Najgorča večera u mom životu

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (21)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Prema audio-snimku ovog skupa, posebno su bila značajna obraćanja generala Rasima Delića, Sakiba Mahmuljina i emira Ebu Maalija. Rasim Delićje prvo „prenio selame od našeg predsjednika Alije Izetbegovića, koji zbog obaveza političke prirode nije mogao lično biti na ovom sijelu”, ali je obavezao Delića da poselami mudžahedine u njegovo ime. „Moje prisustvo ovdje dovoljno govori da, kad je riječo predsjedniku Izetbegoviću i komandi Armije BiH, niti smo zaboravili, niti ćemo zaboraviti sve ono što ste učinili za narod BiH”, objasnio je Delić. „Ja nikad nisam skrivao da ova jedinica postoji, da je to jedinica Armije BiH, da je u sistemu rukovođenja i komandiranja Armije BiH. Vi ste ovdje u Bosni i Hercegovini kao i svugdje drugdje u svijetu došli da branite muslimanski narod i njegovu vjeru islam. Pružili ste im pomoćne samo u borbi nego u vraćanju svojoj vjeri i svojoj tradiciji, svojoj kulturi i svojim običajima. Ovo je samo prva runda, a ne znamo kad će doći do druge ili slijedeće. Zbog toga je vaša pomoći pomoćislamskog svijeta za ovaj narod koji se nalazi na granici islama i hrišćanstva i dalje neophodna i bit će neophodna dok islam ne pobijedi na ovom svijetu. Zato u svoje ime i u ime muslimana Bosne i Hercegovine kažem samo privremeno hvala, jer nas na Allahovom putu čekaju još mnogi brojni zadaci.”

U Sarajevo je 31. decembra 1995, kao prvi poslijeratni turista i gost Vlade RBiH, stigao Bono, irski rock pjevačgrupe U2, kako bi proslavio Novu godinu. Izetbegovićje primio popularnog pjevača i vijest je objavljena na TVBiH. „To je razljutilo mudžahedine koji su rekli da Izetbegovićnije imao vremena da se oprosti s njima, a imao je vremena da primi pjevača“, kaže jedan svjedok koji je prisustvovao oproštaju, objašnjavajući da se oproštaj u Zenici dogodio poslije susreta Izetbegović- Bono u Sarajevu. Vijest o tome da je Delićovlašten da se u ime Izetbegovića oprosti od mudžahedina nije objavljena.

Sakib Mahmuljin je govorio kratko: „Došli ste u borbi na Allahovom putu pomoći muslimanima Bosne. Vaš dolazak je potpuno opravdan. Odlazite svojim kućama u dalju borbu na Allahovom putu. Kao jedna od najboljih jedinica Armije BiH i Trećeg korpusa, izvršili ste, uz Allahovu pomoć, sve postavljene zadatke, ali i zadatke učvršćenja vjere na ovim prostorima. U Bosni su sada ojačani korijeni islama koji će se uz Allahovu pomoćdalje učvršćivati“, rekao je general Mahmuljin.

„Zna svaki musliman Bosanac ko je mudžahedin i zna šta je uradio, kako je i svašta uradio“, rekao je emir ’El Mudžahedina’. „Pitaju se mnogi, pita se dio naroda, možda i dio odgovornih, ko su mudžahedini, kome pripadaju i odakle dolaze, ko njima rukovodi. U ovoj Bosni nema ništa zbog čeg bi čovjek dolazio i za čim bi težio. Ovo je zemlja koju je istrošio komunizam, iscrpio, opljačk’o, pokr’o. U ovu zemlju ne bi dolazio onaj ko želi da nešto postigne od materijalnih dobara kao što bi eventualno iš‘o s tim nijetom u neku drugu zemlju”, dodao je.

Prema njegovom tumačenju, drugo je pitanje zbog čega ovakva završnica i zbog čega ovakav skup na kraju: „Skupili smo se, braćo, da objasnimo braći šta će doći poslije ovoga. Sigurno će svi govoriti da smo mi zločinci, da smo ekstremi, da smo teroristi, da smo došli da rušimo, da zavađamo, da kvarimo. To će reći oni koji su sigurno mirne savjesti, ako je imaju, odnosno smirenog srca ispunjenog zadovoljstvom, posmatrali klanje i trebljenje muslimana. Hoćemo da odemo odavde, a da vi znate da će oni to reći i da vas mi unaprijed o tome obavijestimo i da vam kažemo da što se nas tiče ništa od toga nije tačno. Mi nismo teroristi, jedino teroriziramo Allahove neprijatelje, jedino njih strašimo, jer terorizam je strašenje. Taj rat protiv nas predvodit će sredstva javnog informiranja, jer ona su nas napadala i onda kad smo najviše pomagali ovom narodu i kad ovaj narod nije imao druge brige nego da se odbrani, sačuva, znači, goli život. Pomagali smo ovaj narod kad je bilo najteže, pomagat ćemo i dalje na onome na šta se on odlučio“, rekao je Ebu Maali. To je bio tek prvi oproštaj sa Ebu Maalijem.

Nastavlja se