Zašto je sporazum sa Norvežanima, zbog koga premijerka traži istragu o curenju informacija, uopšte označen kao "strogo poverljiv"? 1foto BETAPHOTO/Sektor za odnose s javnoscu JP EPS

Stavljanje oznake „strogo poverljivo“ na ugovor o angažovanju norveške firme Ristad enerdži za savetodavne usluge u oblasti energetike, od strane Vlade Srbije, potpuno je neuobičajeno i protivno praksi kada je reč o zaštiti važnih državnih dokumenata, smatra domaća stručna javnost.

Sagovornici Danasa ističu da je osnovni razlog za donošenje takve odluke želja vlasti da omogući da se posao norveškoj firmi obezbedi direktnom ponudom a ne putem raspisivanja tendera ali i da se od očiju javnosti, bar zasad, sakrije sve ozbiljnije razmišljanje nadležnih o privatizaciji Elektroprivreda Srbije.

Kako je nedavno prenela Nova.rs, ministar finansija Siniša Mali sklopio je u ime Vlade Srbije, uz odobrenje premijerke Ane Brnabić, ugovor sa norveškom firmom Ristad enerdži, koji nosi oznaku strogo poverljivo, a koja bi trebalo da registruje probleme u energetici i definiše tri moguća puta – brzu tranziciju (snažna ulaganja u novu energiju i novu tehnologiju), sporu tranziciju (veće oslanjanje na postojeću energiju, manja ulaganja u novu) i treću fazu (korišćenje nove nuklearne tehnologije).

Premijerka Srbije Ana Brnabić izjavila je da Ministarstvo unutrašnjih poslova treba po službenoj dužnosti da pokrene istragu ko je dao medijima na uvid dokument koji je Vlada Srbije usvojila kao strogo poverljiv.

– To je ozbiljno krivično delo. Pričala sam sa ministrom Aleksandrom Vulinom da MUP istraži ovu situaciju, da dobijemo epilog i da konačno znamo ko to iz Vlade sme da strogo poverljive dokumente deli medijima – rekla je Brnabić.

Advokat Branko Pavlović kaže za Danas da ne postoji nijedan razlog da ugovor sklopljen sa norveškom kompanijom o konsultantskim uslugama bude označen sa „strogo poverljivo“.

– Potpisivanje ugovora tog tipa ne bi smelo da bude sakriveno od očiju javnosti. Jedino što je dozvoljeno i moguće u takvom slučaju je da izveštaj koji bi ta kompanija dostavila nadležnima bude označen kao strogo poverljiv jer se bavi procenama u oblasti energetike koja je strateški značajna za funkcionisanje države. Međutim, stavljanje oznake strogo poverljivo na ugovor o konsultantskim uslugama je potpuna besmislica – objašnjava naš sagovornik.

Sa druge strane, kada je već sadržina ugovora proglašena strogo poverljivim dokumentom, onda je težnja nadležnih da otkriju zbog čega u javnost dospevaju informacije iz vrha države koje bi trebalo da budu zaštićene, potpuno opravdano, kaže Pavlović.

– Nevezano za to da li je ispravno što je dokument označen kao tajna, važno je saznati kako dolazi do „curenja“ poverljivih informacija jer je to bitno za segment bezbednosti države. Jasno je da taj dokument medijma mogao da doturi neko blizak Vladi Srbije ili pak kompaniji angažovanoj na konsultantskim poslovima – navodi Pavlović.

Odgovarajući na pitanje da li nadležni stavljanjem oznake „strogo poverljivo“ na ovaj dokument od javnosti žele da sakriju mogućnost ulaska stranog kapitala u Elektroprivredu Srbije Pavlović ističe da bi prodaja tog državnog preduzeća predstavljala veliku grešku.

– Jedino što bi bilo prihvatljivo je da, primera radi, za manjinski udeo koji bi Srbija dobila u mađarskoj nuklearnoj elektrani isti takav udeo dobiju Mađari u EPS-u. Međutim, i u tom slučaju bi to trebalo ostvarivati kroz široku javnu raspravu a ne kroz donošenje tajnih dokumenata – ističe Pavlović.

Ekspert za energetiku Velimir Gavrilović takođe ističe da u ovom slučaju nema razloga za oznaku „strogo poverljivo“.

– To nema nikakvog smisla. Može, kao strogo poverljiv dokument, da bude označen neki izveštaj konsultantske firme ili jedan njegov deo ako je rađen za potrebe države. Ovde je razlog, zbog čega je do toga došlo želja vlasti da se ugovor norveškoj kompaniji dodeli direktnom pogodbom a ne kroz proceduru tendera. Kada nešto ima oznaku strogo poverljivo onda ne mora da se ide na tenderski postupak – objašnjava Gavrilović.

On dodaje da je problem i to zbog čega uopšte strana firma radi ovaj posao kada Elektroprivreda Srbije kao i Ministarstvo rudarstva i energetike imaju veliki broj stručnjaka koji bi mogli da ga urade na adekvatan način.

– Što se tiče privatizacije, cilj je da javnost stekne utisak kako je inicijativa za svojinsku transformaciju EPS-a, u nekom obliku, potekla od ugledne strane konsultantske kuće a navodno ne od strane Vlade Srbije te je ona nakon što je struka dala svoje mišljenje, to i usvojila jer je u najboljem interesu te firme – zaključuje naš sagovornik.

Mogući i razgovori o promeni vlasništva EPS-a

Vrednost ugovora koji je država sklopila sa norveškom firmom Ristad enerdži je 1,55 miliona dolara, a obuhvata i moguće razgovore o uplivu privatnog kapitala u Elektroprivredu Srbije i transformaciju iz javnog preduzeća u akcionarsko društvo. Ono što je interesantno je da je Ministarstvo rudarstva i energetike saopštio da nije dalo takav predlog, nije konsultovano pri donošenju odluke, kao i da ne može da komentariše strogo poverljiv dokument.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari