Kim Jong Un and Vladimir Putin

Reuters

Decenijama Zapad, a Vašington posebno, postavlja sebi pitanje: kako se rešava problem kao što je Severna Koreja?

Sada on može da izgleda hitnije nego ikad, dok žestoko sankcionisani režimi Kima Džonga Una i Vladimira Putina ulaze u naizgled novu eru prijateljstva.

Ali, čini se da je Sjedinjenim Američkim Državama ponestalo ideja.

Detalji o bilo kakvom sporazumu koji su Moskva i Pjongjang mogli da postignu su oskudni, ali najveća zabrinutost vlada zbog mogućnosti da Rusija podeli tehnologiju, posebno balističke projektile ili sisteme nuklearnih podmornica.

Za sada je Vašington odgovorio zajedljivim napadima – Putin je toliko očajan da „preklinje“ izolovanu zemlju za pomoć i morao je da putuje sa „šeširom u ruci“ preko čitave zemlje – i upozorenjem na ozbiljne, mada do sada nekonkretizovane, posledice.

Ali nije preostalo mnogo toga u američkom ekonomskom arsenalu što može da se upotrebi protiv Severne Koreje.

Kao što se našalio jedan reporter iz Stejt departmenta, možda postoje mini-market ili dva u Pjongjangu koji se još nisu našli na udaru, ali to bi bilo otprilike to.

Kako, dakle, predsednik Džozef Bajden, koji je zauzet sklapanjem savezništava protiv Kine, može da dovede nepredvidljivog lidera Severne Koreje za pregovarački sto?

‘Pozdrav. Tačka’

Tokom posete Seulu u maju prošle godine, predsednika Bajdena novinari su pitali da li ima neku poruku za Kima.

Odgovorio je ovako: „Pozdrav. Tačka.“

„Ako je Bajden stvarno bio otvoren za razgovore, kako se čini da Stejt department želi da prikaže, bio je to neobičan način da to i pokaže“, rekao je Frenk Aum, stručnjak za severoistočnu Aziju sa američkog Instituta za mir.

On kaže da je ovo bila još jedna propuštena prilika.

„Niz pogrešnih koraka i propuštenih prilika s obe strane u poslednjih sedam decenija kumulativno je dovelo do nerešive situacije kakvu imamo danas.“

Kim možda deluje nezainteresovano.

On nije odgovorio na Vašingtonovu aktuelnu ponudu za razgovor bilo gde i bilo kada.

Ali je dao sve od sebe da dokaže da je dostojna pretnja dok nastavlja da širi svoj nuklearni arsenal.

Od 2022. godine, Pjongjang je izvršio više od 100 raketnih testiranja, a pokušao je, i nije uspeo, da lansira špijunski satelit – i sve to dok je bio pod najstrožim sankcijama ikad.

„Mislim da su SAD potcenile koliko je otporna i odlučna Severna Koreja u odolevanju međunarodnom pritisku“, rekao je Aum.

„Mnogi ljudi iz raznih administracija verovatno su okarakterisali problem sa Severnom Korejom kao trećerazredno bezbednosno pitanje i nisu joj posvetili pažnju koju zaslužuje, ili zato što je mala zemlja ili zato što je konstantno delovala kao da je na ivici kolapsa.“

Stručnjaci veruju da je to spustilo Kima Džonga Una niže na listi prioriteta nego što bi on voleo.

Doživljena pretnja od Pekinga „nadmašila je rizik od Pjongjanga“, prema Kristoferu Grinu, analitičaru Koreje iz Krizne grupe.

„Mislim da su SAD odlučile da je strategija odvraćanja i zaustavljanja najbolje što mogu da učine. I mogu da shvatim zašto.

„U situaciji smo u kojoj Severna Koreja može da se osloni na Rusiju i Kinu više nego što je to bio slučaj decenijama.

„Šta tačno SAD imaju na šta bi Severna Koreja mogla da odgovori?“

On kaže da bi „kreativna diplomatija bila dobrodošla“, ali dodaje: „Mislim da trenutno za to ne postoji put napred“.

Vatra, bes i prijateljstvo

Pjongjang je 2017. godine tvrdio da je uspešno napravio minijaturnu hidrogensku bombu osmišljenu tako da stane u njene projektile, što je ogroman korak u nuklearnim ambicijama.

Potom je američki predsednik Donald Tramp zapretio Severnoj Koreji „vatrom i besom kakve svet nije video“, pojačavši napetosti.

Kim Džong Un je posle toga saopštio da ima kompletan nuklearni arsenal i dugme na radnom stolu, što je smrtonosna pretnja koju se nadao da će iskoristiti u budućnosti za popuštanje sankcija.

Tramp mu je na kraju ponudio pregovore i njih dvojica su se prvi put rukovali u Singapuru, u junu 2018. godine.

I dok to može da prođe kao „kreativna diplomatija“, oba lidera su delovala kao da su stigla na tri sastanka koja su održala – u Singapuru, Hanoju i na korejskoj granici – nepripremljena za pregovore.

Ali ti susreti su transformisali diplomatiju Severne Koreje i SAD.

Oni su podigli očekivanja u Pjongjangu da je za postizanje sporazuma dovoljan puki razgovor licem u lice.

I to je pružilo Kimu Džongu Unu diplomatski spektakl samo godinu dana nakon što je demonstrirao vojnu silu.

Tramp i Kim na korejskoj granici 2019. godine

Getty Images
Tramp i Kim na korejskoj granici 2019. godine

Ključni trenutak usledio je tokom susreta u Hanoju u februaru 2019. godine.

Tramp je navodno ponudio Kimu Džongu Unu delimično popuštanje sankcija – u zamenu za odustajanje Severne Koreje od velikog nuklearnog postrojenja u Jongbjonu.

Kim Džong Un je ignorisao tu ponudu, prema Džonu Boltonu, Trampovom tadašnjem savetniku za nacionalnu bezbednost.

Potom je pošao na dugo putovanje vozom kući praznih ruku, nemajući šta da pokaže svom narodu.

Održan je i treći sastanak kasnije iste godine u Demilitarizovanoj zoni (DMZ), oblasti koja razdvaja dve Koreje.

To nije bio ništa manji spektakl, ali je doneo vrlo malo toga.

Šteta je već bila načinjena.

„Nakon bolnog neuspeha pregovora u Hanoju, verujem da je Kim postao još odlučniji da dospe u jaču poziciju – sa većim, još opasnijim arsenalom“, kaže Džin Li, stručnjakinja za Severnu Koreju koja je otvorila prvi medijski biro Asošiejted presa u Pjongjangu.

„Bio je iznenađen što njegov arsenal nije bio dovoljan 2018. i 2019. godine da primora SAD da pristanu na sporazum.

„Iskoristio je vreme tokom tri godine izolacije zbog kovida da rekalibrira i izgradi arsenal za koji veruje da će ga dovesti u bolji položaj i dati mu jaču pregovaračku moć.

„I on možda čeka da vidi šta će se desiti sa sledećim američkim izborima u slučaju da se predsednik Tramp – sa kojim se dobro razume – vrati u Belu kuću.“

Faktor Peking

Od susreta između Trampa i Kim Džong Una, Kina se nesumnjivo nametnula kao neugodniji razlog za zabrinutost Vašingtona.

Bajden i njegova administracija pokrenuli su ogromnu diplomatsku inicijativu u Aziji – od ponovnog pokretanja dijaloga sa Kinom na visokom nivou, do ojačavanja savezništava i pojačavanja uticaja u regionu.

Ali čini se da je to urađeno po cenu predugog ignorisanja Severne Koreje – i to do tačke u kojoj više ne postoje diplomatski kanali.

Za to vreme je Peking, koji još gaji odnose i sa Moskvom i sa Pjongjangom, postao takođe ključan igrač u američkoj računici u vezi sa Severnom Korejom.

President Joe Biden delivers remarks during a joint news conference

Getty Images
Može li Bajden da dovede Kima Džonga Una za pregovarači sto?

Pod jedan, on voli stabilnost u regionu.

Jača saradnja između Rusije i Severne Koreje može da dovede do većeg američkog vojnog prisustva u Istočnoj Aziji, što Peking nikako ne želi.

Predsednik Si Đinping je takođe pokušao da se postavi kao globalni mirotvorac i izložio je kinesko rešenje za rat u Ukrajini.

On ne želi da bude viđen kao neko ko podržava Pjongjang ili Moskvu u bilo kakvim naporima koji bi mogli da produže rat.

Sa druge strane, Kina bi takođe mogla da doživi savez Rusije i Severne Koreje kao način da zaustavi širenje američkog uticaja u Aziji.

„Mogu da zamislim da se veliki deo izveštavanja o mogućem odnosu Severne Koreje, Kine i Rusije vrti oko narativa o ‘novom Hladnom ratu'“, kaže Grin, ali to odbacuje kao „suviše veliko pojednostavljivanje stvari“.

„Podozrevam da bi Kim Džong Un voleo da razgrana odnose i sučeli Kinu i Rusiju da bi dobio ono što mu treba“, dodaje on.

„Ono što SAD moraju da urade sada je da prouče kakve bi sve prilike to moglo njima da donese.“


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari