Jako umni i učeni ljudi su imali mnogo zamerki na Titovu vladavinu, ma da je interesantno da se nikad nije moglo čuti da je to režimska vlast. Kritikovane su razne njegove odluke i postupci. Neki su ga i mrzeli, naročito oni stari, koji su bili za kralja. Eto, sada kada ga nema, posle 34 godine, teško je naći nešto što je sada bolje nego za vreme njegove „autoritarne“ vladavine.


Nema više ni Tita, ni njegovih savremenika iz vlasti, kao ni onih koji su ga najviše kritikovali, ali je nepokolebljiv utisak da bi se sada svi menjali za ono vreme. Da su sada živi najveći borci za demokratiju tog vremena, da vide kako se u Srbiji shvata, doživljava i dešava demokratija, morali bi, teška srca, da priznaju kako su ipak grešili, verovatno nesvesni srpske genetike i velike mentalitetne truleži zapaćene vekovima.

Nema te dobre ideje koju mi nismo u stanju da zloupotrebimo i upropastimo, samo ako nam se ostavi milimetar slobodnog prostora i miligram šanse. Razvijeni zapad nas je ubedio da samoupravljanje ne valja i da je to utopija. Isto važi i za Samoupravne interesne zajednice, koje su svojevremeno kopirali japanci i primenili u praksi onako kako liči i valja. E, baš tada, u vreme tog lošeg samoupravljanja, su stvoreni najveći naši giganti, sa desetinama hiljada zaposlenih, koji su uspešno poslovali sa pola sveta. Za vreme funkcionisanja SIZ-ova se izgradilo sve što je valjalo za odmor i rekreaciju, kulturu, sport, stanovanje, komunalne delatnosti, obrazovanje, zdravstvo… Nije hteo Tito da otima sve te pare u državnu kasu i da on odlučuje gde će se šta graditi, praviti i finansirati, nego su svi bili dužni da uplaćuju neke procente dohotka u odvojene zajedničke kase za određene namene. Zar nije to bila mnogo veća demokratija? Sada je princip „dajte meni pare da ja odlučujem, a evo vama demokratije da se prepucavate i za gušu vatate bez para“. Takvih i sličnih primera na pretek. Zamerali su mu i da je mnogo zadužio zemlju. Kakva glupost. On je za 40 godina vlasti zadužio manje celu staru Jugoslaviju, nego što smo mi za 20 godina zadužili Srbiju, a ništa nismo izgradili. Još je važnije što tada niko nije smeo ni da pomisli da od svih tih para nešto ćorne.

Za sve to vreme, dok je Tito „grešio“ u svojim odlukama, obični radnik je išao na godišnji odmor, školovao decu, kupovao automobil, belu tehniku, garderobu, gradio kuću, išao u bioskop i pozorište. Posle kažu „to je bila diktatura“. Eto nam ga na sada naše srpske demokratije. Sada se prebiramo da li imamo za turšiju, ako struju ne platimo. Gde si bre Tito? Neka nisi valjao od onoga sveta, ali vrati se da opet ne valjaš, jer nadrljasmo od ovih što su dobri.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari