prevara

Getty Images

Većina ljudi ima vrlo jasne predstave o tome šta predstavlja „varanje“ u vezi.

Parovi koji upražnjavaju konvencionalnu monogamiju uglavnom smatraju da je svaki seksualni kontakt sa trećom stranom izdaja, dok mnogi parovi u otvorenijim vezama često imaju vrlo jasna pravila o tome šta se računa a šta se na računa kao fizičko neverstvo.

Ali dok je fizičko neverstvo možda lako definisati, emocionalno neverstvo ume da bude pravo pravcato minsko polje.

Iako je ovaj izraz dobro poznat, ljudi imaju različite predstave o tome šta znači biti emocionalno neveran.

Da li je to izlazak na piće sa kolegom koji vam je možda privlačan?

A šta je sa čestom razmenom poruka sa nekim koga vaš partner smatra pretnjom?

Ili ostavljanje blago flertujućih komentara na objavi nekog nepoznatog na društvenoj mreži?

Hvatanje u koštac sa različitim definicijama emocionalnog neverstva ume da predstavlja izazov za parove, a drugačija očekivanja mogu da ugroze vezu.

Ali nije uvek bilo tako.

Koncept emocionalne vernosti relativno je nov – proizvod društvenih promena koje su oblikovale šta ljudi očekuju od veza, mimo osnovnih potreba.

Danas ljudi uopšteno gledano očekuju da partnerstvo znači uzajamnu emocionalnu intimnost ograničenu isključivo na tu vezu.

A kako digitalno doba donosi više načina za komunikaciju, razumeti koje interakcije izvan veze prelaze crtu na opasnu teritoriju postalo je teže nego ikad.

Savremeni koncept

U najširem smislu, emocionalno neverstvo opisuje situaciju u kojoj pojedinac u vezi uspostavlja važnu emocionalnu bliskost sa nekim ko mu nije partner, tako da to prelazi crtu a da ne postane nužno fizička bliskost.

To se zasniva na ideji da određeni tip intimnosti sme da se deli samo sa vašom drugom polovinom i da emotivno angažovanje prema trećoj strani može da podrije vezu i isključivu emocionalnu bliskost koja postoji u okviru nje.

Baš kao i fizičko varanje, emocionalno neverstvo može da ugrozi vezu.

Ali ideja da emocionalno neverstvo može da znači da je nekoj vezi odzvonilo relativno je nova.

Prema Mišel Džening, profesorki sociologije sa koledža Vitmen u Vašingtonu, u SAD, koja se specijalizovala za društvene uloge, porodicu i veze, uverenje da neko može biti emocionalno neveran je relativno savremen koncept.

Džening veruje da današnje predstavljanje dugoročnog partnerstva – kao „doživotnog monogamnog saputništva dvoje ljude sa emocionalnom bliskošću kao superlepkom koji ih drži povezanim“ – proizvod je nekih skorašnjih promena.

Istorijski gledano, ističe ona, od supružnika se nije očekivalo da ispunjavaju emocionalne potrebe partnera.

Brak je često bio zasnovan na ekonomskoj sigurnosti, geografiji, porodičnim vezama i reproduktivnim ciljevima; u brakovima koji nisu bili zasnovani na ljubavi, važilo je razumevanje da ljudi smeju da potraže emocionalno ispunjenje negde drugde.

Ali tokom poslednjih 200 godina, naš doživljaj veze se promenio.

U razvijenim zemljama, norma je postala ljubavno uparivanje, i u okviru poslednjeg veka, rast individualizma značio je da su ljudi počeli da stavljaju samo-negu i samo-ispunjenje na prvo mesto.

Danas ljudi žele da njihov partner ispuni njihove emocionalne potrebe – što znači da ispunjavanje emocionalnih potreba treće strane može, prvi put, da se doživi kao izdaja.

Biti fizički veran možda više nije dovoljno; danas mnogi parovi veruju da posezanje za trećom stranom radi nekih aspekata sreće i emocionalnog blagostanja može biti protumačeno kao neka vrsta izdaje.

veza, flert

Huw Evans picture agency
Neki ljudi bi mogli da dožive kao izdaju ako njihov partner formira emocionalno otvorena prijateljstva sa trećom stranom, dok drugi nemaju ništa protiv

Definisanje emocionalnog neverstva u digitalno doba

Pre nego što je tehnologija postala sastavni deo naših života, emocionalno neverstvo moglo je da znači sklapanje neprimereno bliskog prijateljstva sa kolegom sa posla, razmenjivanje osećanja ili misli za koje partner može da pretpostavi da samo on ima uvid u njih.

To je moglo da znači i susret sa bivšim partnerom iza leđa aktuelnog ili skrivanje životnih aspekata od partnera koji očekuje da njegova voljena osoba bude kao otvorena knjiga.

Ali digitalna revolucija ponudila je mnogo više prilika ljudima za povezivanje, zamaglivši granice između onoga što jeste ili nije sastanak ili interakcija, ponudivši ljudima istovremeno anonimniji način komunikacije preko ekrana koji ljudima omogućuje da se osećaju kao da nisu prekršili nikakva pravila.

„Društvene mreže su generalno gledano promenile način na koji se susrećemo i vršimo interakcije jedni sa drugima“, kaže Amira Džonson, stručnjakinja za mentalno i bihevioralno zdravlje iz Bermanove psihoterapije, u Atlanti, u SAD.

Uz pomoć pametnih telefona i društvenih mreža, kaže ona, lako je upustiti se u ponašanje koje može da dovede do emocionalnog neverstva – kao što je lajkovanje ili komentarisanje nečije slike, kontaktiranje starih prijatelja ili upuštanje u razgovor sa neznancima.

problemi, partneri

Getty Images
Problemi nastaju kad partneri imaju različiti doživljaj granica – zbog čega je komunikacija ključna

Naravno, ljudi će imati različite stavove o tome šta jeste a šta nije dopušteno.

Dok bi neki mogli da smatraju da je lajkovanje objave na društvenim mrežama neke konkretne osobe neverstvo, drugi bi mogli da misle da to nije ništa zabrinjavajuće.

U nekim vezama, postoji opšta saglasnost da duboko intimni razgovori treba da ostanu među partnerima, dok su za druge emotivno otvorena prijateljstva nešto u čemu svi treba da uživaju.

Flertovanje sa nekim preko tekstualnih poruka može da bude bezazleno za neke parove, dok kod drugih može da dovede do okončanja veze.

„Svaki partner ima vlastito konkretno viđenje šta predstavlja varanje, što može da varira od ostvarivanja bliskosti sa drugima do provođenja vremena sa drugom individuom koju partner može da doživi kao pretnju, čak i ako je ta veza potpuno platonska“, kaže Marisa Koen, naučnica za veze pri aplikaciji za upoznavanje Hili.

Razlaz ili opstanak?

Uopšteno uzev, istraživanja pokazuju da ljudi smatraju seksualno neverstvo problematičnijim od emocionalnog neverstva.

Ali studija Jugova iz 2015. godine sprovedena na 1.660 odraslih Britanaca pokazala je da 44 odsto ispitanika veruje da formiranje emocionalne (za razliku od fizičke) veze sa nekim ko nije njihov partner predstavlja varanje.

U međuvremenu, 15 odsto ispitanika reklo je da se upušta u ovakvu vrstu ponašanja dok je u vezi sa nekim.

Prema Džonson, upravo je nedefinisana priroda emocionalnog neverstva ono što dovodi do njegove učestalosti.

Kad je u pitanju fizičko neverstvo, često je vrlo jasno kad je prekoračena granica.

Emocionalno neverstvo može da započne mnogo postepenije, ponašanjem koje ispočetka pojedinac može da opravda pred samim sobom.

„Većina ljudi koji počine emocionalno neverstvo ne pokušava to namerno da uradi“, kaže Džonson.

„Ako osoba smatra da ih njihova druga polovina ne ceni ili nema vremena za nju, to osećanje će potražiti negde drugde.

„Može da uloži sebe u prijateljstvo koje mu pruža podršku ili emocionalnu nežnost, što nenamerno dovodi do uzburkanih osećanja.“

I dok neke emocionalne afere mogu da budu prvi korak na putu do fizičkog neverstva, za druge je izgradnja odnosa izvan para način za pronalaženje podrške, intimnosti i veze bez oslanjanja na samo jednu osobu zauvek.

Prijateljstva i sistemi podrške izvan veze su pozitivna stvar koja može da ojača naše blagostanje.

Problem nastaje kad se prijateljstvo razvije u nešto zbog čega podozrevamo da bi naš partner mogao da bude nesrećan.

Koen kaže da, u većini slučajeva, emocionalno neverstvo nastaje zbog distance između partnera.

Ako je neko već odranije nezadovoljan u vezi ili se otuđio od druge polovine, možda zato što su počeli da žele drugačije stvari od života, onda bi mogao da počne da traži bliskost sa nekim ko mu više odgovora u pogledu njegovih ciljeva, vrednosti i uverenja.

Isprva bezazlene interakcije vremenom mogu da se pretvore u nešto što može da čini emocionalnu aferu.

Džening veruje da je sposobnost parova da prebrode ovu vrstu događaja povezana sa tim da li umeju da razgovaraju i slože se oko granica.

„Mislim da je važna i spremnost ljudi da neprestano redefinišu šta obavezivanje zapravo znači, i na taj način redefinišu značenje neverstva“, kaže ona.

„Problem za parove nastaje kad se ne slože oko vlastite definicije obavezivanja.“

Dokazi pokazuju da neki ljudi postaju otvoreniji kad su u pitanju netradicionalne veze i dobrovoljna nemonogamija.

A opet, istovremeno postoji široki konsenzus da, kako god da ga definišete kao par, prekoračenje te granice u varanje škodi vezama.

Moguće je da pojačano preispitivanje onoga što savremena monogamija zaista znači, u kombinaciji sa potrebom da se pronađu odgovori na nova pitanja koja postavlja doba društvenih mreža, otvara nove rasprave o emocionalnom neverstvu.

„Partneri i dalje žele jasnost i parametre, ali o tome žele da odlučuju sami, više nego ikada pre“, kaže Džening.


Pogledajte video:

Ona ruši tabue o seksu u poznim godinama: „Vaši roditelji to rade, kao i deke i bake“
The British Broadcasting Corporation

Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari