Imam dve vesti, jednu dobru, jednu lošu. Dobra vest je da smo stavili nogu u vrata Evropskog tržnog centra. Sad ne može napolje! Kako glasi deo izjave, postali smo kosmopolitski grad koji prepoznaje i prihvata različitosti. Naravno, kad proces kosmopolitizacije nadzire policija. U pet gusto poređanih slojeva.


Možda smo toga mogli i ranije da se setimo, a možda bismo mogli isti metod da iskoristimo za implementiranje ostalih evropskih vrednosti. Recimo, zaštitu prava žena i dece koji dnevno učestvuju u sprovođenju zakona jačeg. Ispostavilo se, čak i u grupama, oni skloni nasilju zastanu pred uniformom… koja je ovog puta bila za svaku pohvalu. „Delovala“ je ni po babu ni po stričevima, time položivši ozbiljan ispit. Ni građani nisu ispali loši. Pokazali su da je nepotizam iskorenjen, da smo jednaki sa jednakima. Mada, priznajem, tu ima prostora za suptilnije analize.

Druga, ovog puta loša vest je da je od plavokose seksi dive ostala samo crna koktel-haljina. Skarlet Johanson se stavila na oltar nauci i istopila u slapovima crne guste lave. Po običaju koji oduzima previše vremena, dva puta sam gledala „Lusi“. Drugi put da vidim zašto na srpskim blogovima kruži čudna recepcija filma po kojoj je Besonovih sat i po davljenja predstavljeno kao dubokoumno ostvarenje. Promaklo mi je ponovo. Očekivala sam mnogo više žive prsa u prsa tuče, gde će atraktivna junakinja da smlati pola garnizona naoružanih. Pa… njen kung-fu početak je obećavao, ali se posle pretvorio u Hari Poter trikove, što me je razočaralo.

Prvo mi se učinilo da je Beson nešto dužan Morganu Frimanu, te da ga je zato ugurao u scenario, jer ne vidim zašto postoji i naveliko priča tokom celog filma. Posle sam shvatila da je reditelj bio veoma praktičan i inovativan. Napravio je odličan tri u jedan proizvod: za gledaoce koji prate s više čula, za gledaoce koji imaju problema sa vidom i za kućne ljubimce.

Iz filma sam ipak izvukla nešto. Na primer: kad se angažuje dvadesetak procenata cerebralnog kapaciteta, ulazi se u zonu sociopatskih poremećaja, pa je zato vrlo dobro što ostajemo blaženo gluplji od svojih potencijala. Čak i vrlo pametne žene prave nemoguće destruktivne izbore. Prvi od dvojice muškaraca koji su se našli pored Skarlet uvalio ju je u veliku nevolju, drugi, kog je pokupila usput, nije uspeo da je zaštiti. Kako vama zvuči, ne znam, mene je utešilo. I poslednje, valjda po navici, za vrlo iracionalne ciljeve žrtvuje se žena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari