Dovoljno je, sa ljudskog stanovišta, setiti se samo činjenice da je Zoran Đinđić znao da će biti ubijen. Da je sam, na nekoliko konferencija za medije, govorio o tom ubistvu, obraćajući se budućim dželatima rečima koje su bile njegovo jedino oružje i adut u tom času. To je ona poznata (sada znamo i pogrešna) rečenica, o tome da mogu ubiti njega, ali time neće zaustaviti funkcionisanje pravne države.

Dakle, svaki osvrt na ta događanja mora izazvati teška osećanja. Svakome, tvrdim, bez obzira na političku pripadnost. Nema izuzetaka. Ima glumatanja koje u sebi, ipak, krije nelagodu i stid što glumata. A sve da bi se nahranila palanka, gladna gadosti i smeha na sahranama.

U čudu sam čitajući štampu, gledajući elektronske medije. Pažnja se skreće na stvari koje se graniče sa SF filmovima, kao što je uzimanje za „ozbiljno“ Šešeljeve neprimerene lakrdije o glogovom kocu, kojim su već jednom neki drugi Šarovići, pa zašto ne imenovati, Toma i Vučić, navodno, kao i ovaj što će „jurišali“ na Kuću cveća. Mada mi se čini da je i ta rečenica bila odgovor na novinarsko pitanje da li će posetiti i Aleju velikana, a ne deo govora, što ne menja suštinu, ali, zanimljivo je to. Zašto bi na grobu Slobodana Miloševića neki medij pitao Šešelja, a zna se njegovo mišljenje od kad znamo i Šešelja, da li će 12. odati poštu Zoranu Đinđiću? Samo pitanje je, po meni, politikantsko i iz sfere SF, ciljano da izazove palanački, medijski, frivolni skandalčić. Ako Šešelj treba da se izjašnjava o Đinđiću, zato postoje sudovi, a ne ispitivanje na parastosima. Ni Miloševićevom ni Đinđićevom. Ako ne treba, jer se već izjašnjavao, onda ga ne treba pitati. Svakako ne na grobu. Nego otvorite, oslobodite, braćo i sestre, medije za sve, dovedite i pitajte Šešelja na primerenom mestu šta vas to po grobovima zanima.

Dakle, neverovatno! I onda još zovu da pitaju za mišljenje o tome neke bivše ili sadašnje političare, analitičare, od kojih niko, zapravo, ništa i ne kaže. Ljudi, što zgranuti što preplašeni, kao da je Šešelj njima pretio glogovim kocem, toliko su svi nemušto odgovorili na pitanje kako komentarišu. I tako je pred 12. mart 2015. medijski cirkus prethodio pietetu. (#Bez „j“, napomena, NBO)

I, s druge strane, ozbiljno i strašno, ti različiti tajminzi svih „naslednika“ Đinđića, kad će koji, mili moji, da oda poštu ko u Vladi ko u Aleji. Taj redosled odavanja pošte, mislim na ljude koji su bili saradnici Đinđiću, nemoguće je i zapamtiti. A šta mislite kako je građanima, koji šanse nema da razumeju zašto svi ti ljudi, normalno i ljudski, taj jedan dan zajedno ne odaju poštu ubijenom premijeru? Zar to bar, jedino nesumnjivo, nije najmanji zajednički imenitelj oko koga bi se mogli složiti, pa taman nek se sutra i posvađaju iznova?

Dvanaesti mart bi trebalo da bude dan opomene za celu Srbiju, dan u kome baš svi imamo sećanje na crni saldo, jedne revolucije, koja je nesrećno započela (paljenje Skupštine), a stravično se završila, ubistvom. Svaka država ima mafiju, govorio je Đinđić, ali nigde nema da mafija ima državu. Govorio je i da ako treba da menja Srbiju, spreman je da pregovara sa crnim vragom. Tada smo to shvatali, metaforički, a Zoran je mislio ozbiljno, spreman, apsolutno, da u tim pregovorima žrtvuje samo sebe. Mi bi, bar, taj nauk mogli da usvojimo, da nikada i ni zbog čega nije dobro pregovarati s „vragom“.

Na sajtu Peščanika postavljena je, na momente, veoma potresna emisija iz 2011, povodom atentata, sa dosta sagovornika, gde i Vesna Pešić ima jednu rečenicu o Đinđićevom neuspelom pokušaju da zarad uspeha 5. oktobra razgovara sa onima koji su samo začas stali, a kasnije pucali u njega. Kad slušam tu emisiju, zastanem, načas, i ne mislim o onome o čemu inače mislim kad slušam Pešićevu, koja je tako briljantno nedavno odradila ulogu Vučićevog „Pigmaliona“ (lik iz drame), koji ga je spretno oblikovao, prepakovao i preporučio, a danas je njegov najglasniji kritičar. Nego slušam i Vesnu s dužnom pažnjom, jer 12. mart trebalo bi da bude dan našeg kolektivnog preispitivanja, a ne međusobnih osuđivanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari