Građani gledaju prazne klupe i zavide, parlamentarci se žale 1Foto: FoNet/ Zoran Mrđa

Poslanici u Srbiji nemaju privilegije, gotovo uglas tvrde kako poslanici vlasti, tako i poslanici opozicije, a sa njima se slažu i svi oni koji su bar u jednom mandatu iskusili život parlamentaraca.

Možda bi se sa njima složili i „obični smrtnici“, da u direktnom prenosu nemaju prilike da posmatraju polupraznu skupštinsku salu, da čuju besmislene političke rasprave koje se njih ne tiču. Možda bi im i oprostili što primaju platu, nekoliko puta veću od prosečne i onda kada ne dolaze na posao, što mogu da se voze besplatno i čak da im neko drugi plaća zakup stana, a da pritom na prste jedne ruke mogu da izbroje one parlamentarce koji se bore za interese građana i još važnije za interese opštine i gradova iz kojih dolaze.

Vladimir Đurić, poslanik Stranke moderne Srbije, kaže za naš list da rasprave na temu privilegije poslanika dodatno uništavaju ono malo preostalog dostojanstva parlamenta koji vlast nije uspela da uništi.

„Poslanički posao je častan i zahtevan. Srpski parlamentarci su najslabije plaćeni u regionu. Dnevnice ne postoje, skupštinski restoran je prilagođen ishrani zaposlenih u skupštini. Jedina privilegija koju imam je da sebe i porodicu izlažem zlonamernom, jeftinom populizmu, dok se sopstvenim novcem borim za javni interes“, kaže Đurić za Danas i dodaje da je u inostranstvo kao poslanik išao dva do tri puta godišnje i sve na dan-dva, da bi se u Evropskom parlamentu čuo glas opozicije.

I poslanica Narodne stranke Sanda Rašković Ivić smatra da je jedina privilegija parlamentaraca što se uz pokazivanje poslaničke kartice mogu voziti tramvajem i autobusom.

„Ukinute su dnevnice za skupštinska zasedanja, kao i plaćanje putarine poslaničkom karticom, a dnevnica za putovanje u inostranstvo iznosi 15 evra. Skupštinski restoran se ne razlikuje od restorana koji postoje u zgradama drugih organa državne uprave“, kaže Rašković Ivić.

Dok Gordana Ćomić, koja je na poslaničkoj funkciji čak dvadeset godina, navodi da poslanici imaju najveću od svih mogućih privilegija – ustavne nadležnosti koje ih obavezuju da brane prava drugih i zakonske odredbe iz Zakona o Narodnoj skupštini da služe građanima, ne političkim strankama i interesnim grupama.

„Iz obaveze iz Zakona o informisanju, član 8, dužni su i da ćutke trpe sve kritike vezane za svoju javnu funkciju“, ukazuje Čomić.

Slično tvrdi i Dragan Šormaz, sada poslanik SNS, nekada poslanik DSS, koji u svoju radnu knjižicu uspeo da zabeleži takođe dvadeset godina parlamentarnog rada. I za njega su sve spekulacije da poslanici u Srbiji imaju privilegije neistinite. On ponavlja da dnevnice nisu privilegija, već pravo na osnovu Zakona o radu, ukinute pre deset godina. Prema njegovim rečima jedino što poslanici imaju je plaćanje putnih troškova ili mogućnost besplatnog prevoza u danima zasedanja, ali da ni to nije privilegija.

Ako je situacija sa poslaničkim privilegijama tako loša, postavlja se pitanje zbog čega svi oni žele da se ponovo nađu na izbornoj listi. Jedini odgovor na ovo pitanje dao je Vladimir Đurić, koji kaže da je zabluda da svi žele da budu poslanici i da je kandidate jako teško naći, jer su ljudi svesni da bi morali da se odvoje od svoje profesije radi javnog interesa.

Možda je Đurić u pravu, jer je poslanik tek jedan mandat, ali čini se da ima više onih kojima je poslanička funkcija postala profesija. Neki će iz poslaničkih klupa pravo u penziju sa odličnim prosekom, a nekima će to biti odskočna daska za nova napredovanja. Treći će, ukoliko su te sreće, nakon parlamentarnih izbora, ponovo zasesti u skupštinske klupe, ali će se tu zadržavati malo kao i do sada – prisustvovaće konstituisanju parlamenta i glasanju, a ponekad će nas i ubeđivati kako živimo bolje nego ljudi u Evropi.

Doduše, poslanicima sa diplomatskim pasošima mnogo je lakše da vide kako taj svet živi. Vlasnici tih VIP putnih isprava ne moraju da vade vize za skoro sve evropske zemlje, osim za Veliku Britaniju. Iako je pravilo da poslanici diplomatske pasoše koriste samo tokom službenih putovanja, bilo je i takvih slučaja da su neki od njih sa takvim putnim ispravama išli i na privatna letovanja.

Poslanici uživaju i imunitet u skladu sa Ustavom i zakonom, a za usmeno ili pismeno izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost. Ipak poslanik koji je zatečen u izvršenju krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina, može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine.

Parlamentarci imaju i omogućen pristup informacijama na internetu i u bazama podataka, a na raspolaganju im je ambulanta, skupštinska biblioteka i skupštinski restoran sa relativno niskim cenama u kome po skupštinskim pravilima moraju biti posluženi odmah, kako ne bi čekali. Naravno, uz nadoknadu za ishranu.

Izabrani narodni poslanici imaju pravo na platu i pravo na naknadu plate po prestanku poslaničke funkcije u visini plate koju su imali na dan prestanka funkcije, a najduže šest meseci. Imaju i pravo na otpremninu kad poslaniku na stalnom radu u skupštini, radi korišćenja prava na penziju, pripada naknada za otpremninu u visini jedne i po plate.

Dalje, imaju pravo na poslanički dodatak u mesečnom paušalnom iznosu za vršenje poslaničke dužnosti u izbornoj jedinici, u visini od 40 odsto od punog iznosa plate poslanika na stalnom radu u skupštini.

Onda pravo na naknadu na ime razlike do poslaničke plate za one poslanike koji nisu na stalnom radu u skupštini. Takođe, poslanici koji ostvaruju zaradu od samostalne delatnosti imaju pravo na mesečnu naknadu u visini od 80 odsto od plate narodnog poslanika na stalnom radu u skupštini. Imaju pravo na naknadu troškova za službena putovanja, zatim pravo na korišćenje službenog automobila, kao i pravo na besplatan prevoz u železničkom, drumskom, javnom gradskom i rečnom saobraćaju na teritoriji Srbije, u svim pravcima i za neograničen broj putovanja.

Omogućeno im je i pravo na korišćenje službenih fiksnih i mobilnih telefona, pravo na službenu karticu sa pretplatničkim brojem, ali i pravo na dnevnicu za put u inostranstvo.

Takođe, izabrani poslanici dobijaju naknade za hotelski smeštaj, a onima koji nemaju prebivalište u Beogradu isplaćuje se mesečna naknada od 35.000 dinara za zakup stana. Imaju pravo i na naknadu troškova za korišćenje privatnog automobila u visini 15 odsto od cene litra pogonskog goriva po obračunskom kilometru. Pre par godina poslanici su o trošku građana mogli da pohađaju i kurs engleskog jezika.

Parlamentarci kojima je prestao mandat mogu da se vrate na stari posao. Oni kojima prestane poslanički mandat nisu lišeni svih privilegija. Naime oko 500 bivših poslanika ima trajnu legitimaciju i za njih su skupštinska vrata uvek otvorena, otvorena je biblioteka, Klub poslanika, dobrodošli su i na državne svečanosti, a dostupne su im arhive.

Nezadovoljni platom

Poslanici su nezadovoljni i sopstvenom platom koja iznosi oko 100.000 dinara. Tvrde da je ona najniža u regionu, a ovih dana, tokom usvajanja finansijskog plana REM-a čule su se i primedbe da je i čistačica u ovom nezavisnom regulatornom telu plaćenija od njih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari