Odred se mora rasformirati

Esad Hećimović: Garibi: Mudžahedini u BiH 1992 – 1999 (19)

O ulozi mudžahedina u ratu u BiH i posle njega napisano je mnogo tekstova i knjiga. Uprkos tome, pitanja je uvek bilo više nego pouzdanih odgovora. Kako su, i uz čiji blagoslov, stigli? Koliko ih se borilo na bosanskom ratištu, koliko ih je otišlo, a koliko ostalo? Knjiga „Garibi“ poznatog reportera iz Zenice Esada Hećimovića razjašnjava mnoge misterije, enigme i konfuzije o ulozi „Alahovih svetih ratnika“ u Bosni i Hercegovini.

Ovom knjigom su izdavači, list Danas i Medijska organizacija Jugoistočne Evrope (SEEMO), pokrenuli novu biblioteku „Novinari istraživači“ koja ima za cilj da otvori prostor autorima iz čitavog regiona.

Završavao se dan u kome je Izetbegović osjetio dugo priželjkivanu snagu organizovane vojne sile na idejama koje je zagovarao cijelog života. Sastanak je dugo predstavljao tajnu o kojoj niko godinama nije progovorio.

„Volio je da priča tek kada odgleda dnevnik”, rekao je 13 godina kasnije Aiman Awad, pomoćnik komandanta za bezbjednost jedinice „El Mudžahedin” i prevodilac njenih vođa šejha Envera Šabana i Ebu Maalija. Bila je to prva javna potvrda da je ovaj sastanak uopšte održan. Awad je opisao najmanje tri susreta vođa jedinice „El Mudžahedin“ s predsjednikom Izetbegovićom – jedan u Zavidovićima u julu 1995, nakon druge vojne operacije na ovom području; drugi nakon osvajanja Vozuće 10. septembra 1995. i treći 10. decembra u Zenici. Na posljednjem sastanku u Zenici, Awad je prvi put čuo da se odred mora rasformirati. O tome je ispričao: „Prvi put sam to čuo na sastanku s rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Taj sastanak se desio u Zenici u Domu penzionera. Bili su prisutni general Rasim Delić, general Sakib Mahmuljin, komandant odreda Ebu el-Maali, rahmetli šejh Enver Šaban i ja, kao prevodilac. Rahmetli predsjednik Izetbegović je saopćio da će se potpisati Dejtonski sporazum i da odred više neće postojati. Mora se rasformirati i ljudi moraju napustiti BiH. Ebu Maali i šejh Enver razgovarali su s predsjednikom da odustane od te ideje, ali je on ostao pri svome. Bili su, osim mene, još prisutni generali Rasim Delić i Sakib Mahmuljin. Kad bi u razgovoru predsjednik popustio u svom stavu, onda bi Delić rekao: ‘Predsjedniče, sjećate li se šta smo se dogovorili u Daytonu?’ To je bila njegova jedina rečenica na tom sastanku“, rekao je Awad.

Prema izvještaju službe bezbjednosti Trećeg korpusa, 10. decembra su održana dva sastanka s predstavnicima jedinice „El Mudžahedin”. Prvi sastanak je održan u Komandi Trećeg korpusa uz prisustvo komandanta Generalštaba Armije BiH i komandanta Trećeg korpusa. Drugi sastanak je održan u večernjim satima i njemu je, osim generala Armije BiH, bio prisutan predsjednik Predsjedništva BiH. Predstavnici jedinice „El Mudžahedin” su bili Ebu Maali, emir; Aiman Awad, njegov pomoćnik za pitanja sigurnosti i šejh Enver Šaban.

Predsjednik partije i državne bezbjednosti: Nemam ništa da dodam. Samo ću ponoviti svoju pohvalu za vojnu jedinicu. Hvalimo vas svo vrijeme. Imali smo zajedničke ciljeve. Došli smo do tačke gdje smo. Sporazum je zaključen pod pritiskom Sjedinjenih Država i Zapada. Žalimo da su stvari otišle tako daleko. Ja sam siguran da većina civila žali što vojna jedinica više ne postoji, makar po imenu. Kakogod, ne možemo ništa promijeniti. Želim da postignemo rješenje, bez izazivanja bola, na bilo kojoj od ove dvije strane. Do sada, odluka nije donesena i mi možemo diskutovati kako bi eliminirali bojazan braće da će biti istjerani ili uhapšeni. Budite sigurni da ćemo učiniti sve da vas zaštitimo – one koji ostaju i one koji idu. Ono što će se dogoditi jeste predaja oružja uz službenu dokumentaciju.

Predsjednik partije: Ono što je do sada izdato je formalna naredba i on čeka. Ovo je sastanak, nećemo donositi odluke. Biće drugih sastanaka i odluke biće donesene.

Sakib: Izrazio je mišljenje da su prethodne četiri godine dale više za islam nego prethodnih 100 godina. Islam se čvrsto ukorijenio na ovoj zemlji. Izrazio je mišljenje da su tokom ovog perioda ljudi išli u džamiju više nego ikad ranije. Kao vojnik mogu da naglasim da se ne oslanjamo ni na koga osim Allaha dž. š. u svojim borbama. Nastavak rata bi izazvao smrt 300.000 ljudi u Sarajevu. Predsjednik je o tome izrazio isto mišljenje. Ne možemo udarati glavom u zid. Ljudi su odlučili da prihvate sporazum. Allah dž. š. koristi čak i neprijatelje da pomogne. Predsjednik je išao u Sarajevo sa svojim vojnim savjetnikom. Čuo je njihova mišljenja. Postoje službene mjere koje treba provesti. kao što je raspuštanje vojne jedinice. Moramo pomoći svakome u vojnoj jedinici da pronađe svoje mjesto u novom načinu života. Nećemo sada donositi odluke. Sutra ćemo početi da popravljamo stvari. Na kraju krajeva, moramo poštovati Predsjednikovo mišljenje.

Na pitanja: Da li možete garantovati siguran prolaz, Predsjednik je odgovorio: Da.

Nedim: Zahvaljujem Allahu dž. š. što bosanska braća prisustvuju sastanku kako bi bila na strani braće mudžahedina iz inostranstva. Želio bih da se sastanci ove vrste drže često kako bi diskutovali stvari, razmjenjivali mišljenja i razjašnjavali pitanja. Ljudi u gradu ne znaju mudžahedine tako dobro kao što znaju vojnike. Možemo govoriti o braći koja su došla iz inostranstva, šta su donijeli i kako su doprinijeli. Ja govorim za sebe kao bosanski mudžahedin.

– Vojna jedinica može postojati pod drugim imenom i većina braće ima bosansko državljanstvo. Postoje Bosanci u vojnoj jedinici.

Sakib: Strani muslimani ne mogu biti primljeni u Armiju.

– Državljanstvo dobijeno poslije 6. aprila 1992. nije valjano.

Predsjednik nacije: Želim vam dobrodošlicu, ali moram reći da, u odnosu na pitanje politike, moramo poštovati odluke svih nacija. Svi problemi mogu da budu riješeni bez izazivanja bola. Nemamo ozbiljnih problema da razgovaramo s jedinicom mudžahedina. Tokom posljednja dva mjeseca, sve stvari su riješene. Sporazum je dobro poznat svima. Prisustvujem ovom sastanku iz jednog razloga: da otkrijem kako ja mogu (nejasan izraz) sa svoje strane. Nadam se da neće doći do toga da braća usmjere oružje na nas i da mi usmjerimo oružje na njih. Iz tog razloga, moramo naći rješenje.

Nastavlja se