Strahinja Rašović

Getty Images
Strahinja Rašović na meču protiv Mađarske tokom Evropskog prvenstva u Splitu

Čim đaci odlikaši koji u dnevniku i knjižicama imaju silne petice malo popuste, pa se tu provuče i po koja dvojka ili trojka, mnogi se odmah pitaju šta se dešava – tako bi se ukratko mogla opisati situacija sa vaterpolo reprezentacijom Srbije.

U poslednje dve decenije, „delfini“ sa pedesetak takmičenja samo devet puta nisu doneli medalju – za to vreme osvojeno je 29 zlata, zaključno sa dva uzastopna olimpijska 2016. i 2021. godine.

Međutim, srpski vaterpolisti upravo su se u Tokiju 2021. poslednji put popeli na pobednički podijum, što je dug post za sport sa tako dugom i bogatom tradicijom u Srbiji.

Vaterpolisti su sada poraženi u osmini finala Evropskog prvenstva i prvi put od davne 1975. godine neće biti među osam najboljih na nekom velikom takmičenju.

„Ovo treba da bude velika opomena“, kaže kratko bivši vaterpolo reprezentativac Aleksandar Šoštar za BBC na srpskom.

Goran Stepić, sportski novinar i komentator Radio televizije Srbije (RTS), smatra da psihički padovi trenutno predstavljaju najveći problem vaterpolistima Srbije.

„Ne toliko ni plivanje, fizička priprema, ni tehničke neke stvari – kvaliteta ima, samo osećaju veliki pritisak sa kojim ne mogu da se izbore“, kaže za BBC Stepić, koji godinama prati rad vaterpolo reprezentacije.

Vaterpolistima Srbije sada sledi razigravanje od devetog do 12. mesta – u sredu igraju protiv Holandije.

Pad odlikaša

Kraj meča protiv Francuske na EP u Splitu doneo je veliku dramu.

Na nešto manje od minut pre kraja, semafor je pokazivao 9:8 za Francuze, ali Dušan Mandić onda pogađa, donoseći izjednačenje.

Francuska je potom imala napad sa igračem više, kada Marzuki trikolorima ponovo donosi prednost – 10:9.

U poslednjem napadu Srbija je imala igrača više, ali Mandić nije uspeo da pogodi i donese produžetke, što je dovelo do najranije eliminacije Srbije na EP u istoriji.

„Delfini“ su prethodno, iako pretplaćeni na medalje, samo nekoliko meseci ranije zauzeli peto mesto i na Svetskoj ligi u Strazburu, i na Svetskom prvenstvu u Budimpešti.

Kako je došlo do pada?

  • Ubedljiv poraz od Mađarske

Kao jedan od razloga pada reprezentacije na Evropskom prvenstvu, Šoštar vidi ubedljiv poraz od Mađarske u grupnoj fazi – 16:7.

„To je meni bilo mnogo bolnije od Francuske i sigurno je ostavilo posledice.

„Devet golova razlike je mnogo, uvuče se nesigurnost, stegne se ruka i to je uticaj tog poraza je što nikako ne smemo da zanemarimo“, smatra Šoštar, osvajač zlata na Olimpijadi u Seulu 1988. i bronze na OI u Sidneju 2000. godine.

Srbija i Mađarska tokom godina igrale su brojne velike mečeve, koji su često nazivani „vaterpolo klasicima“, zbog čega je poraz od velikog rivala još bolniji.

Šoštar ipak kaže da Srbija protiv Francuske jednostavno nije imala kvalitet da ide dalje i da „od toga ne može da se pobegne“.

Tokio, 8. avgust 2021.

Reuters
Radost srpskih vaterpolista posle zlatne medalje u Tokiju
  • Smena generacija

Vaterpolo reprezentacija se zapravo prilično muči još od 2020. godine, kada je reprezentativnu karijeru okončalo šest velikana – Filip Filipović, Andrija Prlainović, Milan Aleksić, Stefan Mitrović, Duško i Gojko Pijetlovića.

Svi oni bili su važni šrafovi u moćnoj mašineriji reprezentacije Srbija, koja je u proteklih 10 godina autoritativno dominirala svetskim i evropskim vaterpolom.

Srbija je 2016, na primer, objedinila titule svetskog, evropskog i olimpijskog šampiona, dok je EP osvajala četiri puta u nizu (2012, 2014, 2016, 2018).

„Ova smena generacija je mnogo izraženija u odnosu na prethodne, mnogo više igrača je otišlo u jednom trenutku, njih šestorica“, kaže Stepić.

Na primer, među 15 igrača koje je Savić poveo na Evropsko prvenstvo, samo je trojica zlatnih olimpijaca iz Tokija – Dušan Mandić, Sava Ranđelović i Strahinja Rašović.

Svi ostali predstavljaju neku novu reprezentativnu generaciju:

Dimitrije Rističević, Radomir Drašović, Đorđe Vučinić, Nemanja Vico, Strahinja Rašović, Petar Velkić, Luka Pljevančić, Marko Radulović, Ognjen Stojanović, Lazar Dobožanov, Stefan Branković i Vasilije Martinović.

Vaterpolisti su pritom na EP, zbog povreda, nastupili bez Nikole Jakšića i Đorđa Lazića – takođe osvajača olimpijskog zlata – a na golu nije bilo kapitena Branislava Mitrovića.

„To ne može da bude opravdanje, ali jeste u mnogome spustili nivo našeg kvaliteta“, kaže Šoštar, dok Stepić njihova odsustva naziva „popriličnim hendikepom“.

U takvim okolnostima, nosiocima igre – poput Mandića i Ranđelovića – daleko je teže nego ranije, jer protivnici znaju da treba njih da pokriju, kaže Stepić.

„Mlađi onda dobiju prostor, ali ga ne koriste i nemamo taj balans u ekipi.

„Protiv Francuske smo to videli – odigramo odbranu kako treba, odguramo Francuze od gola i onda umesto da se oni plaše našeg napada, mi se plašimo njihove odbrane.“

Serbia's Filip Filipovic

Getty Images
Filip Filipović, dugogodišnji kapiten reprezentacije, odigrao je u na Olimpijskim igrama poslednji meč za Srbiju
  • Pritisak

Posle meča protiv Francuske, Savić je takođe rekao da Srbija nije zaslužila da pobedi.

„Postojala je nervoza, to je ono što nas krasi – nervoza i nevidljivi pritisak, zbog njih ne ličimo na sebe“, rekao je dugogodišnji selektor Srbije.

O tom pritisku kao velikom problemu nekih novih „delfina“ govori i Stepić.

„Svi ovi igrači su odavno u Savićevom sistemu, bili su uz starije i znaju šta znači biti deo vaterpolo reprezentacije Srbije, ali sada je prvi put sva odgovornost na njima.“

Kako navodi, novi reprezentativci su „svesni velikih očekivanja koje javnost ima kada god nastupa vaterpolo reprezentacija“, ali da trenutno „imaju problem da iznesu taj teret“.

Zbog toga im je, smatra, teško da se izdignu kada kola krenu nizbrdo, što je upravo bila glavna karakteristika njihovih prethodnika.

„Sami sebi nameću pritisak, želeći da nastave trofejni put i zato što žele da budu na nivou najuspešnijeg tima srpskog kolektivnog sporta“, kaže Stepić.

„Imaju želju da se dokažu, to nije sporno, samo je za to potrebno vreme.“

U tom smislu bi poraz od Francuza mogao da bude lekovit, jer reprezentativci više neće imati stegnutost zbog uloge izrazitih favorita – što oni više nisu.

„Iako su olimpijski šampioni, taj rezultat su nasledili od prethodnika, tako da sada mogu da krenu od nule i skinu sa sebe taj pritisak.“

  • Sistem

Šta god se dešavalo oko vaterpolo reprezentacije – a decenijama su to bili samo uspesi – uvek su u bazene uskakali neki novi šampioni.

Od kako je 2012. stupio na funkciju selektora, Savić je često postepeno u prvi tim reprezentacije uvodio neke nove klince, pričajući sve vreme o dugoročnim planovima.

„Postoje generacije koje dolaze i kojima je strategija vaterpolo saveza namenila budućnost, a imamo i trenere koji mogu da vuku sa sobom tu odgovornost“, izjavio je selektor 2020. godine.

„Što se tiče A reprezentacije, strategija je već stvorena i na neki način već imamo selekciju koja će predstavljati tim Srbije (u Tokiju) 2024. godine.“

Ipak, Šoštar tu kaže da se ne plaši Tokija, već „onoga što dolazi posle, u kontekstu toga u kom pravcu ide vaterpolo u Srbiji i načina na koji se to sve vodi“.

„Ranije se znalo šta je jugoslovenska škola vaterpola, škola Srbije i Crne Gore ili samostalne Srbije… Ja sam tako vaspitan, ali to se izgubilo“, smatra Šoštar.

Zbog toga, smatra, igrači koji poslednjih godina ulaze u A selekciju, nisu na nivou igrača koji su poslednjih godina prestali da igraju.

O generacijskom jazu priča i Stepić.

„Ovim momcima je možda potrebno više saveta, podstreka i motivacionih govora kako bi došli na neki nivo, dok su njihovi prethodnici su posle jedne rečenice znali šta treba da rade.

„Oni su možda bili poslednji ostaci onog nekadašnjeg jugoslovenskog ili SCG sistema rada.“

Savić

Getty Images
Dejan Savić kao selektor Srbije ima 16 osvojenih medalja, od čega 14 zlata i dve bronze
  • Konkurencija

A tu su i protivnici.

„Poraz od Francuske sigurno da boli, ali treba imati u vidu da su oni poslednjih godina prilično podigli nivo kvaliteta – uopšte nisu loši“, smatra Šoštar.

A oni nisu jedini.

„Na svetskom i evropskom prvenstvu su napredovale i mnoge druge reprezentacije, radile su kvalitetno i mi više ne odskačemo kao ranije“, kaže Stepić.

„Mi sada igramo egal utakmice sa sedam ili osam reprezentacija“, dodaje.

Pored Srbije, u svetskom vrhu su i Crna Gora, Hrvatska, Mađarska, Grčka, Španija, Italija, a Stepić posebno ističe i veliki napredak Amerike.

Šta dalje?

Dobra stvar kod sporta je što posle poraza uvek ima novih utakmica i prilika za popravni.

Svetsko prvenstvo u Japanu na programu je sledećeg leta.

„Možda je ovo trenutno realnost, nadam se da nije. To neću da prihvatim“, izjavio je reprezentativac Srbije Radomir Drašović posle meča sa Francuskom.

„Pred nama je budućnost koju možemo da učinimo svetlom, a može da bude kao i sada – od nas zavisi. Moramo da nastavimo dalje, život ide dalje.“

Šoštar smatra da „može samo da bude bolje“ i kada je to u pitanju uopšte „nema bojazni“, pre svega zbog selektora Dejana Savića.

„U poslednjih deset godina, od kako je na čelu A selekcije, pokazao je u više navrata da zna kako reguliše i dovodi u red neke stvari“, kaže Šoštar.

„Biće bolje, pouke će se izvući iz ovoga i u periodu koji je pred nama možemo da očekujemo bolje rezultate – Srbija će se uvek boriti za sam vrh.“

Ipak, kako kaže, ključno je da se „trasira put i tačno zna šta Srbija predstavlja, kako radi i na koji način hoće da se predstavi u međunarodnim utakmicama“.

Tokio, 8. avgust 2021.

Reuters

Stepić smatra da već do sledećeg leta mnogo toga može da se promeni.

„Pre svega će raspored biti lakši, sada je bio baš ubitačan tempo – Svetsko prvenstvo, Svetska liga i Evropsko prvenstvo u tri meseca, a to sve posle 70 klupskih utakmica.

„Drugo, reprezentativci će napredovati i sazrevati kroz jake utakmice na klupskom nivou, biće iskusniji za godinu dana“, kaže sportski komentator RTS-a.

Ukoliko izvuku pouke, dodaje, na Svetskom prvenstvu u Japanu može se očekivati borba Srbije za medalju.

„Srbija generalno ima potencijala – trenutno nije favorit za zlato u svetskom vaterpolu, a vremenom to može ponovo da postane.“

Ipak, sve to su samo usputne stanice do konačne destinacije – Olimpijskih igara u Parizu 2024, gde će Srbija opet braniti zlato.

„Savić vrhunac rada sa ovom ekipom vidi upravo u Parizu, smatra da će tamo pokazati kulminaciju kvaliteta i potencijala“, navodi Stepić.

„Javnost će sada, iako navikla da posle smena generacija odmah dolaze dobri rezultati, morati da ima strpljenja – poput Savića.“


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari