Preuranih ja, dame i gospodo, sa pohvalama na konto uzdržljivosti istočnoslavjanske braće. Zagužvalo u Ukrajini. Situacija se usložnjila. Izgleda da krv ipak nije voda!

Jer da jeste, ne bi prizori sa ulica (i aerodroma) u Istočnoj Ukrajini tako napadno ličili na svojevremena „događanja naroda“ u bivšem SFRJotu. S tom razlikom što se tamo umesto balvana koriste zapaljene automobilske gume. Inače, sve ostalo maltene isto – bajagi glavnu ulogu igra sirotinja raja koja, je li, spontano „traži svoja prava“ i koja se – baš kao onomad naša – nada da će kada se za prava izbori, po ulicama poteći med i mleko.

Za sada teče samo krv. Takođe za sada, ne u količinama koje su tekle u ex-SFRJotu, ali setimo se da je i ovde sve počelo sporadičnim puškaranjima na Plitvicama i u Borovom Selu. Nevolja je što sukobljene ukrajinske strane raspolažu sa mnogo više ljudstva i mnogo više oružja. Druga (možda i veća) nevolja je u tome što se sve to ne odvija na granici sa Austrijom ili Mađarskom, nego na granici sa Rusijom. Koja se, opet, ponaša krajnje zagonetno. Što je ipak malo bolje od zapada koji se, kao i za vreme jugoslovenske krize, ponaša licemerno i samo gleda kako da sačuva svoje dupe, što će reći – kako da spreči prelivanje sukoba izvan ukrajinskih granica. Naoko racionalno, ali „događanja naroda“ su kao vatra – očas posla se zapali, ali kad se razgori ne haje za administrativne granice. Bacam ovih dana povremeno poglede na CNN i BBC i ne primećujem neku naročitu zabrinutost. Nije da nema vesti sa „lica mesta“, ali daleko je to još od breaking news-a. Nemam u „paketu“ nijedne ruske televizije (ili ne umem da je nađem), pa nemam uvida šta se tamo priča, ali nagađam da je i tamo stanje redovno.

Nas su iste zmije ujedale, pa sada i od guštera zaziremo. Možebiti da je to razlog što se na ukrajinsku krizu u Srbiji – ali bogme i u Hrvatskoj – gleda prilično uravnoteženo, sa izuzetkom „najstarijeg dnevnog lista na Balkanu“ i najstarijeg vojnocivilnog lica na istom mestu, Lazanskog, koji združenim snagama daju sve od sebe da budu pravedniji (i ratoborniji) od moskovske Pravde. Da ne dužim! Šta će, dakle, ispasti iz ukrajinskog zamešateljstva? Hoće li izbiti Treći svetski rat? Ne bih da garantujem, ali čisto sumnjam. Specifičnost situacije je u pitanju. Sa ruske tačke gledišta, kriza u Ukrajini se odvija praktično na domaćem terenu, Ukrajina i Rusija vekovima su bile jedna država, dvadeset i kusur godina razdvojenosti nisu tu promenile mnogo. Nagađam da kremaljski stratezi dobro znaju da bi ukrajinski požar umesto na zapad lako mogao da se prelije na sever i istok. Pa otuda izvlačim zaključak da će V.V.P. – kada za to kucne čas – narediti prekid vatre. Osim ako Lazanski i Smajlovićka ne narede drugačije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari