Bajke o Venecijanskom getu 1

Uvodna priča ili Jedna reč za grad u gradu i pet bajki iz knjige Mirjane Ognjanović Sirena koja se smeđi , koje je ilustrovao Aleksandar Palavestra a izdala IK Booka , govore o nekoj vrsti putovanja ovog simbola, o fantastičnim zbivanjima koja su mogla (možda i jesu?) da se dese u Venecijanskom getu i izvan njega.

P { margin-bottom: 0.21cm; }Kroz te priče nižu se pitanja: koga je beogradski profesor-detektiv u noći Crvenog Meseca sreo u Veneciji, kakvu je amajliju za sobom ostavio čudesno obdareni rabin i kockar, kako je pesnikinja Sara Kopio uspela da premosti stoleća, zašto je Hugo Prat bio osuđen na lutanje, zbog koga se engleski putopisac, uveren da svojim rečima očarava druge, očaran vratio iz Venecije kući pešice? Naposletku, kako je jedan beogradski izdavač, pročitavši pismo koje je dobio iz Venecijanskog geta , shvatio da se bavi teškim ali uzvišenim poslom? Čitalac sam pronalazi odgovor, pa tako i pouku, koja je obavezni deo svake bajke.

Rođena 1959. u Beogradu, Mirjana Ognjanović izučavala je u rodnom gradu svetsku književnost, a u Italiji – klasičnu gitaru. Gotovo dve decenije bila je novinarka u kulturnoj rubrici, nakon čega je otišla u Politikin Zabavnik . Na srpski jezik prevela je dela Sorentina, Landolfija, Maurensiga, Bucatija, Kalvina, kao i italijanskih pesnika savremenika. Objavila je i dve zbirke pripovedaka: Začarani Velja i ostale muzičke priče ( Artist , 2010) i Nesanica za dvoje (Booka, 2013). Izvestan broj priča Mirjane Ognjanović, s ilustracijama Aleksandra Palavestre, svojevremeno su objavljivane u Politikinom Zabavniku . Kad je prvi put videla katalog slika Slavka Krunića, učinilo joj se da su joj ti portreti vrlo poznati, te je počela da ih tumači, ne vodeći računa o tačnosti tih objašnjenja. Što je i dovelo do Nesanica za dvoje .

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari