Što rekla ona raspevana ciganija iz davnašnjeg filma Aleksandra Popovića – biće skoro propast sveta, nek propadne nije šteta.

V čjom sad bylo djelo? Eh, v čjom. Pre neki dan moja omiljena žutara, Blic, raskrinkala još jednog pedofila, od sorte koja žrtve mami preko Fejsbuka i to je – predvidivo – izazvalo lavinu moralne panike i zahteva za ponovnim uvođenjem smrtne kazne.
Blic, međutim, ne bi bio Blic kada ne bi zašao u sitna crevca i kada od te priče ne bi napravio serijal, sa sve pikantnim detaljima, izjavama maloletne žrtve, žrtvinih roditelja i komšiluka. Priča je inače toliko bizarna u sumanutosti da sam se dva dana premišljao da li da uopšte pišem o tome – dosta je svakom danu zla njegovoga – ali sam se na kraju ipak odlučio da joj iz poučitelnih razloga posvetim današnju kolumnu.

Ispostavilo se, naime, da netom safatani pedofil, izvesni Roki, star oko četrdeset godina – ne zna se da li je odranije poznat organima gonjenja – nije klasični pedofil, to jest da nije iz potaje nasrtao na dete, nego da je sa trinaestogodišnjim detetom – po detetovom priznanju – čitavu jednu godinu dana bio u ljubavnoj „vezi“ i to – sudeći po fotografijama koje su ga i odvele u apsanu – sasvim javnoj. Sačekivao je maloletnicu ispred škole, verovatno su šetali po gradu, možda su zalazili i u kafiće, Bog sami zna.

Ko zna kako bi sve to završilo – i dokad bi trajalo – da Roki u ljubavnom zanosu nije maloletnici ponudio brak i počeo da je nagovara da stvaraju potomstvo, što je za dete ipak bilo too much, pa je tikva na kraju pukla.

Sve se to događalo u Vranju, čaršiji, dakle, u kojoj je – kao uostalom i svim srpskim čaršijama – svak svakome pod prismotrom i u kojoj se sve zna, tako da ljubavna afera ni u kom slučaju nije mogla proći nezapaženo – tim pre što se, kako rekosmo – odvijala pred očima „šire društvene zajednice“.
E sad, trinaestogodišnjakinje u pubertetu spadaju u kategoriju mlađih maloletnika, neodgovornih za svoje postupke i nesvesnih njihovih mogućih posledica, ali đuvegija Roki je vrlo punoletan (a pretpostavljam i svestan postupaka) pa me živo čudi kako je bilo moguće da tokom celih godinu dana niko u Vranju nije našao za shodno da stvar prijavi policiji i da čudo i pokor, ako ne spreči, a ono bar skrati. Ako mene pitate, bilo je moguće zato što u Srbiji već odavno ne postoji društvo, kao zajednica u kojoj svi brinu o svakome, i da se naš famozni narod pretvorio u atomizovani aritmetički skup individua koje gledaju isključivo svoja posla.

Priča ima i epilog. Gorepomenuti Roki je na saslušanju izjavio da on nije nikakav pedofil, nego čovek sa časnim namerama, koji će – ma šta ko mislio o tome – na kraju oženiti dete svojih snova. Mašala!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari