Vlada Srbije je pred teškom odlukom. Hitno je potrebno pronaći 30 milijardi dinara, a jedino gde tolikog novca ima je kod građana. Zbog toga bi, prema preporuci Fiskalnog saveta, trebalo zamrznuti plate u javnom sektoru i penzije, čime bi se uštedeo dobar deo potrebnih sredstava.


To je, naravno, politički izrazito nepopularan potez, a čak je i sa ekonomskog stanovišta kontroverzan, pa ne treba da iznenadi to što je premijer Ivica Dačić pre par dana javno obećao da toga neće biti, to jest, da se plate i penzije neće ni zamrzavati niti smanjivati. Vicepremijer Aleksandar Vučić izjavio je naizgled suprotnu stvar: „Nemamo pravo da obmanjujemo javnost i zarad trenutnih političkih poena ukidamo budućnost našoj deci“.

Ipak, kada se pogleda bolje, dvojica vodeća srpska političara stoje na sličnoj liniji. Dačić jeste rekao da neće biti smanjenja i zamrzavanja plata i penzija, ali nije obećao njihov rast u skladu sa aktuelnim zakonom, te je sasvim namerno sebi ostavio prostor da donese odluku kojom će primanja u javnom sektoru i penzije vezati za privredni rast ili za plate u privatnom sektoru na način koji će u praksi biti jednak zamrzavanju ovih troškova. Tehnički, premijer neće izneveriti svoju reč, ali uz realno smanjivanje svojih plata i penzija, pitanje je da li će njegovo biračko telo prihvatiti takav logički manevar. Pre će biti da će Vučić opet izvući veću korist – bar je građanima unapred rekao istinu. Da će nekakvog ograničavanja rasta primanja svakako biti, ukazuje i upadljivo ćutanje potpredsednika Vlade Jovana Krkobabića, ranije uvek spremnog da garantuje rast penzija.

Drugo je pitanje opravdanosti zamrzavanja ovih izdataka. S jedne strane, jasno je da će budžetski deficit biti manji ako troškovi za plate i penzije ne budu rasli, ali ako građani budu imali istu količinu novca, a cene budu rasle, njihova potrošnja će pasti. Sa još manje para u džepu, svaka kupovina dvaput će se premeravati. Što građani budu manje kupovali, u budžetu će biti manje novca od PDV-a, a što privreda bude manje prodavala, manje posla će biti za njene radnike, pa će rasti nezaposlenost, a s njom ide i još više štednje i još manje PDV-a. Ovaj začarani krug već je počeo da se otkriva. Kada je stopa PDV-a podignuta sa 18 na 20 odsto, cilj je bio da se napuni budžet. Umesto toga, prihodi su pali. Bumerang preti i ovog puta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari