Srbija neće postati članica EU dok ne reši odnose s Prištinom, a to znači dok ne prizna nezavisnost Kosova.

Što se tiče statusa kandidata, mislim da Berlin želi da od Beograda vidi znakove odustajanja od dosadašnje politike razgraničenja, to jest podele Kosova, pre nego što kandidaturi odobri zeleno svetlo – ističe u razgovoru za Danas Marko Prelec, direktor za Balkan Međunarodne krizne grupe.

Kako vidite trenutnu situaciju na severu Kosova?

– Beograd je dugo koristio Rezoluciju 1244 kao oružje protiv priznanja nezavisnosti Kosova, a Priština sada uzvraća udarac. Kosovska policija i carinici imaju nesporno pravo delovanja na čitavoj teritoriji Kosova, jer su stvoreni od strane Unmika, dok srpske ustanove, naročito njeni načelnici, koji su izabrani u maju 2008, krše suspenziju administracije Srbije koja je predviđena Rezolucijom 1244. Zbog toga Euleks i Kfor trenutno deluju na jedini mogući način na severu Kosova. NATO i EU su previše uložili na Kosovu, u smislu vremena, novca, ljudstva i prestiža da bi prihvatili poraz. Jednostavno, nekako moraju da izguraju do situacije koju mogu proglasiti uspehom.

U selu pored Peći, nedavno je Albanac ubio jednog Srbina, a dvojicu ranio, jer nisu hteli da mu prodaju zemlju. Da li bi nasilje moglo da se proširi i južno od Ibra?

– Nije mi poznato da li postoji direktna veza između tog ubistva i situacije na severu, ali već duže vreme raste napetost i nervoza širom Kosova, a razlog je, jednostavno, spor oko severnog dela.

Prema vašem mišljenju, kada bi dijalog mogao da se nastavi i da li bi, pored Brisela, u pregovore trebalo da se uključe i Srbi sa severa Kosova?

– Svima treba da bude jasno da nije moguće izgraditi trajno rešenje bez dogovora svih zainteresovanih strana. Pronalaženje rešenja za sever Kosova je od egzistencijalne važnosti za tamošnje stanovništvo. Potrebno je da se legitimni zastupnici naroda, koji tamo žive, uključe u pregovore, i da dijalog preraste od tehničkog do suštinskog, i to što pre. Međutim, tu se opet pojavljuje pitanje Rezolucije 1244 – ne samo Priština, već i svi bitni međunarodni akteri smatraju načelnike opština na severu kao „paralelce“, jer su izabrani na zabranjenim izborima. Ali, većina aktera je ipak svesna da jedino načelnici imaju legitimitet da predstavljaju narod koji ih je birao. Mislim da će se pronaći most preko tog jaza.

Koji bi trebalo da budu naredni potezi Vlade Srbije?

– Beograd treba da se vrati dijalogu, ali da ide ka trajnom rešenju. Kako najbolje obezbediti interese naroda severa? Srbija im ne može trajno pružiti ni oružanu zaštitu, ni upravu, i jedno i drugo je isključeno Rezolucijom 1244. Praktični nestanak Unmika je otvorio prazninu koju Priština popunjava.

Da li Srbija mora da prizna nezavisnost Kosova ako želi da uđe u EU i šta će biti sa statusom kandidata?

– Zemlje članice EU koje su priznale nezavisnost Kosova neće primiti Srbiju u Uniju dok ne reši odnose s Prištinom, a to znači priznanje nezavisnosti. Jednostavno, neće ni razmišljati o uvozu novog spora unutar Unije. Srbija je sada u fazi gde mora da zadovolji sve zemlje članice, kao i onu najzahtevniju – Nemačku. Upravo zbog toga, nejasno je šta će biti sa statusom kandidata. Evropska komisija je prilično jasno rekla da bi Srbija trebala da dobije status. No, odluka ostaje na zemljama članicama EU. Mislim da bi Berlin želeo da vidi znakove odustajanja od dosadašnje politike razgraničenja, to jest podele Kosova, pre nego što da zeleno svetlo i za kandidaturu. Ništa još nije sigurno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari