Pre 39 godina, u tadašnjoj SRN, kolokvijalno znanoj kao Zapadna Nemačka, održano je svetsko fudbalsko prvenstvo. Jugoslavija se kvalifikovala na šampionat nakon dramatične pobede nad Grčkom u Atini, pred sam kraj utakmice golom Karasija, i posle uspešne majstorice sa Španijom u Frankfurtu, i spektakularnog, pobedonosnog gola Katalinskog. Bila je o strašna ekipa, po mnogima, najbolja jugoslovenska svih vremena. Uz pomenute, tada nacionalne heroje, (snimci njihovih golova i danas su upečatljivi delovi mnogih televizijskih špica, kao dokaz nesumnjive svevremenosti), u sastavu su bili i golman Marić, zatim Buljan, Hadžiabdić, Oblak, Bogićević, Petković, Bajević, Aćimović, kapiten Džajić, ali i Mužinić, Popivoda, Šurjak, Jerković, Vladić, Pižon Petrović… Očekivao se velik uspeh te sjajne selekcije. Najmanje, polufinale!

Nakon remija sa Brazilom i Škotskom i goleade protiv slabašnog Zaira (11:0), sledio je drugi krug i utakmice sa domaćinom, ali i reprezentacijama Poljske i Švedske. I veliko buuuć! Tri poraza! Nacija se zavila u crno. Od Jesenica do Đevđelije.

Godinama docnije tražili su se uzroci neočekivanog debakla. Nisu izostale, na ovim prostorima, navek lako zapatljive teorije raznoraznih zavera. Tako su neki analitičari videli uzrok posrnuća u susretu reprezentativaca sa predsednikom Titom, koji je baš tih dana posetio Zapadnu Nemačku, pa su se, kao, fudbaleri premorili čekajući na prijem; drugi su znalci tvrdili da je reč o svađi u ekspediciji zbog obećanih, a neisplaćenih premija; treći su se komentatori kleli kako je pravi razlog neuspeha bio preširoka selektorska klupa na kojoj su, uz formalnog šefa Miljanića, sedeli i stručnjaci delegirani od svojih republičkih saveza… Bilo je i onih, naravski, kao i uvek, najbolje obaveštenih, koji su ogovarali atmosferu u ekipi, prisutnu razuzdanost, bezobrazluk i šta sve ne. E, ti su se ovi pozivali na ‚‚slučaj autobus‚‚. Naime, Vladislav Bogićević, tadašnji half Crvene zvezde, sklon, inače, raznim pizdarlucima, sa ilustrativnim nadimkom Bleki, nekom je zgodom – dok je zvanični vozač čekajući da se reprezentativci ukrcaju u službeni autobus, bio van svog radnog mesta – seo za volan i sam se, poput onog Paleta iz dečije bajke, provozao po bližoj okolini. Bila je to tada vest nad vestima. I kao takva, ostala u sećanju mnogobrojnih fudbalskih zaljubljenika.

Minule sedmice je ista, neočekivano, dobila nastavak. Naime, zapaslenica, konkretno čistačica, švedske železnice, ko zna čime izazvana, ukrala (!?) je kompoziciju voza na domak Stokholma. Vozila je sama, ali i bez putnika, nekih dvadesetak kilometara, neprimerenom, što će reći, velikom brzinom. Kod mesta Selstjobaden, nakon što je iskočio iz šina, voz je završio u jednoj dvospratnici. Teške povrede ove žene, uz veliku materijalnu štetu, na sreću, jedine posledice opisanog bezumlja.

Neprestano se vrteći oko sebe, ova kugla je bila, jeste, a bogami će i biti večna inspiracija za najrazličitije idiotluke. Različiti su samo pojavni oblici i akteri…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari