Blokada procesuiranja zločinaca sa Kosova političko pitanje 1Foto: Medija centar

Prošlu godinu je ponovo obeležio neefikasan rad Tužilaštva za ratne zločine. Podignuto je samo sedam optužnica, dok je poslednja optužnica za zločine počinjene na Kosovu podignuta još u aprilu 2014. godine.

Fond za humanitarno pravo je od 2013. podneo devet krivičnih prijava za zločine na Kosovu, ali Tužilaštvo za ratne zločine dosad nije pokrenulo nijednu istragu. To što je Srbija godinu i po dana bila bez tužioca za ratne zločine usporilo je rad Tužilaštva, ali i pokazalo nedostatak političke volje da se ratni zločini procesuiraju efikasno i pravično.

Srbija uporno odbija da procesuira počinioce na višim pozicijama u policiji, vojsci i političkoj hijerarhiji. U 2016. pojavila se nova dimenzija glorifikacije ratnih zločinaca u javnosti i političkom životu, praćena nasiljem nad aktivistima nevladinih organizacija. Kao i prethodnih godina, primetna je slaba vidljivost suđenja za ratne zločine.
Ovo su glavni zaključci najnovijeg Izveštaja Fonda za humanitarno pravo (FHP) o suđenjima za ratne zločine tokom 2016. godine, koji je danas predstavljen na debati u Medija centru i debate koja je potom usledila. Izveštaj obuhvata analizu 28 predmeta koje je pravni tim FHP-a pratio pred odeljenjima za ratne zločine Višeg i Apelacionog suda u Beogradu, kao i pred sudovima opšte nadležnosti. Takođe, izveštaj sadrži i pregled opštih nalaza o suđenjima za ratne zločine tokom prošle godine, kao i bitnih društveno-političkih događaja koji su od značaja za suđenja za ratne zločine u Srbiji.

– Od početka 2016. godine značajno odlaganje u postupcima za ratne zločine izazvala je promena u načinu pokrivanja troškova žrtvama i svedocima čiji su iskazi često jedini dokazni materijal u postupcima, naglasila je Marina Kljajić, advokatica FHP. Ona je objasnila da su do početka prošle godine njima troškovi dolaska isplaćivani odmah nakon obavljenog svedočenja, „međutim sada je moguća jedno isplata preko računa, što iziskuje više vremena pa oni zbog administrativnih poteškoća odustaju od dolaska na sud, što samo odlaže proces“.

– Od iskaza svedoka zavisi vođenje postupka, zato se nastoji da im se olakša dolazak do Tužilaštva, i svi troškovi koji to prate. Ono što je problematično i u velikoj meri otežava postupke jeste što oni moraju da dostave račun da im se novac uplati, neretko je vremenski period čekanja na novac dugačak, pa u međuvremenu moraju sami da pokriju troškove zbog čega često odustaju od dolaska u sud – navela je Kljajić. Kako je dodala, potrebno je osmisliti način da se tim pitanjem bavi Služba za svedoke koja bi trebalo u potpunosti da preuzme na sebe organizaciju njihovog puta, „tako da oni nemaju nikakve izdatke a da opet tok novca ostane transparentan“.
Da je ovo naizgled banalno administrativno pitanje u stvari drastično uticalo na rešavanje nekih slučajeva, naglasila je i Milica Kostić, direktorka pravnog programa FHP, ističući da su mnoga suđenja zbog toga blokirana.

– To nas dovodi u paradoksalnu situaciju da, zbog borbe države protiv korupcije institucije ne operišu sa kešom, pa su suđenja za ratne zločine zaista ugrožena i blokirana jer imamo svedoke koje ne možemo da dovedemo na sud – upozorila je Kostić.

Bruno Vekarić, zamenik tužioca za ratne zločine naveo je da su primedbe FHP objektivne. On se nije detaljnije osvrtao na pitanje finansiranja dolaska svedoka na suđenja, već je ukazao na nedostatak kadrova u tužilaštvu, što onemogućava da se obrađuje veći broj predmeta paralelno. Prema njegovim rečima, neke od okolnosti koje značajno otežavaju vođenje postupaka, jesu i političke prepreke u dijalogu sa vlastima na Kosovu.

– U komunikaciji sa Kosovom mi kucamo na zatvorena vrata. Poslali smo više desetina zahteva kosovskim vlastima preko misije Euleksa i uvek dobijamo isti odgovor, a to je da oni ne žele da postupaju po našim zahtevima. Ne možemo ni da priđemo svedocima, u nekim slučajevima znamo gde su tela, što bi moglo da bude jako važno za postupanje u konkretnom predmetu, ali dobijemo odgovor da i oni imaju taj slučaj u svojoj evidenciji i tu završava svaka komunikacija, istakao je Vekarić. On kao jedino rešenje za ovakvu situaciju vidi politički dogovor u Briselu.

– To treba da se reši na političkom nivou kroz briselske pregovore, da dobijemo neki papir po kome ćemo moći i mi i kosovska strana da postupamo, svakako će se to u interesu pravde na neki način izdvojiti kao važno pitanje, ukazao je Vekarić i zaključio da je ključna tačka za rešavanje svih slučajeva regionalna saradnja, ali da tema ratnih zločina na regionalnom nivou ne sme služiti političarima za prikupljanje poena u unutrašnjoj politici.

– Tema ratnih zločina se nažalost jako brzo, kao požar, prenosi na politiku a političari prihvataju to koškanje među sobom – ukazao je Vekarić.

O uticaju politike na rešavanje ovih postupaka govorila je i Milica Kostić, navodeći da je blokada procesuiranja ratnih zločinaca sa Kosova „defakto političko pitanje“. Ona se saglasila da bez regionalne saradnje „presuda za ratne zločine neće biti“ i ukazala da javnost nije informisana o postupcima za ratne zločine, te da je Srbija jedina zemlja u kojoj kamera nikada nije ušla u sudnicu za ratne zločine. Da su „slaba vidljivost“ ključne reči za upućenost građana u ove slučajeve ukazala je Jelena Diković, novinarka Danasa, naglašavajući da je za to zaslužan odnos države prema medijima.

– Kada se ima u vidu kolika je kontrola medija od strane države ne čudi što se o suđenjima ne zna ništa ili vrlo malo. Rekla bih da su upravo kontrola i pritisci određenih krugova vlasti, pa i onih „patriota“ koji diktiraju koje priče da se objave i o čijim ratnim zločinima da se piše – istakla je Diković. Prema njenim rečima, nezamislivo bi bilo da Pink i RTS emituju prilog sa suđenja za ratne zločine ili da provladin tabloid Informer objavi tekst. Kako je ukazala, sem Danasa, jedino još preko Radio Slobodne Evrope, BIRN-a, Al Džazire i N1 javnost može da se informiše o suđenjima za ratne zločine.

Inače, debati su prisustvovali i predstavnici nevladinih organizacija, službe Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, ambasada i međunarodnih institucija.

"Srbija da ne bude slobodna zemlja za ratne zločince"

Polemika među govornicima i publikom povela se i oko pitanja koliko anonimizacija uključenih u postupak, čak i nakon donošenja presude, utiče na interesovanje javnosti ali i onemogućava novinarima da izveštavaju o ratnim zločinima. Rade Radovanović, kolumnista Danasa, javio se za reč iz potrebe, kako je naveo, da izrazi skepsu povodom objašnjenja Vekarića da se imena uključenih u postupke često drže u tajnosti kako se ti ljudi ne bi dodatno viktimizovali nakon patnji koje su preživeli i o kojima moraju da svedoče. „Mislim da je preterivanje reći to da se oni na ovaj način štite. Valjda treba zaštititi sve nas od ratnih zločinaca koji slobodno šetaju ulicama? U opštem je interesu da se njima sudi i da Srbija više ne bude slobodna zemlja za ratne zločine“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari