Sudeći po ponudi stanica sa oznakom Evrovizije, ovo 53. evrovizijsko takmičenje evropskih šlagera kao da je, barem što se one Evrope koja ne razume srpski tiče, potpuno sporedna stvar. Stranice na mreži su ili neažurirane i potpuno posvećene zaradi na melodijama za mobilne telefone, prodaji trejlera za sitkome i ostalo (što je slučaj sa sajtom eurosongonline.

Sudeći po ponudi stanica sa oznakom Evrovizije, ovo 53. evrovizijsko takmičenje evropskih šlagera kao da je, barem što se one Evrope koja ne razume srpski tiče, potpuno sporedna stvar. Stranice na mreži su ili neažurirane i potpuno posvećene zaradi na melodijama za mobilne telefone, prodaji trejlera za sitkome i ostalo (što je slučaj sa sajtom eurosongonline.com), ili ugašeni, ili u najmanju ruku – čudni.
Nije retkost da na početnoj stranici stoji spot sa YOUTUBE koji je odavno iščeznuo, te se u istom onom praznom i jezivom crnilu koje ostaje nakon što se televizor isključi pojave sablasna slova sa obaveštenjem da je dotični video zapravo – uklonjen. Što nije neobično ali u sebi poseduje paradoks: politika YOUTUBE kanala je da sve može dalje da se prenosi, osim u slučajevima kada korisnik na ovaj portal postavi sadržaj pornografskog, opscenog ili uvredljivog sadržaja, ili kada je reč o dužini koja je preterana. Takođe, onaj ko je postavio spot uz malo veštine može i da ga obriše sa svog naloga, a zabeleženo je svega nekoliko intervencija zbog zaštite prava ili ugleda. Kako god da stvari stoje, spotovi koji su prikazivali neke od izvođača su uklonjeni, a da pri tom iza njih zjapi crna jutjubovska rupa koju se nijedan administrator nije setio da „zakrpi“. I tako nekoliko puta. Sumnjivo, zar ne?
Surfujući dalje, još strašnije i kudikamo patetičnije stvari od nemara vrebaju na krivog po svim tačkama optužbe tragaoca za informacijama o Evroviziji: izvesni Kris Melvil nakon vrlo patetično intoniranog pasaža o tome kako je njegov sajt eurosong.net nakon punih 11 godina ugašen jer se, kako kaže, evrovizijsko takmičenje iskrivilo „do neprepoznatljivosti“, zaključuje rečima izvesne Alme Cardžić „Oh, oh, oh, oh… Zbogom ljubavi“. Za razliku od eurosongonline.com koji je takođe „mrtav“ u pogledu sadržaja ali komercijalizovan dosadnim ogromnim fleš banerima (kako retro..) ali još poseduje sadržaje koji mogu da privuku pažnju poput istorijata ovog takmičenja, spiska svih pobednika i pesama unazad do 1956. godine, Kris Melvil ostavio je samo oproštajno pismo obožavaoca – razlog za gašenje sajta delom je privatan život, a delom to što su pesmičuljci koje je on slušao na Evroviziji kad je rešio da udavi svoj sajt bili „parodični, čak i zabavni, ali im je falio kvalitet“. Kao u Hičkokovom filmu, tako nama glavni junak (evrovizijskog profila) ili neprestano umire na samom početku, ili nekako izmiče usled sila mraka i haosa copyright-a i ko zna čega još….
Na domaćem delu mreže, iako još ne celokupno pod RS domenom, vri i vrvi od dešavanja. Ne uvek preterano vešto, mestimično su, po zajednicama koje okupljaju obožavatelje razbacani video zapisi koji promovišu Jelenu Tomašević i beogradsko evrovizijsko ushićenje. Advertajzing dosetka je pri tom odlična: „42 učesnika, i samo jedan anđeo“.
Na stranu sad što mrdava srpska zastava u fade-outu podseća na onu (onu!) odjavnu špicu trećeg dnevnika RTS u vreme Miloševića i što slajdovi, iako sadrže zaista dobre fotografije Jelene Tomašević, kao da su preuzeti sa imageshack.us, besplatne alatke za igranje sa slikama, jedan anđeo u zemlji Srbiji, takvoj kakva je, svetoj i nebeskoj, i pored svega ostavlja pomalo gorak utisak. Da li moguće da nigde na webu ne postoji jedan lep, sofisticiran, skup spot u kome će se dostojno predstaviti kragujevački slavuj?? Gerila marketing ja sam uvek nekako simpatisala, ali kada pričamo o Evroviziji, trebalo bi da je proizvod koji šalejmo očišćen od rizika koju donosi dobra volja udružena za malim ili nikakvim budžetom i nestručnošću ili nemarom. Čak i da postoji zvanični spot Jelene Tomašević, ja ga na mreži našla nisam, pa onda opet govorimo o – propuštenoj šansi, nestručnosti, nemaru…. Džaba onda i Čarobna Frula Bore Dugića i Prva Harmonika Željka Joksimovića, ako sve, kao i pre Mreže, ostaje na usmenom predanju.
Začudo, sama muzika koja prati ovaj nevešti slikovni prikaz bi opušteno mogla da se uvrsti na balkanski Buddha Bar CD. Zanosan glas sa albuma „Biber“ istoimenog benda Rastka Aksentijevića (da, da, to je takođe Jelena Tomašević!) teško da ijedna loša slika ili slajd može poreći i umanjiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari