i njihov razvoj od pojave prvih proizvoda na tržištu, premašuje nekoliko stotina. S druge strane, sve je više malih preduzeća koja strateški razmišljaju i štite svoje znakove pod kojima žele da budu prepoznatljivi.

* Činjenica je da proizvodi atraktivnog dizajna brže nalaze put do potrošača. Da li se u Srbiji poklanja dovoljno pažnje industrijskom dizajnu?

– Mislim da ne, jer u pojedinim granama, na primer u drvnoj industriji, nema zaštićenog industrijskog dizajna. Doduše, pojedini dizajneri štite po neki komad nameštaja, ali to su sporadični slučajevi, pa se ne može govoriti o organizovanoj aktivnosti zaštite novog proizvodnog programa kakva je, inače, praksa svuda u svetu. Slična je situacija i u drugim granama industrije, pa se stiče utisak da je jednostavnije kopirati uspešna dizajnerska rešenja renomiranih proizvođača iz inostranstva nego ulagati u sopstveni dizajn. Teško je razumeti takav pristup imajući u vidu da od svih prava industrijske svojine investiranje u spoljašnji oblik proizvoda, odnosno u industrijski dizajn, najbrže donosi ekonomski efekat jer se najbrže vraćaju uložena sredstva. Srbija, inače, ima dizajnere koji su stekli međunarodnu reputaciju, a za koje čujemo tek kada osvoje neku prestižnu nagradu. Pomenuću Marka Lukovića, autora velikog broja dizajnerskih rešenja za automobile, motocikle, svetleće uređaje, medicinsku opremu…

glosa

Snižavanje stope piraterije za 10 odsto moglo da rezultira otvaranjem 15.000 radnih mesta

antrfile

123Žig jednako prepoznatljivost

* Smatra se, ne bez razloga, da su žigovi najvrednije dobro kompanija. Koliko su, zapravo, žigovi važni za poslovanje nekog preduzeća, kao i za njegovo pozicioniranje na tržištu?

– Stvaranje sopstvenog identiteta i reputacije imperativ je za sve učesnike na tržištu. Stoga je ulaganje u prepoznatljivost veoma važno, a žig je najjednostavniji komunikacioni kanal između proizvođača/prodavca i potrošača. Njime se obezbeđuju investicije u marketing i pozicioniranje brenda, a nekada je i značajno sredstvo za sticanje dobiti kroz prenos prava, ili licenciranje. Nematerijalna dobra danas predstavljaju više od 80 odsto vrednosti nekog privrednog subjekta i kompletno poslovanje, ljudski resursi, portfolio drugih prava industrijske svojine uokvireni žigom sublimiraju te vrednosti u smisleni identitet jedne kompanije. Oduzmite Koka-Koli, Eplu, Majkrosoftu, ili Mercedesu žig, oduzeli ste im najveću vrednost – prepoznatljivost. Važno je znati da je registrovani žig zaštićen znak (reč, crtež, logo, slogan…) kojim fizičko ili pravno lice obeležava svoje robe i usluge u prometu, kako bi potrošači mogli da ih razlikuju od istih ili sličnih roba na tržištu.


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari