Ja sam zapravo prema njoj često bio nepravedan. Griješio dušu. Od prvog dana našeg „družbeništva“. I na različite načine. Čak sam i njeno razumijevanje prijateljstva znao dovoditi i svoditi, makar kroz zajebanciju, na „sentiš“ čitanje knjiga, gledanje filmova…

Do njenog zatrčavanja i po mom sudu, čuj po mom sudu, u sklapanje poznaničkih, drugarskih, do kraja prijateljskog vezivanja za različite ljude. Posebice što joj se sve to vrlo često znalo debelo obiti o glavu. Ne mogu ni prebrojati koliko smo se puta „svađali“, koliko je puta moje iskustvo, a i ja sam baš dobar primjer, ubilo se, pokušalo upozoriti je na usporavanje, upozoravanje na one narodne vreće soli. Vremenom sam shvatio da zapravo diram u njenu prirodu, takvu kakva jeste, ali njenu.

Prije neke dvije, možda tri godine, nakon što je obavila jedan od svojih maratonskih telefonskih razgovora, sadržaj mi je bio poznat ali ga nisam doživljavao nešto posebnim, rekla je znaš šta, odlučila sam da ovoj mojoj ludoj prijateljici, ako joj zatreba i ako će to išta moći pomoći, dam bubreg. U prvom trenutku sam je gledao kao opet ona nešto iz raznih romana i filmova. A onda sam, po njenom izrazu na licu i malo prozuklom glasu i vidio i čuo da griješim. Tad se nisam svađao. Nekoliko dana smo na tu temu pokušali ozbiljno. Završilo se tako, drukčije nije ni moglo jer se mogu petljati u nečiji život samo do određene granice, da sam rekao dobro, šta god si odlučila stojim te. To je zapravo i bilo sve što sam ja sa strane mogao i reći.

Dvije ili tri godine trajala je lomljava njene prijateljice da se odluči i krene u krvno povezivanje. U sve je, valjda naravno, bila uključena cijela ekipa, ili da podijelim, dvije ekipe, ne baš obljubljene u nekim „revolucionarnim“ krugovima ove sredine. Njeni i prijateljice joj stvarni prijatelji. Jedne po navici nazivam Ninovcima, a druge, ona i još njih tri, nazivam „Seks i grad“. I prije četiri mjeseca pala je konačna odluka. Njenim dosta je više zajebancije. Nema čekanja. Pronađena je jedna od najboljih specijaliziranih klinika, još je „samo“ valjalo skupiti sredstva, jer zdravlje odavno nije na izvolite, košta. Odmah se uključilo i njihovo novinarsko udruženje, preuzelo na sebe odgovarajući dio posla, zatim još uvijek neuspavani i ne samo o svojoj guzici građani. Potrebna sredstva su vrlo brzo prikupljena. A medicinski nalazi potvrdili su podudarnost, na kraju će se ispostaviti do čak neke daleke genetske veze. Što kaže „Jedan smo rod“.

U utorak, evo na izmaku nedelje, uspješno je obavljena operacija „Presađivanje“. U kraju iz kojeg sam, u kojem nije ostalo mnogo od moje po svijetu razbacane „Svojte“, rekli bi operacija „evo ti bubreg, jebo bubreg“. Sad čekam da se Ona što prije dopelja kući, potpuno spreman da joj više nikada ne nabijem na nos njeno razumijevanje prijateljstva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari