milano

Tatjana Đorđević Simić
Milano u vreme pandemije

Lekari u Italiji svedočili su proletos da su „morali, kao u ratu, da biraju koje će pacijente lečiti“, jer nisu stizali da spasavaju sve. A onda je došao drugi talas korona virusa i nova borba zdravstvenih radnika u već popunjenim bolnicama.

Pre pola godine ceo svet je gledao potresan koncert italijanskog tenora Andree Bočelija koji je nastupao pred sablasno praznom katedralom na centralnom trgu u Milanu. A glavni grad regiona Lombardije ove jeseni ponovo doživljava istu sudbinu.

Od 4. novembra Lombardija, kao i regioni Pijemonte, Kalabrija i Vale d’Aosta proglašene su crvenim zonama, a u njima je do 3. decembra na snazi policijski čas i zatvaranje svih ugostiteljskih, sportskih, kulturnih i drugih objekata koji nisu od životnog značaja.

Uprkos protivljenjima dela stanovništva vlasti su bile primorane da ponovo uvedu nepopularne, restriktivne mere, jer dnevni broj zaraženih premašuje 30.000.

Najviše ih je, kao i na proleće, u Lombardiji i glavnom gradu tog severnog regiona – Milanu. Više od 16.000 zdravstvenih radnika je zaraženo korona virusom u poslednjih mesec dana, podaci su Instituta za zdravstvo Italije.

U međuvremenu, broj mrtvih u Italiji od početka pandemije porastao je na više od milion.

Zdravstveni sistem pod pristiskom novih, ali i starih bolesnika

Ministar zdravlja Italije, Roberto Speranza, tokom leta napisao je knjigu „Zašto ćemo ozdraviti: Od crnih dana do nove ideje o zdravlju“, a koju je planirao da promoviše ove jeseni.

Međutim, zbog iznenadnog novog talasa epidemije, ministar je povukao knjigu iz prodaje i pozvao ljude da ostanu kod kuće.

Zbog mnogih polemika u javnosti, potparol ovog ministra, Nikola de Duće, objasnio je da je ova knjiga trebalo da otvori debatu o budućnosti nacionalnog zdravstvenog sistema.

Po svemu sudeći, zdravstveni sistem Italije ni ovoga puta nije odgovorio na potrebe bolesnika zaraženih korona virusom.

Prema poslednjnim podacima, u Italiji je od početka pandemije preminulo više od 41.000 ljudi, a zaraženo je više od 960.000.

Milano je trenutno najpogođeniji grad novim talasom kovida – 8.607 pozitivnih za jedan dan i 54 preminulih (podaci su od 8. novembra).


Korona virus: Zašto se Kovid-19 tako lako prenosi
The British Broadcasting Corporation

Izaija Invernici, novinar dnevnog lista „Eko di Bergamo“, kaže da svakodnevne brojke o novozaraženim slučajevima, ukupnom broju testiranih, te umrlih nisu realni pokazatelji stvarnog stanja.

„Podaci koji su ključni za razumevanje da li je situacija alarmantna ili ne jeste broj slobodnih mesta na intezivnoj nezi“, kaže Invernici za BBC na srpskom.

Italija ima ukupno oko 7.000 kreveta, a isti taj broj je imala i u martu, napominje.

„Takođe ti podaci nisu sasvim jasni, jer su oni rezultat broja bolesnika koji su primljeni recimo određenog dana, u odnosu na bolesnike koji su otpušteni ili preminuli.

„Mnoge bolnice ne ažuriraju podatke redovno“, naglasio je.

Valter Rikardi, naučni konsultant italijanskog ministra zdravlja, kaže da je broj kovid pacijenata na bolničkom lečenju premašio broj kreveta koji je Ministarstvo zdravlja ustanovilo kao dozvoljen.

„To je katastrofa. U mnogim regionima se odlažu ili otkazuju operacije koje nemaju veze sa kovidom. Reč je o onkološkim pacijentima ili ljudima koje imaju srčane probleme.

„Već sada je smrtnost obolelih od tumora ili kardiovaskularnih bolesti povećana za 10 odsto“, rekao je on, preneo je italijanski Libero.

Trenutno je na intezivnoj nezi u Italiji više od 2.000 bolesnika, što je 30 odsto od ukupnog broja mesta na intezivnim terapijama širom zemlje.

Među bolesnicima ima i onih koji su već jednom preležali koronu.

A u jednom od kreveta intezivne nege našao se i pedesetogodišnji Luka Paladini, aktivista i osnivač antifašističkog pokreta „Sentineli di Milano“.

„Kovid je uništio moju porodicu. Dobili smo ga svi. Moja majka, moj otac, moj partner i ja. Moja majka je bila onkološki bolesnik. Ona je umrla. Moj otac je proveo 82 dana u bolnici“, kaže Paladini.

On je bio mesec dana u bolnici gde su ga priključili na uređaj koji mu je pomogao pri disanju.

„Doktori su čak razmišljali i da me uspavaju i priključe na respirator, ali na sreću počeo sam da se oporavljam i da se osećam bolje.

„U bolnici sam upoznao ljude koji se nisu više vratili sa intezivne nege.“

Iskustvo sa korona virusom imala je i Simonida Ceranić, stanovnica Milana, kao i njen sedmogodišnji sin.

„Moj stariji sin je 17. avgusta dobio prve simptome. Mesec dana je bio pozitivan. Ja sam posle nedelju dana takođe dobila simptome, ali ne tako jake kao on. Doktori su razmišljali da ga hospitalizuju“, kaže Ceranić.

„Naravno da se bojim da ponovo ne dobijemo koronu“, kaže ona i pokazuje mi ruke koje su, ističe, „uništene od sredstava za dizinfekciju.“

Simonida

Tatjana Đorđević Simić
Simonida Ceranić

Muke ugostitelja

onćeto Rizulja vlasnik je lokala „Le Delicije“ u kome se nalaze kafić, poslastičarnica i pekara.

Ovaj lokal u Milanu drži već dvadeset godina.

Pre početka pandemije je imao dve radnice. Sada ima samo jednu, a pored nje, rade on, njegov sin i ćerka.

„Večeras bi trebalo da govori premijer. Čekam da vidim, kakve su nove mere i da li sutra radimo ili ne“, kaže Rizulja za BBC na srpskom, u razgovoru dan pre potpisivanja novog dekreta kojim je u Italiji uveden novi karantin i ograničeno kretanje.

„Mnogi moji klijenti više ne dolaze ni u pekaru. Posebno starije osobe. Posao je drastično opao, za čak 40 odsto“, dodaje Rizulja.

pekar, pekara, Milano

Tatjana Đorđević Simić

Italijanski ugostitelj kaže da su se pre pandemije starije gospođe obavezno sastajale u njegovoj poslastičarnici radi druženja.

„To im je bila kao neka vrsta rituala. Sada više ne dolaze“, kaže Konćeto, dok zabrinuto okreće TV kanale očekujući da se pojavi premijer Italije Đuzepe Konte.


Pogledajte video: Ovako su Italijani prkosili koroni i izolaciji

Pesmom protiv korona virusa
The British Broadcasting Corporation

Međutim, iako je većina restorana i kafića poštovala sve zdravstvene mere kako bi počeli rad posle prvog talasa korone, upravo su vlasnici ugostiteljskih objekata, kao i drugi samostalni radnici, oni koji su se najviše plašili novog karantina.

Zatvaranje lokala znači i udar na budžet, verovtno i smanjenje broja zaposlenih.

Valentina Brijanca je jedna od onih koja je ostala bez posla.

Do 1. novembra je radila kao konobarica u poznatom milanskom restoranu „Bjanko late“.

Vlasnik restorana sa kojim je u dobrim odnosima, kako naglašava, nije joj obnovio ugovor zato što već ima stalno zaposleno osoblje sa kojim trenutno ne zna šta da radi.

„Tokom leta je bilo posla. Međutim, to ne može da se poredi sa letom 2019. godine.

„Morali smo značajno da smanjimo broj mesta za sedenje, kako bi se poštovala distanca među gostima restorana“, kaže Brijanca.

Za posao strahuje i Viktorija Nunci, frizerka i vlasnica salona u centru Milana.

„Moj posao više nije isti. Ovo je katastrofa. Ja držim ovaj salon već 40 godina. Od marta radimo mnogo manje. Mnogi moji klijenti se boje da dođu“, priča Nunci.

Klijenti su joj, dodaje, bili i turisti, jer ima salon u centru grada, ali ni njih bviše nema.

„Od države sam za svo ovo vreme dobila samo 600 evra pomoći“, kaže ona, ne krijući ogorčenje:

„Mere koje se trenutno preuzimaju kažnjavaju najviše građane. Trebalo je, pre svega, da povećaju broj vozila u gradskom prevozu gde se zaraza najviše širi. Mnogo sam ljuta“, dodaje ova frizerka.

Milano crvena turistička zona

Poznata prestonica na severu Italije, centar italijanske mode, oduvek je privlačila turiste širom sveta.

Međutim, od kada je korona zavladala svetom, sve je manji broj turista.

„Kada se virus malo smirio, proteklih nekoliko meseci imali smo goste koji su iznajmljivali stanove na nekoliko dana.

„Uglavnom su to bili ljudi koji su poslovno dolazili u Milano“, kaže Marija Mijailović, suvlasnica firme „Kaza Ideale“, koja se bavi iznajmljivanjem stanova na kratke periode.

„Ranije, naši stanovi su bili puni tokom cele godine“, dodaje ona.

„Od kada je Milano proglašen crvenom zonom, naši gosti otkazuju rezervacije za novembar i decembar. Oni koji su trenutno ovde otkazuju boravak kako bi što pre napustili grad.“

Francisko Galo je Argentinac koji živi u Barseloni, a u Milano je došao u poseti drugu i da vidigrad.

„Moj let je za dva dana. Nadam se da neće biti otkazan“, zabrinuto kaže Galo, nadajući se ipak da će uspeti da ode iz Milana.

Njegov drug, Martin Fontan je ragbista koji već godinu dana živi u Milanu.

Iz Argentine se doselio u ovaj italijanski grad kada je potpisao ugovor za milanski ragbi tim „Parabjago 1948.“

„Utakmice se ne igraju od marta i neće ih biti do 23. januara sledeće godine.

„Fizički kontakt u ovom sportu je neizbežan, tako da možemo samo individualno da treniramo. Međutim, takvi treninzi nemaju veze sa našim sportom“, kaže Fontam za BBC na srpskom.

U glavnom gradu Lombardije ove godine zabeleženo je šest miliona manje turista u odnosu na prošlu godinu, kada je Milano posetilo više od deset miliona turista.

Prema podacima asocijacije preduzetnika Konfersećenti, prognozira se da će Milano i njegova okolina, samo u turističkom sektoru, izgubiti više od 900 miliona evra.

Mnogi su verovali da bi jesen, i period pred božićne praznike, mogli da povrate turizam i oporave ovaj grad.

Međutim, čini se da je i ovoga puta italijanska vlast stavila zdravlje ispred ekonomskih ili bilo kojih drugih interesa.

Mere koje su podelile Italiju, ali i sukobile različite generacije

Kada su uvedene mere koje ponovo zatvaraju sve srednje škole u Lombardiji, učenici gimnazije Volta iz Milana su se sutradan u osam sati ujutru, satnica koja označava početak prvog onlajn časa, okupili ispred parlamenta regije Lombradija.

Svako sa svojim kompjuterom i drugim školskim priborom, učenici ove gimnazije zauzeli su centralni trg ispred zgrade parlamenta, ispratili celodnevnu nastavu, te mirno izrazili nezadovoljstvo.

Dok su oni mirno protestovali, mnogi ugostitelji i drugi preduzetnici proteklih nedelja pokazali su ljutnju zbog novih pravila.

U nekim gradovima mirni protesti su se pretvorili u nemirne, a zbog razbijanja izloga i paljenja automobila, mnogi demostranti su završili u pritvoru.

Vlast je za ove proteste optužila opoziciju i desničarske grupe.

Mirne proteste podržali su i studenti Univerziteta u Milanu.

Dvadesetdvogodišnja Sara, koja je na završnoj godini studija „Kulturno nasleđe i turizam“ na Univerzitetu u Milanu, kaže da su od marta meseca sva predavanja onlajn.

„Nastava je dobro organizovana. Ali prestali smo da idemo na fakultet. Ne znam da li postoji nešto gore od toga“, kaže Sara.

Njene drugarice Kjara i Frančeska, studentkinje su Akademije lepih umetnosti Brera iz Milana i diplomiraće u februaru 2021. godine.

„Imam još jedan ispit da položim. Naše studije su vrlo praktične. Studirati umetnost na distanci je neizvodljivo. Jednostavno, duh Akademije je nestao“, kaže Kjara.

Milano, studentkinje

Tatjana Đorđević Simić
studentkinje

Frančeska dodaje da nema nikakvih prednosti studirati onlajn, osim toga da „ne moraš recimo da ustaneš na vreme i odeš na predavanje, kada te mrzi“.

„Strah od virusa postoji, ali u smislu da ga ne prenesemo roditeljima ili bakama“, kažu ove studentkinje.

Penzioneri i starački domovi: „Čemu život ako ne mogu da zagrlim unuku?“

Virusa se boji i Ambrođo Maneti, 76-godišnji penzioner iz Milana.

Međutim, uprkos bojazni od zaraze, on je svake nedelje izlazio na jedan od gradskih trgova, kako bi prodavao kućice od papira koje sam pravi.

„Ne osećam se sigurno da uđem u kafić i popijem kafu. Ne osećam se sigurno više ni sa maskom na licu“, kaže on.

„Ali isto tako, ne postoji gore osećanje od onog da ne mogu da zagrlim unuku zato što može da mi prenese virus. To nije više život“, kaže Maneti za BBC na srpskom.

„Ovo izgleda kao deža vi. Pa ne možemo zaustaviti celu planetu, zbog jednog virusa“, dodaje Maneti.

Milano

Tatjana Đorđević Simić
Ambrođo Maneti

Jedna od predloženih mera, bila je i ta da se starijim osobama od 70 godina zabrani izlazak iz kuće.

Goran Novković, direktor staračkih domova u Milanu, smatra da bi takva mera deskriminisala ljude koji su u tim godinama još u dobroj formi.

„Prosek mojih štićenika je 86 godina. To su ljudi koji su već relativno bili izolovani i pre virusa. Sada nemaju više ni posete“, kaže Novković.

On ističe da su pojedinje ranije odluke bile „tragične“, ali da je sada situacija mnogo bolja, jer su se „zatvorili“.

„Imali smo do nedavno jednom nedeljno posete. Svaki starac mogao je da ima vizitu u staklenoj sobi, podeljenoj pleksiglasom, gde je sa jedne strane štićenik, a sa druge gost i pričaju mikrofonom,

„Sada ne može niko da uđe u starački dom“, ističe Novković, dodajući da štićenici doma i osoblje doma stalno idu na kontrole, bar jednom nedeljno.

Kaže da je polovina u staračkom domu dementna i da im je strah kao emocija stoga ugašena.

„Teško mi pada kada ih vidim… Oni su već bili relativno izolovani u staračkom domu i tu čekaju svoj kraj. Mi moramo da ih držimo pod staklenim zvonom, jer oni ne poznaju virus, ne nose maske, ne mogu da pošptuju distancu“.

„Omogućeni su im video pozivi, ali njima nedostaje dodir i zagrljaj. Njihova starost u staračkom domu je trebalo da bude udobna“, kaže doktor Novković.

U Lombardiji, kao i drugim regionima koje su sada crvena zona, od 4. novembra zabranjeno je kretanje svim građanima, i starima i mladima, bez izuzetaka.

Može se izaći samo uz dozvole za odlazak na posao, ili ako se ide u nabavku ili kod doktora.

Osim crvene, zemlja je podeljena na narandžastu i žutu zonu, gde su određene mere malo blaže.

Razmišljali su i o zelenoj zoni, ali kako je u govoru naglasio premijer Konte, zelena boja nije boja rizika.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari