Nisam mu pretio ubistvom, nisam zapalio auto: Čedomir Kokanović povodom saopštenja Vladimira Beljanskog 1

Na početku odmah da bude jasno, advokatu Vladimiru Beljanskom nisam pretio ubistvom. A ako uopšte iko osim njega ima sumnje takve vrste, jasno kažem i da mu nisam ni zapalio auto, ni pretio da ću zapaliti.

Moja Tviter pesmica „Početak bune protiv komorskih dahija“ je satirična verzija u ovo vreme učestalih božićnih internet čestitki.

O temama i motivima ove pesmice možemo detaljnije na nekoj književnoj večeri, ali svakako je od satirične pesmice do pretnje ubistvom, pa još Vladimiru Beljanskom, dosta dalek put.

Nema sumnje da moj književni pristup ne bi rezultovao baš previsokim ocenama kod moje profesorke književnosti u gimnaziji, kao i da književne minijature koje pišem nisu baš za mlađe od 18 godina.

Međutim, moje pesmice nisu namenjene da budu školska lektira, već da malo zabave pratioce na Tviteru i advokatskim vajber grupama i one za sada to dosta dobro rade.

Priče Vladimira Beljanskog da sam mu baš ja pretio paljenjem vozila, koje je učinio eksplicitnim u intervjuu za TV Kanal 9, su ništa drugo nego krajnje neozbiljne.

Očigledno je da je on veoma zabrinut za svoju poziciju na čelu komore i time preterano osetljiv.

Ovde se radi o tome da je on inicijalno mene, u svom članku na portalu Danasa 16.02.2023. godine, optužio da sam ja palio automobile advokatima u Novom Sadu.

Moj odgovor na to je bio satirični vajber stiker sa njegovim kolima u plamenu, u okviru stiker paketa posvećenog kritici njegovih nepočinstava u Advokatskoj komori Vojvodine.

Meni je kao Beograđaninu, cela ta stvar sa advokatskim paljenjem automobila u Novom Sadu potpuno nerazumljiva.

Učestalost toga u Novom Sadu mi govori da se radi o specifičnom lokalnom kulturnom fenomenu koji je u Beogradu potpuno nezamisliv.

Nemojmo zaboraviti da je mandat Vladimira Beljanskog na čelu Advokatske komore Vojvodine upravo započeo paljenjem automobila njegovom prethodniku na toj funkciji!

U takvim okolnostima, imam pravo da njegovo stavljanje mene u meni potpuno nezamisliv kontekst advokatskog paljenja automobila u Novom Sadu, na satiričan način obradim pravljenjem stikera na vajberu.

Ali satira nije krivično delo, čak ni kad je predmet satire diktator na čelu advokatske komore finansiran budžetskim paušalima naprednjačkih javnih preduzeća u Novom Sadu.

Obzirom na celokupnu istoriju odnosa sa Beljanskim, razumljivo je što bi javnost mogla misliti da sam imao motiv da mu zapalim auto, ali motiv su jednako tako mogle imati i hiljade drugih ljudi kojima je on učinio nešto nažao.

I sam Beljanski u intervjuu za TV Kanal 9 priznaje mogućnost da motiv paljevine nije onaj koji je inicijalno saopštio medijima, nego da je u sferi njegovog advokatskog rada (npr. nezadovoljni klijenti).

Čitajući članke na portalima, ne znam da li da sve ovo shvatim kao advokatsku verziju Pop Ćire i Pop Spire ili da se ja zabrinem za svoju bezbednost.

Nije ipak normalno da neko za vreme božićnog ručka piše krivičnu prijavu protiv vaše Tviter pesmice i šalje to medijima.

Svakako se najviše brinem za advokate Vojvodine koji problematičnu osobu poput Beljanskog trpe na čelu svoje profesionalne organizacije.

Nadam se da isti neće Beljanskom dozvoliti da kao Putin, statut komore izmeni tako da sebi omogući i treći mandat.

Autor je advokat

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari