Argumenti "za" i "protiv" multilateralnih sporazuma 1

Jedan od zaključaka Samita zemalja okupljenih u Forumu za Azijsko-pacifičku ekonomsku saranju (APEC), koji je održan u vijetnamskom gradu Da Nangu…

… jeste da APEC nastavlja da podstiče ekonomsku saradnju i povezivanje, Prema oceni vijetnamskog zamenika premijera i ministra spoljnih poslova Fam Bin Mina, uloga APEC je da i dalje razvija mehanizam privrednog povezivanja regiona, kroz liberalizaciju investicija i multilateralnu trgovinu. „Samit je bio jedan od retkih u prethodnoj deceniji kome su prisustvovali lideri svih članica, a ima ih 21. To je pokazalo njihovu posvećenost i podršku forumu APEC i Azijsko-pacifičkom regionu“, kazao je ovaj zvaničnik. Tema ovogodišnjeg skupa bila je „Podsticaj novoj dinamici, stvaranje zajedničke budućnosti“ i istaknuto je četiri prioriteta: promovisanje održivog, inovativnog i inkluzivnog rasta; produbljivanje regionalnog ekonomskog povezivanja; osnaživanje mikro, malih i srednjih preduzeća i inovacija u digitalnom dobu, kao i jačanje prehrambrene bezbednosti i održive poljoprivrede kao odgovor na klimatske promene.

Posebnu pažnju privukli su govori predsednika dve najveće privrede sveta, SAD i Kine. Uprkos, očigledno prisnim međusobnim odnosima koje je Donald Tramp, posle posete Pekingu, razvio sa Si Đinpingom, u Da Nangu je, ipak, bilo prisutno otvoreno nadmetanje dva pristupa međunarodnoj ekonomskoj saradnji. Najveće regionalne sile su predstavile različite vizije ekonomske budućnosti regiona. Nastavljajući teme pokrenute u govoru pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija u septembru, Tramp je naglasio da očekuje od svih zemalja da na prvo mesto stave svoje interese. Uz opasku da su u prošlosti u regionu sklapani multilateralni sporazumi, poput velikog sporazuma o Azijsko-pacifičkoj slobodnoj trgovini, kao i sporazum o Transpacifičkom partnerstvu (TPP), Tramp je otvoreno poručio da više neće biti velikih sporazuma, i da će biti zaključivani samo bilateralni ugovori, zasnovani na striktnim i pravednim idejama o uzajamnosti. Ukazao je i na to da SAD neće više tolerisati otimačku praksu drugih zemalja, kao što su krađe intelektualne svojine, subvencije i neprimenjiva trgovinska pravila. Tramp je u svojoj kritici pomenuo i Kinu. „Imao sam izuzetno uspešan put u Kinu, gde sam otvoreno i direktno razgovarao sa predednikom Sijem o kineskom nepoštenom trgovinskom ponašanju i ogromnim trgovinskim deficitima koje su proizveli SAD“, izjavio je Tramp i naglasio da je trenutna trgovinska neuravnoteženost neprihvatljiva.

Predsednik Si nije uzvratio istom merom. Preciznije rečeno, uopšte nije pominjao SAD. Ukoliko bi lider Kine ikada imao razlog da ima poverenja u sebe i svoju zemlju, umesto da brine o snazi SAD, to bi bilo sada nakon što je osvojio novi mandat na mestu generalnog sekretara moćne Kineske komunističke partije. Umesto žalopojki, govor kineskog lidera imao je nadahnjujući, ako ne i filozofski, ton. „Drevni kineski filozof je primetio: Trebalo bi pažnju da usmerimo na budućnost, a ne na prošlost. Zato čvrsto koračajmo u pomovisanju saradnje i započnimo svetliju budućnost Azijsko-pacifučkog regiona“, zaključio je Si.

Analitičari ocenjuju da je Tramp uložio napor da uskladi retoričku posvećenost SAD otvorenom ekonomskom poretku u regionu sa iskazanim merkantilizmom. Si je, opet, izneo stav koji je mnogo više u skladu sa dugoročnim trendovima ekonomskog poretka u Aziji. On je ponovio konstataciju izrečenu na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu, da je Kina posvećena ekonomskoj otvorenosti. Naglasio je, takođe, da će ta država nastojati da učini ekonomsku globalizaciju otvorenijom, inkluzivnijom i uravnoteženijom, uz opasku da će „Peking podržati multilateralizam kao najbolji način za ostvarivanje zajedničkih interesa regiona, koji su međusobno isprepletani“. Predstavio je inicijativu Jedan pojas, jedan put (tzv. Novi put svile), kao otvoreni mehanizam koji će doprineti poboljšanju regionalne povezanost. Prema oceni analitičara na samitu APEC, Si je jasno stavio do znanja da će Kina predvoditi otvoreni i inkluzivni ekonomski poredak. Nasuprot tome, Tramp, koji je u Da Nangu predstavio svoj ekonomski nacionalizam podstičući ostale da ga prate, stavio je tačku na tu tradiciju.

Respektabilan igrač

Ideju o osnivanju APEC prvi je izneo bivši australijski premijer Bob Houk, 1989. godine, kao odgovor na rastuću međuzavisnost unutar Azije i Pacifika i napredovanje regionalnih trgovinskih blokova u drugim delovima sveta. Na ministarskom skupu, u novembru 1991, usvojena je Seulska deklaracija APEC, sa smernicama za razvoj i osnaživenje otvorenog multilateralnog trgovinskog sistema i smanjenje prepreka za trgovinu robama, uslugama i investicijama. Članice APEC su Australija, Brunej, Kanada, Čile, Narodna Republika Kina, Hongkong, Indonezija, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Papua Nova Gvineja, Peru, Filipini, Rusija, Singapur, Južna Koreja, Tajland, Tajvan, Sjedinjene Američke Države i Vijetnam. Sa stanovništvom od tri milijarde, privrede zemalja APEC čine 60 odsto svetskog bruto domaćeg proizvoda i polovinu međunarodne trgovine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari