Gospodine ministre odbrane,



Znamo da se bliži april i da dolazi još jedna godišnjica žrtvovanja radnika RTS, koji su poginuli u bombardovanju NATO 23. aprila 1999. Kao i već više puta dosad, Vi pokušavate da skinete svaku odgovornost sa svog ministarstva i sebe.

Razlika između Vašeg poslednjeg istupa i onih ranijih jeste što ste ranije iznosili samo neistine, dok se danas ne ustručavate da u Vaše manipulacije pokušate da uvučete i g. Jelka Kacina.

U subotu ste mogli da čujete rezime cele te navodne potrage za famoznim transkriptima pilota NATO od gospođe Žanke Stojanović. Ona Vam je u lice rekla da godinama krijete u svojoj fioci dokaze o žrtvovanju radnika Televizije Beograd 1999, dok tobože tražite te iste dokaze od g. Jelka Kacina i NATO. Nećete valjda reći, g. Šutanovac, da su piloti NATO presretali svoje vlastite razgovore? Ili su to radili šifranti Vojske Jugoslavije? Je li, dakle, transkript tog razgovora u posedu NATO ili ga u svojim arhivama čuva Vaše ministarstvo (i tela pod njegovom kontrolom)?

Vi zaboravljate da je Milošević obimno citirao jedan takav transkript u Hagu, kojim ga je snabdelo upravo Vaše ministarstvo, pa ste jedno vreme čak nastojali da uverite porodice kako je presretanje komunikacije NATO tehnički nemoguće. U izdanju Blica od 24. marta Vi govorite o „dezinformacijama koje nekredibilni svedoci daju porodicama žrtava sa RTS“, a prošle nedelje ste dosije Fonda za humanitarno pravo o generalu Dikoviću nazvali „lažnim“. Time Vi i Vaše ministarstvo izlazite iz delokruga svog delovanja, uzimajući sebi slobodu da tvrdite neke stvari za koje je nadležan samo sud.

Ono što svedok Lakić Đorović tvrdi, pod punom odgovornošću (na sudu je da utvrdi njegovu kredibilnost, ne na Vama), isto je ono što je tvrdio još 2001. godine, kada je porodicama radnika RTS, u toku suđenje protiv direktora RTS Dragoljuba Milanovića, poslao fotokopije nekoliko dokumenata iz dosijea br. 466. Svedok Đorović je lično sastavio taj dosije u svojstvu zamenika načelnika Pravne uprave i na njega stavio oznaku „trajno arhivirati“. Sem tih nekoliko dokumenata, u fajlu se nalazilo još petnaestak drugih spisa. Upravo je drugi deo dosijea sadržavao izveštaje oficira bezbednosti, u kojima se citiraju transkripti (tri različita izveštaja).

Porodice su Vam predale dokumenta koja poseduju 2007. godine, zatraživši uvid i u ostatak dosijea. Ono što ste od njih tada dobili, tih nekoliko dokumenata, Vi ste cinično okačili na sajt Ministarstva odbrane, rekavši da je to sve što Vaše ministarstvo poseduje. I od tada uporno ponavljate da kod Vas nema više ničega, ali dosije ni ostala dokumenta iz njega niste pokazali. Nikad i nikome. „Nema ih.“ Pa ako ne postoje, gde su? Ukoliko ste ih uništili, o tome mora da postoji nekakav komisijski izveštaj. Ako ne postoji ni dosije ni komisijski izveštaj, onda je Vaše ministarstvo u ozbiljnom problemu.

Ta pitanja, g. Šutanovac, neće nestati koliko god ih Vi ignorisali. Ona zahtevaju sudski odgovor, a ne Vaš. Ovako je, međutim, lakše. „Nema ništa. Evo pitaćemo i Kacina, pa ako ni on ništa ne nađe, onda stvarno nema.“

Autor je pisac i publicista

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari