Znamo, čestnejši publikume, da svaka držeći-baba sniva ono što joj milo biva, pa, ko velim, nije zgoreg da se podsetimo šta su babe snivale davne 1969. Te godine je, naime, ondašnja Borba (inače organ SSRN) jedan svoj cenjeni broj posvetila temi – Jugoslavija 2000, a moja omiljena žutara, Blic, sažetak temata izvadila je iz naftalina i podsatrla ga novostasalim generacijama.


Taj Borbin broj bio je – kako to novindžije vole da kažu, „bremenit optimizmom“- verom u razum, svemoć nauke i sveopšti napredak ljudskog društva i kulture. Da su stvari krenule maršrutom koju su trasirali Borbini futurolozi, godine dvehiljadite prosečan ljudski vek bio bi sto pedeset godina, a standard u Jugoslaviji bi dostigao (tadašnji) švedski nivo. Kvalitet vek i po dugog života priča je za sebe. Neprijatne i prljave poslove bi – saglasno ondašnjoj Borbi – preuzeli kompjuteri i roboti, a dugovečni dilberi bi vreme provodili u blaženoj dokolici, raspravljajući sa ženama da li će njihova – treba li reći planirana – prinova biti muško ili žensko, jer će – ko biva – zahvaljujući nauci i to biti stvar izbora. Logično je da u takvoj jednoj zemlji dembeliji ne bi bilo mesta za konfliktne i kriminalne tipove, ali 1969. ni to nije bio neki naročit problem. Takvi bi – malo fašizma nikad nije naodmet – bili podvrgnuti „hemijskoj i biološkoj kontroli karaktera“. Najbolje mi se ipak svidela mogućnost programiranja snova. Legneš tako uveče, razmisliš šta bi sanjao, pritisneš dugme (ili progutaš tabletu) i eto te u bajci.

Da sve bude interesantnije, tamo, u 1969. godini navedena priča uopšte nije zvučala apsurdno i nemoguće, tvrd vam u toj stvari stojim, jer se odlično sećam tog vremena. Štaviše, izuzimajući skeptičnu manjinu – setite se bajinobaštanskog gazde Gliše Pantelića, koji nije verovao da je čovek kročio na Mesec – maltene svi su verovali da će doista i biti tako. A kako i ne bi verovali Borbi, organu SSRN.

Kako su se stvari razvijale, dobro znamo, nema potrebe da se podsećamo. Ono, fakat, za Miloševićevog vakta bili smo – bar na rečima – na korak od švedskog standarda, ali stvari su krenule po zlu, pa smo dopali afričkog. Futurolozi su se – svuda u svetu, ne samo u Srbiji – posakrivali u mišje rupe, a ako se poneki i oglasi, njegove vizije nisu nimalo utešne! Naprotiv! Vrlo su uznemiravajuće. Njihovi prethodnici, oni od pre trideset godina, u jednoj stvari su ipak bili u pravu, ali ne onako kako su oni zamišljali. Danas imamo mogućnost da biramo košmar koji ćemo budni sanjati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari