Srbija je u četvrtak napravila još jedan korak ka društvu uređenih, razvijenih evropskih i zapadnih država- stupio je na snagu Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Mali je to korak za čovečanstvo, ali veliki za Srbiju. Sada naši pušači, poput svojih zapadnih kolega stoje ispred zgrada i puše. Viđala sam takve scene u inostranstvu, viđam ih dva dana u centru Beograda. I nek sad neki neverni Toma kaže da ne hrlimo ka društvu uređenih evropskih država. Zabrana pušenja, pečenja rakije i svinjokolja, tri su baba roge kojima, pored ostalog, evroskeptici plaše građanstvo.

Lično me apsolutno ne pogađa nijedna od te tri aktivnosti prilično rasprostranjene, pa i voljene u značajnom delu srpske populacije. Štaviše, mrske su mi i u njima ne učestvujem, ali ne mogu, a da ne izrazim solidarnost sa pušačima. Njima ostaje nada da se ova zemlja zakona nikada nije držala „ko pijan plota“, pa možda to ni sada neće biti slučaj? Izmene i dopune mogu da dođu brže nego što pušači misle.

Neću reći ništa novo, ali zar razvijene EU države ne bi trebalo najpre u nekim drugim oblastima da pratimo? Životni standard, departizacija države, javnost finansiranja političkih partija, monopoli, korupcija… Samo su neke oblasti u kojima država Srbija nije učinila značajniji pomak u ovih 10 godina, ali zato može da zabrani pušenje. Bujrum i izvolte, što se mene tiče, ali nemojte da se čudite kad stigne račun na naplatu. Zar nije čudno što je odluka vlade da ne pozove Srbe da izađu na prevremene kosovske izbore prošla skoro nezapaženo? Odbrojavani su dani do zabrane pušenja i malo koga je bilo briga za Kosovo i tamošnje Srbe. Uostalom, i vladi su izbori na Kosovu toliko bitni da su na telefonskoj sednici raspravljali o eventualnom izlasku Srba. I zaključili da se „nisu stekli uslovi“ za učešće Srba. Isto smatra i predsednik Srbije Boris Tadić. Sa tim se očigledno ne slaže značajan broj kosovskih Srba, pa je broj prijavljenih srpskih stranaka za učešće na izborima značajan. Dobro je što, za razliku od nekih ranijih slučajeva, Beograd ne najavljuje satanizaciju Srba koji budu učestvovali na kosovskim izborima.

Stav Beograda prema (ne)učešću Srba, Brisel nije najbolje razumeo, a možda se i iznenadio. Taman su se ponadali da će, nakon usaglašene Rezulucije UN i načelnog pristanka na dijalog sa Prištinom, Beograd relativno lako prihvatati sugestije sa Zapada, kad ono… Nije Brisel izgleda još shvatio čari naše „piljarske“ politike, malo napred, malo nazad, ili korak napred dva-tri nazad. I kad se podvuče crta, niko zadovoljan. Beograd je nastavio da kosovskim Srbima šalje poruke šta da ne rade, ali šta nudi kao alternativu? Ako ne uključivanjem u kosovske institucije, kako će Srbi rešavati svoje svakodnevne probleme? Vlada Srbije, koja nema mogućnost ni da nadležnog ministra Gorana Bogdanovića pošalje na Kosovo kad poželi i zatreba, teško da može da pomogne Srbima u svim delovima „južne srpske pokrajne“.

Može država da zabrani pušenje, a ne može da plati račune. Država koja od svojih građana traži redovno plaćanje računa, usudila se da godinama iste gomila i premaši 200 miliona dinara. Zadovoljni su možda u beogradskim komunalnim preduzećima jer su pojedine državne institucije, nakon dževe medija, platile deo dugova za komunalne usluge. Predsedništvo i Ustavni sud su brzo izmirili račune, ali ostaje gorak ukus jer je vlast od građana opet napravila budale, što nikako nije dobro. Pogotovo ne ukoliko se približava godina koja će, po svemu sudeći, ipak biti predizborna.

Može država da zabrani pušenje, a ne može svoje činovnike da odvrati od ružne navike da kradu i krše zakone. Veljko Jerković iz Direkcije za mere i dragocene metale, institucije pod nadležnošću Ministarstva ekonomije, osumnjičen je da je vođa kriminalne grupe koja je oštetila građane za 190 tona goriva. Jerković je, uz dvadesetak navodnih saučesnika, priveden i osumnjičen za višemilionsku prevaru. Remzo Huković, načelnik Odeljenja za bezbednost i zdravlje pri Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, navodi se u krivičnoj prijavi kao donosilac falsifikovanih zahteva za upis u poseban birački spisak bošnjačke nacionalne manjine u opštini Novi Beograd. Huković duhovito primećuje da je samo bio „protočni bojler“ između građana i ljudi koji su ih upisivali u biračke spiskove. Zaključuje da je Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina loš. Možda, ali to nije opravdanje za njegovo kršenje. Ako državni službenik Huković krši jedan zakon, što bismo mi, obični građani, poštovali taj ili neki drugi? Onaj o zabrani pušenja, na primer. Ali, šta su Jerković i Huković u poređenju sa nekim ranijim sumnjivim slučajevima i radnjama? Kolesar, Janjušević, Krišto, šta bi sa njima?

Ima nekih događaja koji ipak vraćaju nadu. Zvezdan Terzić, nekadašnji predsednik FSS „stavio se na raspolaganje pravosudnim organima Srbije“. Evropska komisija ima zamerke na naše pravosuđe, ali Terzić, koji je godinama boravio u inostranstvu, izbegavajući podignutu optužnicu, nije tolika cepidlaka. Došao je u Beograd, predao se policiji i čeka suđenje. Tu je i Kraljevo. Gledamo iz Beograda, čini se da je pružanje pomoći građanima zemljotresom pogođenog područja, dosta dobro organizovano. Što je još zanimljivije, u Kraljevu je pala stopa kriminaliteta, a tokom kritične noći najjačeg zemljotresa, oštećene su brojne prodavnice. Nikome nije palo na pamet da opljačka te prodavnice, a pljačke su nekako nuspojava takvih prirodnih katastrofa. Ima nade za zemlju u kojoj su građani, u ovom slučaju Kraljevčani, toliko pristojni da im nije palo na pamet da, pravničkim rečnikom rečeno, „otuđe“ tuđu imovinu. Ima nade za zemlju u kojoj su građani, u ovakvoj krizi i nemaštini, pokazali onakav nivo solidarnosti sa Kraljevčanima.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari