A father reacts after the death of two of his children by shellfire in the rebel-held al-Ansari area of Aleppo, Syria (3 January 2013)

Reuters

Mirna pobuna protiv predsednika Sirije od pre 10 godina prerasla je u pravi pravcati građanski rat.

U sukobu je do sada stradalo više od 380.000 ljudi, razoreni su čitavi gradovi, a u borbe su uvučene i druge zemlje.

Kako je izbio Sirijski rat?

Anti-government protesters on the streets of the Syrian city of Deraa on 23 March 2011

AFP

Čak i pre nego što su otpočeli sukobi, mnogi Sirijci su se žalili na visoku stopu nezaposlenosti, korupciju i odsustvo političkih sloboda pod predsednikom Bašarom Al Asadom, koji je nasledio oca Hafeza, nakon što je ovaj umro 2000.

U martu 2011, prodemokratske demonstracije izbile su u južnom gradu Dera, inspirisane revolucijama u susednim zemljama protiv represivnih vladara.

Kad je sirijska vlada upotrebila smrtonosnu silu da uguši pobunu, protesti koji su zahtevali ostavku predsednika izbili su širom zemlje.

Neredi su se proširili, a gušenje pobune se intenziviralo.

Pristalice opozicije su se dohvatile oružja, prvo da bi se odbranile, a potom i da bi oslobodile svoje oblasti od državnih snaga bezbednosti.

Asad se zarekao će ugušiti ono što je nazvao „terorizmom podržanim od stranih sila“.

Nasilje je rapidno eskaliralo i čitavu zemlju je zahvatio građanski rat.

Nastale su stotine pobunjeničkih grupa i nije trebalo mnogo da sukob preraste u više od borbe između Sirijaca za ili protiv Asada.

Strane sile su počele da zauzimaju strane, šalju novac, oružje i borce, i kako se haos pogoršavao, umešale su se i ekstremne džihadističke organizacije sa vlastitim ciljevima, kao što su Islamska država i Al Kaida.

To je samo povećalo zabrinutost međunarodne zajednice koja ih doživljava kao ozbiljnu pretnju.

Sirijski Kurdi, koji žele pravo na samoupravu, ali se ne bore protiv Asadovih snaga, dodali su novu dimenziju sukobu.

Da li je Arapsko proleće zaista donelo promene?
The British Broadcasting Corporation
Short presentational grey line

BBC

Koliko ljudi je poginulo?

An injured child is treated at a hospital in the rebel-held Eastern Ghouta, Syria (19 February 2018)

Reuters

Sirijska opservatorija za ljudska prava (SOHR), britanska posmatračka grupa sa mrežom izvora na terenu, dokumentovala je 387.118 smrti do decembra 2020, među njima 116.911 civila.

Ta brojka ne obuhvata 205.300 ljudi koji se vode kao nestali i pretpostavlja se da su mrtvi, uključujući 88.000 civila za koje se smatra da su umrli od mučenja u zatvorima pod kontrolom vlade.

Druga posmatračka grupa, Centar za dokumentaciju nasilja, koja se oslanja na informacije aktivista širom zemlje, zabeležila je ono što smatra kršenjima međunarodnog humanitarnog prava i zakona o ljudskim pravima, uključujući napade na civile.

Ona je dokumentovala 226.374 smrti u borbama, među njima 135.634 civila, zaključno sa 2020.

Ubijeno je ili ranjeno skoro 12.000 dece, prema agenciji Ujedinjenih navija za decu – Unicefu.

Short presentational grey line

BBC

Ko je sve upleten?

Turkish-backed Syrian rebel fighters raise the opposition's flag as they arrive in the border town of Qirata (25 December 2018)

AFP

U protekloj deceniji ključni saveznici vlade bili su Rusija i Iran, dok su Turska, zapadne sile i nekoliko zalivskih arapskih država do različite mere podržali opoziciju.

Rusija – koja je imala vojne baze u Siriji i pre rata – pokrenula je kampanju vazdušnih napada kao podršku Asadu 2015. godine i bila ključna za preokret u ratu koji je nastao u korist vlade.

Ruska vojska kaže da napada samo „teroriste“, ali aktivisti kažu da redovno ubija sve pobunjenike, pa i civile.

Smatra se da je Iran poslao stotine različitih trupa i potrošio milijarde dolara da pomogne Asadu.

Hiljade pripadnika šiitske paravojske koje je naoružao, obučio i finansirao Iran – uglavnom iz libanskog Hezbolaha, ali i Iraka, Avganistana i Jemena – takođe se borilo rame uz rame sa sirijskom vojskom.

SAD, Velika Britanija i Francuska ispočetka su pružale podršku onome što su smatrale „umerenim“ pobunjeničkim grupama.

Ali prioritet im je postala neborbena podrška otkako su džihadisti postali dominantna snaga u naoružanoj opoziciji.

Globalna koalicija predvođena Amerikom izvršila je vazdušne napade i rasporedila specijalne snage u Siriji od 2014. kako bi pomogla savezu kurdskih i arapskih paravojski – Sirijske demokratske snage (SDF) da zauzmu teritoriju na severoistoku koju su nekada držali militanti Islamske države.

Turska je glavni saveznik opozicije, ali njen naglasak bio je na korišćenju pobunjeničkih frakcija da zaustave kurdsku paravojsku koja dominira u SDF, optuživši je da je produžena ruka zabranjene kurdske pobunjeničke grupe.

Turska ofanziva u Siriji: Ko su Kurdi i zašto Turska ratuje protiv njih
The British Broadcasting Corporation

Turske trupe i savez pobunjenika zauzeli su delove teritorije uz sirijsku severnu granicu i intervenisali da zaustave potpuni frontalni napad vladinih snaga na poslednje opoziciono uporište Idlib.

Saudijska Arabija, koja žarko želi da zaustavi iranski uticaj, naoružala je i finansirala pobunjenike na početku rata, kao i njen zalivski rival – Katar.

Izrael je, u međuvremenu, postao toliko zabrinut onim što zove iranskim „vojnim uticajem“ u Siriji i isporukom oružja Hezbolahu i drugim sirijskim paravojskama, da je pokrenuo sve češće vazdušne napade u pokušaju da ih osujeti.

Short presentational grey line

BBC

Kako je sve to uticalo na zemlju?

Syrian civilians leave the rebel-held town of Jisreen in the southern Eastern Ghouta during a government offensive (17 March 2018)

AFP

Pored toga što je dovelo do hiljada smrti, kao posledica sukoba ranjeno je ili ostalo sa trajnim invaliditetom više od 2,1 milion civila, prema SOHR-u.

Domove je napustilo više od polovine sirijskog predratnog stanovništva od 22 miliona stanovnika.

Nekih 6,7 miliona interno je raseljeno, mnogi od njih žive u kampovima, dok je još 5,6 miliona njih registrovano kao izbeglice u inostranstvu.

Susedni Liban, Jordan i Turska, koji su primili 93 odsto njih, imaju problem da izađu na kraj sa jednim od najvećih egzodusa izbeglica u skorijoj istoriji.

U izgnanstvu je rođeno milion sirijskih izbeglica.

Zaključno sa januarom 2021, nekakav oblik humanitarne pomoći bio je potreban za 13,4 miliona ljudi unutar Sirije, među kojima šest miliona sa akutnim potrebama, prema podacima Ujedinjenih nacija.

Više od 12 miliona imalo je problema da obezbedi sebi hranu svakog dana, a pola miliona dece je hronično neuhranjeno.

U poslednjih godinu dana humanitarna kriza dodatno je otežana neprikosnovenim ekonomskom krizom, tokom koje je drastično opala vrednost sirijske valute, a cena hrane se vinula u istorijske visine.

Uz to, zemlja je bila pogođena epidemijom Kovida-19, čije se razmere do kraja ne znaju zbog ograničenog kapaciteta testiranja i urušenog zdravstvenog sistema.

Čitavi kvartovi i vitalna infrastruktura širom zemlje takođe su i dalje u ruševinama nakon deset godina borbi.

Satelitska analiza Ujedinjenih nacija pokazuje da je oštećeno ili uništeno više od 35.000 građevina samo u gradu Alepu, pre nego što su ga ponovo zauzele vladine snage krajem 2016. godine.

Obnova drevnog grada Palmire u Siriji
The British Broadcasting Corporation

I uprkos njihovom zaštićenom statusu, zaključno sa martom 2020. godine Lekari za ljudska prava zabeležili su 595 napada na 350 pojedinačnih zdravstvenih ustanova, što je za posledicu imalo smrt 923 pripadnika medicinskog osoblja.

Takvi napadi su ostavili samo polovinu bolnica u zemlji potpuno funkcionalnim.

Veći deo bogate kulturne baštine Sirije takođe je uništen.

Svih šest lokacija Uneskove svetske kulturne baštine značajno je oštećeno, dok su militanti Islamske države namerno dizali u vazduh delove drevnog grada Palmire.

Istražitelji Ujedinjenih nacija za ratne zločine optužili su sve strane za činjenje „najgnusnijih kršenja“.

„Sirijci su pretrpeli ogromna vazdušna bombardovanja gusto naseljenih oblasti;

Pretrpeli su i napade hemijskim oružjem i savremene opsade u kojima su počinioci namerno izgladnjivali stanovništvo prema srednjovekovnom scenariju i neodbranjivo i sramotno zadržavali humanitarnu pomoć“, stoji u saopštenju.

Short presentational grey line

BBC

Ko kontroliše zemlju sada?

Syrian children prepare to flee a camp for the displaced, east of Sarmada, Idlib province (16 February 2020)

AFP

Vlada je vratila kontrolu nad najvećim sirijskim gradovima, ali veliki delovi zemlje još uvek drže pobunjenici, džihadisti i kurdski SDF.

Poslednje preostalo opoziciono uporište nalazi se u severozapadnoj pokrajini Idlib i pridruženim delovima severnih pokrajina Hama i Alepo.

Regionom dominira džihadistički savez povezan sa Al Kaidom po imenu Hajat Tarir Al Šam (HTS), ali je i dom glavnih pobunjeničkih frakcija.

Procenjuje se da tamo živi 2,7 miliona raseljenih ljudi, uključujući milion dece, od kojih mnogi žive u izuzetno lošim uslovima u kampovima.

U martu 2020, Rusija i Turska posredovali su u postizanju primirja da bi zaustavili vladinu inicijativu za ponovno zauzimanje Idliba.

Od tada je vladao relativni mir, ali on može da se prekine svakog časa.

Na severoistoku zemlje, turske snage i udruženi sirijski pobunjenici pokrenuli su ofanzivu protiv SDF u oktobru 2019. da bi stvorili „sigurnu zonu“ bez kurdske paravojske uz sirijsku stranu granice i od tada su zauzeli deonicu od 120 kilometara.

Da bi zaustavio napad, SDF je postigao sporazum sa sirijskom vladom prema kom se Sirijska vojska vratila u oblasti koju drže Kurdi prvi put posle sedam godina.

Vlada se zarekla da će na kraju preuzeti potpunu kontrolu nad njima.

Short presentational grey line

BBC

Hoće li se rat ikad završiti?

A Syrian labourer works as homes are rebuilt in Zahraa area of Aleppo (6 July 2020)

AFP

Ne čini se da će se to desiti u dogledno vreme, ali svi se slažu da je neophodno političko rešenje.

Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija pozvao je na primenu Ženevskog kominikea iz 2012. godine, koji podrazumeva prelazno upravno telo „formirano na osnovu uzajamnog pristanka“.

Devet rundi mirovnih pregovora uz posredovanja UN-a – poznatih kao proces Ženeva II – nije uspelo da dovede do napretka.

Predsednik Asad je očigledno nespreman da pregovara sa političkim opozicionim grupama koje u sklopu sporazuma insistiraju na njegovom povlačenju sa položaja.

Rusija, Iran i Turska pokrenuli su 2017. godine paralelne političke pregovore poznate kao proces Astana.

Naredne godine postignut je sporazum za formiranje odbora od 150 članova kako bi se napisao novi ustav koji bi doveo do slobodnih i fer izbora nadgledanih od UN.

Ali u januaru 2021, specijalni izaslanik UN-a Geir Pedersen požalio se da još nije počela izrada nacrta bilo kakvih reformi.

Pederson je takođe istakao da, sa pet stranih vojski aktivnih u Siriji, međunarodna zajednica ne može da se pretvara da je rešenje sukoba samo u rukama Sirijaca.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari