Moj prvi susret sa Skandinavijom dogodio se zahvaljujući knjigama „Pipi Duga Čarapa“ Astrid Lindgren i „Pisma iz Norveške“ Isidore Sekulić. Nakon toga sam se zainteresovala za Strindberga, Hamsuna, Ibsena…

A kada sam počela da odlazim put Severa, zajedno sa skandinavskim piscima, zavolela sam i njihove biblioteke: moderne gradske biblioteke u Rejkjaviku, Bergenu i Turkuu, one u Alajerviju i Helsinkiju, koje je projektovao Alvar Alto, ali i malene biblioteke u finskoj, norveškoj i švedskoj provinciji, smeštene u drvenim kućercima ili u pokretnim bibliotekama-autobusima.

Uprkos mobilnim telefonima, internetu i socijalnim mrežama, u većini skandinavskih kuća se i dalje čita, a u njihovim domovima privilegovano mesto zauzimaju police s knjigama. Uz to, u svakoj od ovih zemalja postoji razvijena bibliotečka mreža čiji se fondovi redovno popunjavaju ne samo beletristikom, već i stripovima, muzikom i filmovima (u biblioteci u Rejkjaviku mogu se rentirati čak i umetnička dela!). Budući da ih država doživljava kao „stecište susreta različitih kultura“, u ove, kako ih je Umberto Eko nazvao, „intimne katedrale znanja“ svakodnevno pristiže različita domaća i internacionalna štampa; u njima se može čitati, ali i popiti kafa u prijatnom okruženju.

Poslednja od niza biblioteka u kojima sam pisala, jeste Gradska biblioteka u Geteborgu (The library at Gotaplatsen), čuvenom po Sajmu knjiga (Bokmassan), koji ove godine slavi 30 godina postojanja. Ova nedavno renovirana biblioteka izgrađena je 1967. godine, a nalazi se u blizini Muzeja umetnosti (Konstmuseet) i gradskog pozorišta (Stadsteatern). U ovoj modernoj, vizuelno inspirativnoj i događanjima bogatoj instituciji (godišnje se realizuje nekoliko stotina različitih literarnih, muzičkih, izložbenih i edukativnih sadržaja) smešteno je 390.000 knjiga na 60 različitih jezika, 950 časopisa, 180 dnevnih novina, 15.200 CD-ova, ploča i različitih snimaka, 27.500 govornih knjiga, oko šest hiljada DVD izdanja. Članarina je besplatna, a biblioteku, u proseku, godišnje poseti 1.300.000 ljudi, dok je broj rentiranih naslova negde oko 1.400.000. Pozajmice se odvijaju bez asistencije zaposlenih, zahvaljujući tome što svaka knjiga kao i članska karta poseduju bar-kod, te je time funkcija bibliotekara usmerena na savetodavnu. Knjige se mogu rezervisati on-lajn, preko interneta se može produžiti i rok vraćanja. Isto tako se i nekoliko dana pre isteka pozajmice obaveštenja šalju putem e-pošte. U biblioteci postoji velika sala od 150 metara kvadratnih za predavanja i prezentacije, prostorije za decu, zvučno izolovani stakleni boksovi za grupni rad, odvojeni prostori za čitanje, pisanje, slušanje muzike i rad na kompjuteru. Internet je besplatan za sve članove, kao i korišćenje kompjutera. Takođe se knjige mogu čitati i u kafeu, koji je sastavni deo biblioteke i u kojem se može popiti kafa i pojesti sendvič ili kolač od borovnice i brusnice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari