Šta se događa kad su ’96. godine ukinute one „tvrde“ sankcije?
Odmah je došla Mišlenova ekipa. Pogledali i bili strašno iznenađeni što su videli fabriku čistu, urednu, red, disciplina, trava engleski podšišana, ljudi lepo obučeni, cveće…. sve na svom mestu. Rekli su da bi dalje da nastave da razgovaraju o poslu. I onda je počela jedna serija sastanaka. Tako da se tada nije desilo ništa – došli i otišli. Ali, posle toga su krenule da dolaze druge ekipe.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Dakle, u tim prvim susretima vi se borite za strateško partnerstvo?

Da, jer je to bio osnov – i zbog pristupa tehnologijama i zbog pristupa tržištu i uopšte to strateško partnerstvo je bilo izuzetno važno.

Koliko tada vredi Tigar?

Cena Tigra bila je u to vreme ni manje ni više nego sedam miliona maraka, ceo Tigar, sve što imamo.

Kakvi su bili pregovori s Mišlenom?

Teški. Pregovori s Francuzima su vrlo kompleksni i vrlo teški. Oni su vrlo temeljni, s Amerikancima je mnogo lakše kad se dogovarate.

Naredne, 1997. godine došao je tim od 50 ljudi, uključujući revizore iz Bugarske, da radi dju dilidžens (due diligence) tj. kompletno skeniranje firme koji se deli na industrijski, komercijalni, ekološki, računovodstveni, pravni i finansijski. To nam je bio prvi od pet dju dilidžensa kroz koje smo kasnije prošli.

Bili su zadovoljni i rezultatima dju dilidžensa.

Ali, političke prilike se nisu sredile?

Nažalost, jednog momenta, 1998. godine, pozvali su nas da dođemo u Cirih. Otišli smo tamo, čekao nas je njihov tim od petoro vrhunskih rukovodilaca, kažu da su vrlo zadovoljni, ali da ne možemo više da radimo. Rekli su nam „čuvajte se, videćemo se ponovo, nadamo se“. I otišli su.

Kada ste obnovili kontakte?

Odmah posle 5. oktobra dobio sam mejl u kome me obaveštavaju da žele da razgovaramo o nastavku saradnje. Već u decembru 2000. potpisan je novi ugovor o zajedničkom ulaganju u kome je izražena namera da se formira zajednička firma. Iskreno se nadam da ga još uvek čuvaju u arhivi.

Kako proces s Mišlenom teče dalje?

Mi smo većinski vlasnici i pravimo planove za porast proizvodnje. Bili smo se digli na 12.000 guma dnevne proizvodnje, to je već bilo bitno bolje ali Auto guma još nije pravila neke pare. Onda smo krenuli u postepeni rast – na 15.000 guma dnevno, počele su da se vide pare.

U Mišlenu nisu mogli da se načude, mi smo prodavali sve što smo napravili. I nismo imali problema sa tržištem.

Mišlen dugo nije hteo da prihvati filozofiju da treća linija pneumatika treba da bude prisutna u njihovoj kompaniji. Ni jedna njihova fabrika ne radi treću liniju, mi smo prva fabrika.

Vi ste uspeli da ubedite Mišlen da sačuva u svom portfoliju treću liniju pneumatika?

Tako je. I ne samo da sačuvaju, nego da donesu odluku da priznaju treću liniju unutar Mišlena. I da Pirot bude mesto gde će se razvijati treća linija za ceo svet. U jesen 2014. otvoren je novi pogon s najmodernijom opremom i tehnologijom. Te gume će se uskoro proizvoditi u svim Mišlenovim fabrikama u svetu, a u Pirotu će se praviti 45.000 guma dnevno, to je već izuzetno moćna jedinica na evropskom nivou, a fabrika je „san snova“. Ja je sada vidim kao ostvarenje nečega što smo nekad sanjali da će da se desi.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari