Ko je prvi povukao nogu nacionalizmu u SFRJ? 1foto EPA-EFE/ANTONIO BAT ATTENTION: This Image is part of a PHOTO SET

U tekstu „Dan kada je narodu servirana podvala zvana ‘Velika Srbija'“, list Danas 19-20.7.2025. godine, Sekulović Vlatko, advokat i aktivista, piše o sednici Predsedništva SFRJ od 18.7.1991. godine, pored ostalog, „kao istorijski događaj“, „kao uslovu za sprovođenje vojne doktrine u skladu sa idejom Velike Srbije“ i kao „procesu razbijanja Jugoslavije od strane srpskog nacionalizma“. Otuda i pitanje: Ko je prvi povukao nogu nacionalizmu u SFRJ, Srbi, Hrvati, Muslimani ili Slovenci?

Tim povodom nekoliko napomena, i to:

Prvo, mnogi kao istorijski događaj smatraju Ustav SFRJ od 1974. godine. Međutim, može se reći da je pravi početak izmena ovog Ustava u 1988. godini, kada je Predsedništvo SFRJ smanjeno sa 9 na 8 članova. Tačnije, tada je prestalo članstvo Predsedniku CKSKJ u Predsedništvu SFRJ. Zašto se to dogodilo pitanje je i danas otvoreno.

Za Predsedništvo SFRJ sa 8 članova, a pri glasanju 4:4, može se reći i to:

– da je vlast u SFRJ tada došla u ruke republičkim vođama

– da je JNA ostala bez Vrhovnog komandanta.

Drugo, kada se radi o raspadu SFRJ, treba prihvatiti mišljenje Milana Kučana, tada Predsednika Slovenije, i to: da je na 14. Vanrednom kongresu SKJ, 1990 godine, došlo do raspada SKJ, JNA i SFRJ; i da se republičke vođe ne mogu izuzeti od odgovornosti za događanja u SFRJ. Ovde treba reći da su republičke komunističke vođe i JNA, gazeći Ustav SFRJ, od delova SKJ obrazovale stranke u republikama, a JNA je obrazovala stranku SKJ-Pokret za Jugoslaviju.

Treće, kada se radi o razbijanju SFRJ, treba istaći događaje i to:

– nedogovor republičkih demokratskih vođa u Kranju o federaciji, konfederaciji i asimetričnoj federaciji i referendumu u SFRJ;

– da su održani referendumi u republikama, ali ne i na nivou SFRJ;

– i da su oružane secesije republika počele prvo Slovenija, za kojom su usledile Hrvatska i BiH;

Četvrto, o „Velikoj Srbiji“ treba reći istinu, odnosno da je to program SNS i životno delo Vojislava Šešelja. Dakle, Srbija nema projekt zvani „Velika Srbija“. Takođe treba reći da je „srpski svet“ delo Vulina.

Peto, kada se radi o genocidu u Srebrenici, treba najmanje reći i to:

– da je Srbija prihvatila presudu Tribunala u Hagu o genocidu u Srebrenici;

– da Predsednik Srbije nije zvanično negirao presudu tribunala u Hagu o genocidu u Srebrenici, i da Vučić negira Deklaracije o genocidu u Srebrenici, tvrdeći da se radi o strašnom zločinu Srba nad Muslimanima u Srebrenici, i da se neopravdano prećutkuju zločini Muslimana nad Srbima u BiH.

Tim povodom, Boško Jakšić, novinar, proziva Vučića da se jasno i precizno izjasni o genocidu u Srebrenici, a kada se radi o Kosovu sa zvezdicom (prema dogovoru u Briselu i Rezoluciji SBOUN) da se izjasni o Ohridskom sporazumu.

Na kraju, Sekulović Vlatko je u pravu kada negativno piše o srpskom i hrvatskom nacionalizmu, ali nije u pravu kada kaže da je srpski nacionalizam izvor hrvatskog nacionalizma. Činjenice pokazuju obrnuto. Treba reći da je neoprošćeno izostajanje slovenačkog i muslimanskog nacionalizma. Zato bi poručio mladima kada pišu o događanjima u SFRJ da najpre pročitaju dokumenta:

– Izveštaj CKSKJ o 14. Vanrednom kongresu SKJ, koja je usvojena

– Deklaraciju o SKJ – o Jugoslaviji, koja je usvojena u pojedinostima, ali nije i u celini zbog raspada SKJ.

Autor je ekonomista

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari