Ulazak Univerziteta u Beogradu na Šangajsku listu 500 najboljih svetskih univerziteta je zajednički uspeh istraživača sa fakulteta i instituta u sastavu BU, saglasni su sagovornici Danasa. Objavljivanje rezultata za 2012. godinu u javnosti je otvorilo pitanje da li se profesori BU „kite“ tuđim perjem, odnosno da li je ovaj univerzitet zaslužio mesto na Šangajskoj listi samo zahvaljujući radovima istraživača sa beogradskih naučnih instituta.

Već duže među zaposlenima na institutima provejava nezadovoljstvo zbog nižih plata, u odnosu na kolege sa fakulteta, ali i zbog činjenice da ne mogu da drže nastavu i budu mentori doktorantima. Nezadovoljstvo je izazvala i obaveza na kojoj poslednjih godina insistira ministarstvo zaduženo za nauku da istraživači sa instituta potpisuju Beogradski univerzitet na svoje radove.

– Naravno da su za ovakav uspeh zaslužni i zaposleni u institutima, ali su tome doprineli i nastavnici i saradnici BU. I oni beleže veliki trend rasta broja publikacija u poslednjih nekoliko godina. Podsetiću da smo 2006. imali 1.600 radova u međunarodnim publikacijama, a prošle godine oko 4.500. Instituti su svojom voljom želeli da budu u sastavu BU i da se njihovi rezultati prikazuju kao zajednički. Sem toga, na mnogim radovima su zajedno radili ljudi sa instituta i fakulteta – kaže za Danas Vera Dondur, predsednica Nacionalnog saveta za nauku.

Tibor Sabo, pomoćnik ministra prosvete i nauke, ističe za naš list da je pozicioniranje BU na Šangajskoj listi zajednički uspeh ministarstva zaduženog za nauku, koje je izvršilo veći broj reformi i naučnika, koji su te promene prihvatili.

– Ovo je sjajan uspeh i trebalo je da dođe nekoliko godina ranije, da nije bilo problema sa nepotpisivanjem radova. Potezi koje je Ministarstvo preduzelo bili su hrabri, a neki su nas zbog toga kritikovali. Mislim da je ovim problemom morao da se bavi Rektorat BU, ali je očigledno snaga rektora relativno mala. Pošto je sada bodovana 2010, očekujemo iduće godine još bolji rezultat. Treba imati u vidu da smo izgubili 30 odsto radova koji nisu imali afilijaciju. Sa medicine, recimo, imamo 100 radova od prošle godine bez afilijacije, što je značajan procenat – kaže Sabo.

On ističe da bi instituti trebalo da imaju predstavnika među prorektorima BU, te da su to obećali i odlazeći i novi rektor.

– Istraživači iz instituta su u pravu, i mi se za njih borimo. Oni se moraju više uključiti u nastavni rad na fakultetima, da bi se jače osetili delom univerziteta. Nije rešeno pitanje mentorstva, pa neki fakulteti zabranjuju naučnicima sa instituta da budu mentori, a neki im dozvoljavaju. To treba da se reši zakonom – ukazuje Sabo.

Komentarišući najnovije rezultate na Šangajskoj listi, on kaže da je prvih 400 univerziteta u svetu iz 38 zemalja, a da Srbija deli 39. mesto u nauci. O kakvom se uspehu radi, Sabo ilustruje podatkom da je naša država po brzini izdavanja građevinskih dozvola na 175. mestu u svetu.

– Pet vodećih svetskih zemalja ima 275 univerziteta na listi, a prvih 10 država ima 354 univerziteta. Sve ostale zemlje imaju 150 mesta, što pokazuje da nije lako doći na Šangajsku listu. Ali treba imati na umu da se sa te liste lako ispada ako se ne radi u kontinuitetu – kaže Sabo.

Podsetimo, Srbija na Šangajskoj listi zauzima poziciju od 401. do 500. mesta, a u toj grupi se nalazi sto visokoškolskih ustanova. Podaci nadležnih pokazuje da je BU bolje rangiran od Ljubljanskog i Zagrebačkog univerziteta jer ima više radova, a ne samo zato što su univerziteti na listi poređani po abecednom redu.

Analiza svedoči i da po broju radova objavljenih u međunarodnim časopisima sa SCI liste naš univerzitet dobro stoji, ali da se mora povećati broj publikacija u časopisima Sajns i Nejčr. Drugi kriterijumi koji se uzimaju u obzir prilikom rangiranja, kao što je broj nobelovaca i dobitnika Fildsove medalje, za BU su nedostižni.

Na pitanje da li treba da se poredimo sa univerzitetima u Ljubljani i Zagrebu, Tibor Sabo odgovara „i te kako“, napominjući da je Slovenija u poslednjih 10 godina u nauku uložila oko pet milijardi evra, Hrvatska tri milijarde, a Srbija svega 750 miliona.

Objašnjavajući dominaciju američkih univerziteta na Šangajskoj listi, naš sagovornik ukazuje da je godišnji budžet pojedinih univerziteta iz te države nekoliko milijardi dolara. Bogati univerziteti, dodaje, imaju šanse da privuku armiju doktoranata i istraživača, koji razvijaju nauku i potom je „pretaču“ u privredu.

BU i na Lajdenskoj listi najboljih

Beogradski univerzitet nalazi se na još jednoj značajnoj, ali u javnosti nepoznatoj rang-listi visokoškolskih ustanova, koju objavljuje holandski Univerzitet u Lajdenu. Među 500 svetskih univerziteta BU zauzima 495 poziciju, odnosno 217. mesto u Evropi.

– Kriterijumi Lajdenske liste su mnogo realniji za evropske univerzitete, nego Šangajske. Broj nobelovca je kriterijum koji direktno forsira bogate univerzitete, jer će takve ljude dovesti onaj ko ima mnogo para. Taj parametar može da ispuni jedan promil svetskih univerziteta, a ostali nemaju šanse. Lajdenska lista posmatra broj objavljenih radova po profesoru, kao i citiranost. Beogradski univerzitet ima dosta radova, ali nam fali citiranost, što znači da treba da popravimo kvalitet naučnih radova. Ukoliko bi se posmatrala samo naučna produkcija, BU bi mogao da se plasira oko 200. mesta na Lajdenskoj listi – ukazuje za Danas Miodrag Popović, dekan Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu.

Ministar Obradović zadovoljan

Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Žarko Obradović zadovoljan je plasmanom BU na Šangajskoj listi.

– To je rezultat zaposlenih na Beogradskom univerzitetu, ali i svih nas u obrazovnom sistemu Srbije, zato što stvaramo sistemske uslove. Ovaj uspeh je postignut zbog primene Zakona o visokom obrazovanju i kriterijuma koji važe i u drugim zemljama evropskog prostora – rekao je ministar.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari