Od 100 ispitanika, nedelju dana uoči izbora, za Borisa Tadića glasa 14, a za Tomislava Nikolića 13 njih. Čak 47 još nema odgovor – neki će apstinirati, neki neće da odgovore na pitanje, neki se još dvoume oko toga za koga će glasati. Ostalih deset kandidata biralo je 26 ispitanika. Ovakav opšti uvid u javno mnjenje omogućava da zaključimo: prvo, nedelju dana pre izbora nemamo odgovor o preferenciji predsedničkih kandidata gotovo polovine građana; drugo, za Tadića i Nikolića glasaće gotovo isti broj građana kao i za preostalih deset kandidata.

Međutim, kada gledamo onako kako će RIK gledati, dakle samo listiće ubačene u biračku kutiju, onda vidimo da nedelju dana pre partijske slave Demokratske stranke, Tadić ima 25, a Nikolić 24 posto pristalica.

Na trećem je mestu Ivica Dačić sa 13, a na četvrtom Čedomir Jovanović sa 9 posto glasova. Na petom i šestom mestu sa po 7 posto glasova su Jadranka Šešelj i Zoran Stanković, a na sedmom mestu čovek čija se popularnost na samom početku ovog veka mogla meriti sa Titovom, Vojislav Koštunica sa 6 posto glasova. Ostale opcije biralo je 9 posto ispitanika.

Izbornog pobednika ćemo znati posle drugog kruga predsedničkih izbora i nakon konstituisanja postizbornih partijskih koalicija. Treba očekivati razgovore „u paketu“, o sastavu vlade i podeli državnih funkcija (kako partokratski sistem nalaže) i razgovore o podršci Tadiću, odnosno Nikoliću u drugom krugu predsedničkih izbora. Biće to teški pregovori, ali verovatno i brzi, sve treba da se završi pre izborne ćutnje uoči drugog kruga. U svakom drugom slučaju čekali bi nas dugi i neizvesni razgovori o budućoj vlasti, ali je to sasvim legitimno ma šta o tome mislili vajni „analitičari“. Naravno, sve bi bilo lakše kada bi za formiranje vlasti bio dovoljan pakt dve političke partije; bilo bi to iznenađenje nad iznenađenjima. Verovatnija je druga krajnost – da će za formiranje vlade biti neophodan dogovor najmanje četiri političke partije. Optimisti, pak, očekuju da je za vlast dovoljan triling.

Nesumnjivo je da osvojene glasove na parlamentarnim izborima i glasove u prvom krugu predsedničkih izbora treba gledati kao jedinstveni rezultat. Tako će ih i posmatrati sve partije koje mogu da utiču na sastav vlasti i na izbor predsednika.

Inače, ima dovoljno indicija za tvrdnju da je opozicija, a pre svih Srpska napredna stranka, uspela da kapitalizuje veliko nezadovoljstvo građana niskim primanjima i drugim nerešenim problemima kao što su nezaposlenost i korupcija. S druge strane, vladajuća koalicija, a pre ostalih Demokratska stranka, nije uspela da pacifikuje nezadovoljstvo građana, niti da ga objasni, niti da građane uveri da Koalicija može i drukčije i bolje nego do sada.

Demokrate i koalicija koja se raspala pre svog zvaničnog kraja nadigrani su u pojedinim elementima vođenja kampanje. Na primer, naprednjaci prvi započnu (anonimnu) negativnu kampanju, a kada istu zaigraju i demokrate, javnost stekne utisak ili da takvu kampanju vode samo demokrate ili da to rade i druge stranke, ali da je DS prva počela. Naprednjacima dođe Đulijani, a cena tog dolaska se zaboravi ili potisne iz sećanja kada Tadić ode u Hanover!

Slabi rezultati četvorogodišnje vlasti i loša kampanja ne idu u prilog demokratama. S druge strane, naprednjaci su uspešno potisnuli u zaborav katastrofalnu vlast u kojoj su učestvovali njihovi stranački prvaci, i da se prikažu kao novi na političkoj sceni iako su na njoj gotovo od samih početaka višepartizma u Srbiji. Iako je kampanja naprednjaka takođe ispod proseka, bila je bolja od kampanje demokrata. Kampanja naprednjaka bila je spektakularnija, njihova „nevidljiva“ kampanja efikasnija, mitinzi su im bili posećeniji, produkcija glasina o korumpiranosti ljudi iz DS dosegla je vrhunac u pravo vreme… Nekoliko dana pre izbora stiče se utisak o prevremenoj predaji demokrata i trijumfu naprednjaka! Kao da su jedni presiti vlasti, a drugi alavo gladni vlasti! Kao da su jedni sve učinili kako bi stvari završili 6. maja, a drugi se uzdaju u postizborne koalicione kombinacije.

Dve vodeće stranke počele su da gube glasove kada je u njihovim kampanjama pojačano „pljuvanje po protivniku“. Naprednjaci su manje izgubili na parlamentarnim, a više na predsedničkim izborima, dok su demokrate gubile na parlamentarnim, a na predsedničkim ostajale na istom nivou. Novouspostavljeno gađenje prema dve vodeće stranke povećava stepen apstinencije.

Ukupno uzev, na jednoj strani imamo izrazitu kritičnost simpatizera DS, a na drugoj strani znatnu lojalnost simpatizera SNS. Upravo to omogućava naprednjacima da u kampanji budu rasplinuti i neodređeni; bez obzira na to, „njihovi“ će glasati za „njih“. Na drugoj strani, demokratama se sve meri, i lupom, od grešaka i propusta u četvorogodišnjoj vlasti do propusta u kampanji. Otuda naprednjaci i Nikolić imaju više „sigurnih glasova“ od demokrata i Tadića.

Podaci za ovo istraživanje prikupljani su putem telefona i treba ih prihvatati sa rezervom koja važi za svaku telefonsku anketu. One su nedovoljno pouzdane, pre svega zbog visoke stope odbijanja ankete, i kod nas i u svetu, pogotovo kada je reč o političkim i drugim osetljivim pitanjima. Stoga, nalaze telefonskih anketa treba prihvatati samo kao indicije.

Za potrebe lista „Danas“, agencija Plum Mark je sprovela telefonsku anketu o izbornim preferencijama građana, u periodu između 26 i 29. aprila, na uzorku od 1.200 ispitanika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari