Sveobuhvatnim planskim uređenjem dolina Velike, Južne i Zapadne Morave bio bi iskorišćen ogroman potencijal koncentrisan na tom prostoru. Plovni put Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more predstavlja samo jedan segment projekta kojem su mediji i javnost poklonili najveću pažnju, zanemarujući pritom njegove ostale komponente koje bi omogućile razvoj i prevazilaženje problema prisutnih na tom prostoru. Uređenjem i kanalisanjem rečnih tokova, kao i izgradnjom nasipa za odbranu od poplava zaštitili bi se okolno poljoprivredno zemljište, stanovništvo, naselja i infrastruktura.

Činjenica je da se danas, od ukupno 1,5 miliona hektara u dolini Morave, navodnjava samo 0,3 odsto, odnosno 4.422 hektara, dok bi se nakon realizacije sistema za navodnjavanje koje predviđa ovaj projekat, navodnjavalo oko 13 odsto obradivog zemljišta, odnosno više od 200.000 hektara. Hidroenergetski potencijal sve tri Morave je veliki i neiskorišćen. Zato je planirano da se na branama i prevodnicama izgrade hidroelektrane, čime bi se ostvarila značajna godišnja dobit od proizvodnje električne energije i povećalo bi se učešće obnovljivih izvora energije, što je značajno i sa stanovišta očuvanja životne sredine. Projekat predviđa i unapređenje sistema za vodosnabdevanje. U ovom trenutku dolinu Morave naseljava oko tri miliona stanovnika, od čega je na organizovani sistem vodosnabdevanja priključeno oko 1,9 miliona, a ukupna potrošnja vode procenjuje se na oko 230 miliona metara kubnih. Studijom je projektovan porast broja stanovnika na 3,23 miliona – 2020. godine, odnosno na 3,42 miliona – 2030. godine, dok će potreba za vodom u 2020. godini iznositi oko 318 miliona metara kubnih, a u 2030. dostići će nivo od oko 375 miliona metara kubnih. Realizacijom ovog projekta unapredio bi se kvalitet vode i zaštitila izvorišta vodosnabdevanja, pre svega izgradnjom postrojenja za prečišćavanje i/ili recikliranjem otpadnih voda, kao i uklanjanjem divljih deponija. I najzad, to bi bio impuls za razvoj svih vidova turizma.

Tvrdite da bi u prvoj fazi akcenat trebalo staviti na energetiku i poljoprivrednu proizvodnju jer bi se tako uložena sredstva najbrže isplatila. Na kojoj argumentaciji bazirate tu procenu?

– Predlažemo da prva faza realizacije projekta bude uređenje toka Velike Morave, kao tehnički najjednostavnije deonice, što podrazumeva i izgradnju pet kaskada sa hidroelektranama za proizvodnju električne energije. Situacija na tržištu je takva da bi se na taj način deo uloženih sredstava brzo vratio. Proračun je urađen na osnovu cene električne energije od 0,06 evra po kilovat-času, tako da je očekivana godišnja dobit od proizvodnje električne energije oko 85 miliona evra. Osim toga, planirano je da se na početku reši problem poplava u Pomoravlju, što bi se najviše odrazilo na unapređenje poljoprivredne proizvodnje.

Iako rezultati Studije izvodljivosti još nisu obelodanjeni, spekuliše se da vrednost investicije premašuje 10 milijardi evra. Kako bi bila obezbeđena sredstva i da li bi to značilo dodatno zaduživanje Srbije kod međunarodnih kreditora?

– Prvo, prema rezultatima Studije izvodljivosti, procenjena vrednost investicije je značajno manja od cifre sa kojom se u javnosti spekuliše. Drugo, Srbija se neće dodatno zaduživati kod međunarodnih kreditora za realizaciju ovog projekta, već će sredstva biti obezbeđena koncesijom, ili na neki drugi način.

Izjavili ste da su i druge države zainteresovane za izgradnju ovog plovnog puta koji bi im omogućio izlazak na more. Na koje ste države mislili i da li bi njihovo eventualno odbijanje učešća moglo da dovede u pitanje realizaciju projekta?

– Za projekat su zainteresovane mnoge države iz okruženja jer je budući plovni put strateški značajna veza između Centralne i Zapadne Evrope sa Mediteranom i Istokom. Realizaciju kompletnog plovnog puta bi, eventualno, moglo da ugrozi odbijanje učešća Grčke i Makedonije. Međutim, čak i delimična realizacija projekta bi Srbiji donela velike ekonomske, socijalne, ekološke i druge, već navedene, benefite. Pored toga, omogućavanjem plovidbe na Velikoj, Južnoj i Zapadnoj Moravi mnogi srpski gradovi i industrijski centri bi se povezali, kako međusobno, tako i preko Dunava, sa međunarodnom mrežom plovnih puteva, što bi doprinelo razvoju unutrašnjeg vodnog saobraćaja i razvoju nautičkog turizma.

Projektantski zavod „Ivan Milutinović“ je još 1973. godine uradio studiju prema kojoj bi plovni put Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more trebalo da bude dug 650 km, ali taj posao nikada nije realizovan. Zašto mislite da će nam se ovog puta posrećiti?

– Realizacija jednog ovako kompleksnog i skupog projekta nije pitanje „sreće“. Potrebna je volja, vizija, ogroman rad i istrajnost. U odnosu na period od pre 40 godina svet se značajno promenio. Tehnologija je uznapredovala, pa je realizacija projekta jednostavnija, a i ulaganja su manja. Osim toga, u današnje vreme je lakše ostvariti ekonomske koristi kroz iskorišćenje hidroenergetskog potencijala, unapređenje poljoprivredne proizvodnje ili turizam. Nažalost, najveća prepreka za realizaciju ovog projekta, i 1973. i danas, jeste to što su svi veliki infrastrukturni projekti veoma skupi i Srbija nema mogućnosti da ih finansira sopstvenim sredstvima ili kreditima, pa je pronalaženje partnera od suštinskog značaja.

Izjašnjavanju Vlade Srbije o ovom projektu prethodi javna rasprava, ali i izrada prostornog plana područja posebne namene. Kada bi bilo realno očekivati da odluka bude doneta?

– Donošenje odluke i izrada prostornog plana područja posebne namene predviđeno je planovima rada za 2014. godinu Ministarstva prirodnih resursa, rudarstva i prostornog planiranja i Republičke agencije za prostorno planiranje. Činjenica je, takođe, da su Zakonom o budžetu Republike Srbije, koji je usvojen u decembru 2013. godine, opredeljena sredstva za izradu tog prostornog plana. Prema tome, Republička agencija za prostorno planiranje će u skladu sa zakonom pripremiti odluku i sprovesti izradu prostornog plana područja posebne namene u toku 2014. godine.

Studija, koju je besplatno uradila China Gezuba Corporation, deo je međudržavnog sporazuma o saradnji Srbije i Kine. Da li je i ideja o koncesiji deo tog aranžmana?

– Studija izvodljivosti nije deo međudržavnog sporazuma o saradnji Republike Srbije i Narodne Republike Kine, već je obaveza proistekla iz Protokola o razumevanju za izradu Studije opravdanosti izgradnje plovnog kanala na reci Moravi kroz Srbiju, koji sam u ime države, a na osnovu ovlašćenja Vlade Srbije, sa predstavnicima kineske nacionalne kompanije China Gezuba Corporation potpisao 26. januara 2013. u Pekingu. Smatram da je najpogodniji model za finansiranje ovog projekta upravo koncesija, međutim, tek daljim pregovorima i analizama će se utvrditi predmet koncesije i drugi bitni parametri. Nedavno je stiglo pismo o namerama koje su uputili predstavnici China Gezuba Corporation i u kojem predlažu da se započnu razgovori o koncesiji. Na kraju, u javnosti je stvorena slika da realizacija ovog projekta zavisi samo od mene. To nije tačno, niti je to isključivo samo moja nadležnost. Ono za šta sam direktno nadležan jeste samo izrada prostornog plana područja posebne namene, kao i za Južni tok, na primer. Sve ostalo u vezi sa eventualnom realizacijom projekata u nadležnosti je Vlade Srbije.

Veza sa sedam mora

Da li bi izgradnjom kanala Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more bilo ispunjeno obećanje Srpske napredne stranke dato u predizbornoj kampanji da će Srbiju dovesti do mora?

– Mnoge političke stranke su koristile ovaj projekat u svojim predizbornim kampanjama, međutim nikada ranije nisu preduzeti neki konkretniji koraci u cilju njegove realizacije. Podsetiću da je Srbija već povezana sa morima i to prugom Beograd-Bar i međunarodnim plovnim putem, odnosno panevropskim koridorom VII – rekom Dunav. Međutim, realizacija ovog projekta bi omogućila direktno povezivanje unutrašnjim plovnim putevima tako da bi srpski gradovi dobili vezu sa sedam svetskih mora.

Procene

Prema rezultatima proračuna hidroenergetskog potencijala prikazanim u Studiji izvodljivosti koju je izradila China Gezuba Corporation, ukupni instalisani kapacitet kaskada na Velikoj Moravi iznosio bi 181,7 megavata, a proizvodni kapacitet 714,2 gigavat-časa. Kad je reč o Južnoj Moravi, ukupni instalisani kapacitet iznosio je 119,1 megavat, dok je proizvodni kapacitet procenjen na 476,3 gigavat-časa. Instalisani kapacitet na Zapadnoj Moravi procenjen je na 59,3 megavata, a proizvodni na 237,4 gigavat-časa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari