U prvim nedeljama invazije na Ukrajinu, Natalija (ime je promenjeno), bila je primorana da ode u izbeglištvo, kao i milioni Ukrajinaca.

Napustila je rodni Melitopolj, koji se nalazi pod ruskom okupacijom, smatrajući da će moći više da doprinese sa teritorije koju i dalje kontroliše Ukrajina.

Natalija nije samo napustila svoj dom i rođake, već i posao u školi, gde je dvadeset godina radila kao učiteljica.

Preuzimajući ogroman rizik, sada drži onlajn časove stotinama bivših učenika.

Lažna imena

Na teritoriji koju je okupirala Rusija, ukrajinska deca nastavljaju školovanje – u novim okolnostima.

„Nikada nije bilo ovako – ni na Krimu, ni u okupiranoj oblasti oko Donbasa, Hersona i Zaporožja“, kaže Natalija.

Portreti Vladimira Putina sada vise na zidovima učionica u Melitopolju.

Učenici moraju da nauče i da pevaju rusku himnu, kao i da ruskim vojnicima pišu „pisma podrške“.

Uče ih da Ukrajina nije država.

Ako se dete usprotivi nastavnom planu i programu, njihovim roditeljima prete batine ili mučenje.

Zbog toga je Natalija, sa svojim bivšim kolegama, napravila platformu za onlajn nastavu kako bi pokušala da „spasi umove ukrajinske dece“.

„Kada smo je pokrenuli, napisala sam neutralan mejl roditeljima, nudeći časove.

„Nisam znala ko podržava Ukrajinu, a ko Rusiju, ali svi oni su znali moju adresu i ko su mi rođaci“, dodaje Natalija.

Kaže da čak i izgovaranje reči „okupacija“ može dovesti do toga da ruske vlasti posete vaš dom.

Ako postoji bilo kakav „dokaz lojalnosti“ Ukrajini, kao što je dečji domaći zadatak napisan na ukrajinskom umesto na ruskom, mogao bi da usledi odlazak u policijsku stanicu.

Ipak, stotine porodica su prihvatile Natalijinu ponudu da decu pošalju na časove po ukrajinskom nastavnom planu i programu.

Ujutru idu u rusku školu, a popodne ili uveče učenici imaju tajne onlajn časove sa ukrajinskim učiteljima.

„Bezbednost je važnija od znanja.

„Svi učenici se pridružuju isključenim kamerama i koriste lažna imena“, kaže Natalija.

Za one koji nemaju internet signal ili struju u trenutku kad počne čas, Natalija šalje video-snimke.

„Nije toliko važno naučiti decu koje godine je rođen Taras Ševčenko [poznati ukrajinski pesnik] ili pravilima geometrije, već održavanje veze sa ukrajinskom kulturom“, objašnjava.

„Imam učenika kod kuće plakao posle časova ruskog.

„To je preveliki psihološki pritisak za dete. Ceo život su živeli u ukrajinskom okruženju – i odjednom se sve promenilo.

Valera (nije njegovo pravo ime) ima 14 godina ide u rusku školu, ali takođe pohađa onlajn časove ukrajinskog jezika.

Kaže da samo šest od njegovih 31 drugova iz razreda podržava Ukrajinu.

„Jednom smo uključili ukrajinsku himnu tokom našeg časa, na telefonu“, priseća se.

„Onda su počeli da pretresaju sve. Sakrio sam telefon; kada su odsvirali svoju himnu – svi su ustali, mi smo ostali da sedimo.

Valera se pribojava da će ga naterati da se pridruži ruskoj vojsci.

Natalija priznaje da je svrha njenih časova stalno na testu.

Što duže Rusija ima vlast u Melitopolju, veći je rizik da će deca koja tamo žive biti indoktrinirana.

„Ne mogu normalno da proverim njihov domaći zadatak“, kaže.

„U strahu sam za buduće generacije – veoma je važno da ova deca imaju kontakt sa stvarnošću, ali to je teško izvodljivo.“

Dodatno izveštavanje Džojs Liu


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari