Od deset šefova srpske BIA, u proteklih 27 godina, od početka ratova i raspada Jugoslavije, čak njih četvorica su optužena, osuđena, ili sa ozbiljnim sumnjama da su direktno učestvovala, organizovala, zataškavala ili prikrivala najteže zločine – ubistva.

Razume se, dvojica šefova BIA, tokom devedesetih, kadrovi Slobodana Miloševića i Mire Marković – Jovica Stanišić i Radomir Marković – predstavljaju najmračniju stranu i etapu, ne samo srpske tajne službe, već paradigmu funkcionisanja tadašnje vlasti. Isto tako, u postkonfliktnom periodu, usledili su izbori odgovarajući društvenim okolnostima, koje se u velikoj meri mogu okarakterisati kao direktan sukob onih koji su hteli obračun sa mafijaško zločinačkom politikom devedesetih i onih koji su zastupali politiku kontinuiteta, odnosno zaštitu učesnika u razaranju države, sistema i uništavanju života građana tokom devedesetih.

Šef podzemlja, ali i ratno zločinačkih hordi na prostorima bivše Jugoslavije, optužen pred Haškim tribunalom za najteže zločine, Jovica Stanišić, bio je jedan od najbližih saradnika Miloševića, sprovoditelj i idejni tvorac ratnih strahota, punih sedam godina. Njega je nasledio Rade Marković, kadar Miloševićeve supruge Mire Marković, koji je bio zadužen za likvidiranje političkih protivnika, novinara i mafijaških suparnika, i koji je na toj funkciji dočekao petooktobarske promene, uništio veliki deo arhive BIA, što mu je upriličio Vojislav Koštunica, novoizabrani predsednik SR Jugoslavije, omogućavanjem da ostane na funkciji duže nego što je smeo.

Politika kontinuiteta Koštunice stala je naspram politike Zorana Đinđića i njegovog pokušaja raskida sa politikom bivšeg režima, pa se na kratko na čelu BIA našao njegov kadar – Goran Petrović. Nakon nepunih godinu dana, ubice Zorana Đinđića, pripadnici JSO, ucenjuju ga i na mesto tajne službe postavljaju svog kandidata Andriju Savića, odnosno za njegovog zamenika Milorada Bracanovića, koji je kasnije osuđen za saučesništvo u ubistvu Ivana Stambolića i pokušaja likvidiranja Vuka Draškovića. Kandidat JSO bio je na čelu BIA pola godine, odnosno dva meseca pre ubistva Đinđića, kada je na to mesto došao opet kadar tadašnjeg premijera Vlade Srbije. Miša Milišević je tada smenio kadar Radeta Markovića, koji je vraćen u vreme šefovanja JSO, ali konačna bitka sa ostacima politike devedesetih izgubljena je samo dva meseca kasnije – atentatom na Đinđića.

Tada tajnu službu preuzima Rade Bulatović, kadar Koštunice, koji je osim sprovođenja politike blagonaklonog odnosa prema ubicama Đinđića, slaganja sa njihovim političkim zahtevima ispostavljenim pred Đinđićem pre nego što su ga ubili, osumnjičen da je saučesnik u zataškavanju političke pozadine atentata na premijera. Smatrao se i čuvarem najvećih balkanskih kasapina, Mladića i Karadžića. Istovremeno, njegov mandat obeležava i isporučivanje Hagu najvećeg broja optuženih pred tim sudom, ali ne i onih koji su njima komandovali i bili im direktni nalogodavci. NJih je Hagu isporučio kadar DS, Saša Vukadinović.

Nakon dolaska na vlast SNS, na mesto šefa BIA imenovan je Nebojša Rodić, blizak predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću, ali mandat brzo završava, posle nepunih godinu dana. Zamenjuje ga prijatelj Aleksandra Vučića – Aleksandar Đorđević. Tri i po godine službovanja obeležilo je nezadovoljstvo premijera načinom na koji se postavio u aferi Jajinci, odnosno slučaju pronalaska ogromne količine oružja u blizini porodične kuće Vučića, prošle godine. Slučaj je i dan danas ostao potpuno nerešen, a Vučić smenjuje svog prijatelja i postavlja Gašića.

Kada se pogleda ovaj istorijski pregled čelnika tajne službe, Vučićev kadar, po zanimanju keramičar, poznat po, ne samo primitivnom ponašanju i apsolutnom poslušništvu Vučiću, već i lokalnom moćništvu, može se reći da deluje čak bezazleno. Ipak, okolnosti su se drastično promenile, brutalni ratovi sa susednim državama i političkim protivnicima su završeni, tragično i, nažalost, nerazjašnjeno u oba slučaja, a Srbija se navodno nalazi na putu evropskih integracija.

Da li je Gašić, s obzirom na okolnosti, jedini prirodni, logični i sasvim odgovarajući izbor za tu funkciju, i da li je neverica dela javnosti da je to moguće, posle brojnih afera koje su ispratile Gašića od dolaska naprednjaka na vlast, odraz naivnosti i loše procene, odnosno vere da je situacija ipak bolja nego što se čini? Tom utisku doprinosi i činjenica da je tokom svih ovih godina, politika Aleksandra Vučića kao pripadnika radikala i desne ruke Vojislava Šešelja, bila na strani šefova i kadrova BIA koji su obeleženi kao ubice i ratni zločinci. Iznenađenja tu nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari